Pad industrijske proizvodnje

Sunovrat brodogradnje vuče Hrvatsku na dno. Najozbiljnije nam prijeti – nova recesija

Branko Podgornik

Foto M. Mijošek

Foto M. Mijošek

Glavni razlog pada industrijske proizvodnje jest urušavanje brodogradnje za 37 posto tijekom 2017. Brodogradnja nije iznimka, propada i preostala složena proizvodnja u zemlji – strojeva i uređaja, električne opreme, kao i metalna industrija. Svi su lani potonuli za 10 do 13 posto

ZAGREB Industrijska proizvodnja u prosincu se neočekivano srozala 6,6 posto, što je znatno pogoršalo rezultate za cijelu prošlu godinu. Umjesto očekivanog blagog rasta, hrvatska industrijska proizvodnja u prošloj je godini smanjena za 1 posto, što je njezin prvi pad od 2013. godine. Po svemu sudeći, vrhunac oporavka od recesije je prošao i našoj zemlji predstoji osjetno gospodarsko usporavanje.Glavni razlog za smanjivanje industrijske proizvodnje jest srozavanje brodogradnje za 37 posto tijekom 2017. godine. Zabrinjavajuće jest da brodogradnja nije iznimka, jer propada i preostala složena proizvodnja u zemlji – strojeva i uređaja, električne opreme, kao i metalna industrija. Svi su oni lani potonuli za 10 do 13 posto, prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Ovisni o turizmu


Jedino što je u industriji prošle godine raslo, bili su tzv. netrajni proizvodni za široku potrošnju i intermedijarni proizvodi, koji su tijekom 2018. napredovali za 1,7, odnosno 2,1 posto. – Podatak za prosinac je dramatičan i jako, jako me zabrinjava, kaže ekonomist Guste Santini. – To je uvelike posljedica prestanka aktivnosti u Uljaniku i »3. maju«. Pad industrijske proizvodnje potvrđuje da vlade u našoj zemlji nikad nisu ozbiljno razmišljale o poticanju gospodarskog razvoja i zapošljavanja, pa je gospodarstvo zahvaćeno propadanjem, upozorava Santini.




Kapitalni proizvodi pali su više od 10 posto, proizvodnja električne energije 0,6, a trajni proizvodi za široku potrošnju više od 2 posto. Rezultat: hrvatska industrija je kraj prošle godine dočekala s 3,1 posto manje zaposlenih nego godinu dana prije, prema Državnom zavodu za statistiku. 



Ipak, prema podacima Ekonomskog instituta Zagreb, to još ne znači da je Hrvatska u posljednjem tromjesečju prošle godine zabilježila značajniji pad bruto domaćeg proizvoda (BDP). Institut je uočio da je gospodarska aktivnost u listopadu i studenom ojačala, sudeći prema rastu njegovog indeksa CEIZ. Institut pretpostavlja da se rast BDP-a u posljednjem kvartalu kretao oko 2,9 posto na godišnjoj razini, što je u skladu s očekivanjima Vlade i Europske komisije. Naknadni podaci iz prosinca možda neće potvrditi tu pretpostavku. Stručnjaci Instituta ne skrivaju činjenicu da se rast gospodarske aktivnosti potkraj prošle godine temeljio ponajprije na turizmu. – Višu vrijednost indeksa u studenom možemo najviše zahvaliti povećanju prihoda državnog proračuna od PDV-a, većem obujmu trgovine u maloprodaji te većem broju noćenja turista. Rast vrijednosti CEIZ indeksa u studenom 2018. bio bi veći da nije došlo do smanjenja obujma industrijske proizvodnje na međumjesečnoj razini – kaže Institut.

Politika ignoriranja


Guste Santini, pak, upozorava da se vlasti pretjerano oslanjanju na rast turizma, koji našoj zemlji ne može omogućiti sigurnu budućnost, niti prikladno zapošljavanje. Već i vijesti o povratku Turske, na velika vrata, na mediteransko tržište ove godine pokazuju da se turistička žetva Hrvatske neće moći stalno kretati uzlazno.– Padanje industrijske proizvodnje ne znači ništa drugo nego da vladajuća politika nastavlja sa svojom pričom o tome kako je u Hrvatskoj dobro i kako je ona za to zaslužna – kaže Santini. U isto vrijeme događaji idu drugim tokom, a politika ih ignorira. Santini također upozorava ne velike rizike za Hrvatsku i na mogućnost osjetnih gospodarskih poremećaja, ako se vlasti nastave slijepo oslanjati na neprekidni rast turizma. Možemo sebi dopustiti, kaže, da turizam čini najviše 5 posto našeg BDP-a, kao u susjednoj Sloveniji. I brojni drugi ekonomisti pitaju se kako će Hrvatska zaposliti svoje ljude ako se sustavno deindustrijalizira i ako se prebacuje na proizvode sa sve nižom dodanom vrijednošću. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, lanjska industrijska proizvodnja u zemlji bila je 9,5 posto niža nego prije krize iz 2008. – Vidim da Uljanik i »3. maj« propadaju, ali se pitam što misle vlasti: gdje će se svi ti otpušteni u Hrvatskoj zaposliti, zabrinuto je rekao ekonomist Ljubo Jurčić prekjučer, u emisiji »Poslovni tjedan« Hrvatskog radija, u kojoj je gostovao s kolegama Santinijem i Mladenom Vedrišem. Ako nam turizam bude prioritet – cinički se nadovezao Santini, što je jučer ponovio i našem listu – nezaposlenim mladima preostat će uglavnom tri vrste radnih mjesta, odnosno 3K – konobari, kuharice i k..ve. Treću imenicu ne želim izgovoriti, kaže Santini, napominjući da je kovanicu 3K napravio još pokojni Ivan Supek.

Sve bliži nuli


Jurčić, Vedriš i Santini zajednički su prekjučer upozorili da Hrvatska ne može napredovati ako ne oblikuje industrijsku politiku, koju ima 80 posto država u svijetu. Hrvatska još od 1990-ih godina nema takve politike, a rezultat je deindustrijalizacija. Ekonomisti na to neumorno upozoravaju 25 godina, ali vlasti ih ne slušaju i ne konzultiraju. Vlasti vjeruju da će tržište razvijati Hrvatsku, a ona sve više zaostaje. Dostižu i prestižu je Bugarska i Rumunjska. Hrvatskoj je, kažu, potrebna ekonomska politika uz aktivnu potporu Hrvatske narodne banke. Naše vlasti, pak, nisu smislile potrebne razvojne mjere, niti koriste državne institucije i instrumente potrebne za poticanje gospodarskog razvoja.




– Treba nam ono što se nekoć nazivalo intervencionizmom i protekcionizmom, a što se danas elegantno naziva industrijskom politikom – rekao nam je Santini koji upozorava da gospodarstvo u Europi i svijetu opasno usporava.


I Hrvatska se približava nultoj stopi rasta, što je zabrinjavajuće, jer u pitanje može doći održivost proračuna i mnogo toga drugoga. Uvjeren je da bi pad industrijske proizvodnje trebao biti zvono na uzbunu cijelo političkoj eliti, kao i poziv na široku raspravu o uzrocima pada, jer izlaz postoji. – Međutim, kod nas se ništa ne događa. Vlasti ignoriraju zabrinjavajuća kretanja u gospodarstvu, a oporba u Saboru stavlja na dnevni red neka sasvim deseta pitanja, što znači da nemamo ni opozicije – kaže Santini, razočaran politikom. Najviše od svega, kaže, zabrinjavaju ga prvi znakovi anarhije u društvu poput nedopustivih napada pacijenata na liječnike i medicinske sestre. Naime, kretanja u gospodarstvu i društvu se pogoršavaju, a ljudi takve stvari osjete s vremenskim pomakom. Budući da stanje u zdravstvu nije iznimka, Santini se boji širenja anarhije i na ostale dijelove društva. – Tome pridonosi i Sabor koji sam sebe unižava raspravama koje sve češće padaju na razinu ulice – uočava Santini.