Superhik će konačno izvesti svoj puni, počasni krug – siromašnima će ostati manje, bogatijima više
Narodna buna protiv poreza koji bi pomogao narodu čini se da je dala rezultata, pa će se cijela priča odgoditi daleko iza mandata i brige Andreja Plenkovića
Tok stvari je jednostavno postao rutinski. Da se u Hrvatskoj zadnjih godina izrazito intenzivno provodi svojevrsna rehabilitacija lokalne verzije fašizma, potpuno je jasno. Novost je tek što u ovom trenutku (u kojem se, primjerice, iz glavnog grada istjeruje antifašizam oličen u trgu s imenom vođe antifašističke borbe, a pored bivšeg koncentracijskog logora još uvijek stoji ustaški pozdrav), cijeloj priči »ljestve« drže koalicijski partneri HDZ-a. Dakle, HNS i SDSS, koji u preglumljenim naletima antifašističkog bijesa prijete Vladi manevarskim streljivom.
Da se u Hrvatskoj posebno posljednjih godina sužava prostor slobode govora, također je potpuno jasno. Mediji su već dugo takvi kakvi su, izmoždeni krizom, novim svijetom koji je donio internet i više od svega premreženim interesima vlasnika i svakojakih moćnika. Novost je jedino u tome da se, evo, više definitivno ne smije ni glasno izražavati nezadovoljstvo s vladajućim političarima, jer ćeš, poput 18-godišnjeg Porečanina dobiti prekršajnu prijave vikneš li, recimo, logični zaključak koji se nameće nakon svojevremene prvostupanjske presude za Fimi mediju.
Da je u Hrvatskoj sve napravljeno, uključujući rušenje vlastite Vlade i otvoreni rat s moćnom ruskom državnom bankom, kako bi što manje očiju moglo preturati poslovanje najvećeg javnog-privatnog partnerstva u povijesti Hrvatske, poznatijeg pod imenom Agrokor, također je potpuno jasno. Novost je jedino što strah ide do te mjere da HDZ ni pod cijenu neizbora ustavnih sudaca ne želi dozvoliti jednu od bezazlenijih stvari u političkoj teoriji i praksi – formiranje saborskog istražnog povjerenstva.
Da su u krizi koja je godinama tutnjala svijetom i Europom, pa tako i kod nas, najviše nastradali radnici, i to je savršeno jasno golim okom. Novost je jedino to da su oni koji su uspjeli zadržati neki posao, danas mnogo konkurentniji nego prije. Jer je, procjena je HNB-a, interna devalvacija kune u posljednjih pet godina iznosila 25 posto. Rutinski je, čak dosadno predvidiv i daljnji razvitak priče o poreznoj reformi koja je bila prvi potez Plenkovićeve Vlade.
Put u minus
Superhik porezna reforma tada je jako puno dala onima s većim primanjima. Doduše, da bi se doista usporedila s nezaboravnim strip junakom iz serije »Alan Ford«, lokalnom ništarijom sa supermoćima proizišlima iz goleme količine lošeg alkohola, koji je krao siromašnima da bi dao bogatima, trebalo je proći neko vrijeme. Jer, porezna reforma nije nagrizla plaće najslabije plaćenima, već samo povećala onima koji su imali više. I to proporcionalno, dakle, najsiromašniji nisu dobili ništa, ostatak ostatka srednjeg sloja mrvice, a što su veća primanja veća je bila i zarada od poreznih izmjena Zdravka Marića i Andreja Plenkovića.
Danas već siromašniji jasno i nepovratno odlaze u minus.
Svugdje gdje ima gubitnika, mora biti i dobitnika, to je prilično jasna logička postavka. Pa tako ako na odustajanju od (stvarnog) poreza na nekretnine gube oni koji žive od svog rada, u plusu su oni koji imaju, recimo, nekoliko kuća za odmor ili desetak stanova. Kako su vjerojatno najveće vlasnice stambenog prostora u Hrvatskoj – banke, jasno je da se njima brk smješka na svaku, pa i najmanju odgodu pravednijeg oporezivanja u Hrvatskoj.
Ruke trljaju i svi vlasnici povlaštenih mirovina, Vlada je upravo ovaj tjedan donijela odluku da one idu gore za deset posto. Na dobitku su tu branitelji – ali, naravno, ne svi, nego oni s višim primanjima – iznad pet tisuća kuna mjesečno, zatim akademici, političari, pripadnici HV-a i sudionici NOB-a.
Slično je i kad čovjek makne oko s plaća – dobri proračunski prihodi potaknuti gospodarskim oporavkom okruženja i suludo dobrom turističkom sezonom, urodili su sjajno na nekim stavkama – recimo povećanjem sredstava za obranu i za ministarstvo branitelja. Štoviše, po izdvajanjima za obranu, Hrvatske je sjajno plasirana i na EU ljestvici. Po izdvajanju za obrazovanje, međutim, drži čvrsto dno.
Dobitnici i gubitnici. Matematika je jednostavna.
Pouka također.
Naime, poskupljenje struje, koje će već na prvu loptu u krajevima Hrvatske koji se griju na struju progutati i ispljunuti smanjenje koje je donijelo spuštanje stope PDV-a na električnu energiju, rezultirat će najvjerojatnije rastom cijena robe široke potrošnje. Bar tako tvrde u Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
Na to svakako valja dodati i vrlo izvjesno poskupljenje zdravstvenih usluga, koje praktički vrišti iz svake rečenice resornog ministra, a i iz svake brojke o dugu u zdravstvu koji je, neobične li koincidencije, opet eksplodirao dolaskom HDZ-a na vlast.
Superhik će tako konačno izvesti svoj puni, počasni krug – siromašnima će ostati manje, bogatijima više, s tim da hrpica raste proporcionalno s višim primanjima.
No, ni scenaristi sjajnog talijanskog stripa koji je mnogima obilježio mladost, nisu bili baš tako maštoviti kao hrvatska stvarnost i političko-medijska koalicija koja ju oblikuje.
Superhik je, naime, bio prilično prostodušan. Sletio bi odnekud sa svojim (zakrpanim) balonom, puhnuo ubojiti alkoholni dah siromasima u lice i njihovih nekoliko novčića sav sretan odnio u vilu nekog bogataša. Superhik se nije ni trudio uvjeriti ljude oko sebe da radi nešto drugo, što ne bi podrazumijevalo njegov moto: »Uzimam siromašnima da bih dao bogatima«.
U Hrvatskoj je, međutim, upravo takav trik vrhunski uspio na priči o porezu na nekretnine.
Zamračenje stvarnosti
No, da bi se to dogodilo trebalo je u nekoliko točaka u potpunosti zamračiti stvarnost.
Prvo, porez na nekretnine koji je trebao krenuti početkom naredne godine i oko kojeg se cijelo ljeto lome koplja u javnosti, uopće nije porez na nekretnine. Odnosno, nije ono na što se inače misli kad se o tom porezu govori, a što je svojevremeno Sanader sročio u oporezovanje štalica i bakica. Ne radi se, dakle, o novom nametu. Porez na nekretnine u svojoj prvoj fazi mijenja tri postojeća davanja (komunalnu naknadu, spomeničku rentu i porez na kuće za odmor) i po svojoj visini bi u prosjeku biti identičan onome što se i sada plaća.
Drugo, pravi porez na nekretnine, onaj kojim bi se jače oporezivalo vlasništvo dodatnih nekretnina (povrh one u kojoj se stanuje) Plenković najvjerojatnije nema ni najmanju namjeru donijeti. Jer, po rasporedu bez odgode bi se taj porez trebao početi primjenjivati početkom izborne 2020. godine, a i zadnjem političkom naivcu je jasno da je nezamisliva vlast koja uvodi novi porez u izbornoj godini – koliko god on zapravo možda bio pravedan ili dobar.
Treće, pravi je bombončić da je veliki vođa »narodnog bunta« protiv poreza na nekrenine Davor Huić, bivši posebni savjetnik za unutarnju politiku premijera Tihomira Oreškovića. U čijoj se Vladi pripremalo – i o tome javno govorilo – uvođenje poreza na nekretnine!
No, primjenu baš tog poreza, međutim, već godinama zagovaraju sve relevantne međunarodne institucije, kako bi se smanjio u Hrvatskoj preveliki pritisak na plaće iz rada. Odnosno, da se sredstvima iz tog novog poreza, koji bi se razrezivao onima koji imaju više, povećaju primanja (i) onima koji imaju manje. Onima, dakle, koji uglavnom ili isključivo žive od svog rada.
No, eto, narodna buna protiv poreza koji bi pomogao narodu, čini se da je dala rezultata, pa će se cijela priča odgoditi daleko iza mandata i brige Andreja Plenkovića.
A ako je upalio Superhik trik koji ni samom Superhiku nije pao na pamet, čini se posve uputnim zaključiti da bi ovo mogao biti tek – početak.
