ZAGREB – Hrvatska u posljednje vrijeme politički postaje zemlja stabilna u svojoj nestabilnosti. I čak joj u ekonomskom smislu ponajbolje ide kad se ne zna hoće li vlada opstati, kad je vlada samo tehnička i ne može donositi strateške odluke, a, nadajmo se, i onda kad nema većine da bi predsjednik Vlade postavio nekoliko ministara. Osim toga stalno su neki izbori, stalno tutnji neka kampanja.

Pitali smo komunikacijske stručnjake Krešimira Macana, vlasnika i direktora agencije Manjgura, te dr. Smiljanu Leinert Novosel, profesoricu na Fakultetu političkih znanosti, o komunikacijskim vještinama koje su imali prilike pokazati glavni akteri političke krize u Hrvatskoj.

Macan ocjenjuje da je Plenković ipak uspio dobiti oporbu, jer nije ‘pao’ Zdravko Marić, ‘srušen’ je Božo Petrov a, na kraju, za predsjednika Sabora izabran je Jandroković. Kad je razrješio Mostove ministre, očito je bio spreman za sve scenarije. Mislio je vjerojatno da će sve ići lakše, no Most je ušao u žestoku bitku i nanio je Plenkoviću dosta štete. Vidjet ćemo koliko. Plenković je ostao u sedlu, iako uz veću cijenu nego što je u početku mislio.

Čelnici Mosta su sigurno djelomično uprljali Vladu, govori Macan, porukama koje su emitirali o tome da HDZ štiti kriminal u Agrokoru. No, pitanje je koliko je birača u to spremno povjerovati i pitanje je u čiji su bazen glasova mostovci sada ‘zagrabili’. Jesu li to glasovi desnice, ili možda protestni glasovi koji nisu ni lijevo ni desno, oni glasači koje je dosad prikupljao Živi zid. Po Macanovom mišljenju, jednom dobrom dijelu javnosti je već dosta Mostovog populizma.

Macan smatra da Plenković ima iza sebe poslovnu javnost ali i dobar dio mislećih građana, što je, kaže Macan, neuobičajeno za HDZ. No, svakako, trebao je bolje iskomunicirati ono što je Vlada učinila u vezi Agrokora.

Rizični dogovori

Smiljana Leinert Novosel nam kaže da je Plenkovićev cilj ovih dana prvenstveno bio smiriti atmosferu, nakon prozivki zbog smjene ministara i glasanja o povjerenju Mariću. Komunicirao je poruku da vlada situacijom, da može argumentirano stati iza svog člana Vlade. On uporno štiti sve članove svoje vlade, očito je njegova politika da štiti tim, cjelinu, govori ona.

Koliko je vjerodostojno to da je premijer nakon smjene Mostovih ministara nekoliko puta kazivao da ima većinu a onda se uspostavilo da nema većine za izbor nova četiri ministra?

– Ne možemo točno znati što je iza svega toga stajalo. Kad ste nekoliko mjeseci na vlasti i imate dojam da dobro radite, možda imate i dojam da imate veću potporu nego što je formalno imate. I, kad se ide prebrojavati, možete biti iznenađeni. Dogovori oko koalicija pogotovo u ovo predizborno vrijeme su rizični. Sigurno je bilo pretpostavki da se ide u te pertumbacije. No, nikad ne postoji sigurnost do zadnjeg trenutka. A s Mostom je vjerojatno bilo nemoguće nastaviti suradnju, govori nam profesorica Leinert Novosel.

Što se tiče Mosta i njegovih glavnih ‘perjanica’ Bože Petrova i Nikole Grmoje, Macan smatra da bi mogli nešto profitirati u lokalnim izborima koji su pred nama, ali ipak samo u onih nekoliko mjesta gdje su oni i inače bili relativno jaki, prije svega u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Kaže da je Mostu bilo najidealnije uhićenje Todorića prije lokalnih izbora, zbog toga je i izbila kriza.

Impulzivni Grmoja

I Smiljana Leinert Novosel se slaže da će Mostu vjerojatno skočiti popularnost. Za Božu Petrova kaže da je on dosta napredovao u komunikaciji unazad godinu i pol. Počeo je osvještavati da je jako bitno što i kako govori. Pa je od gotovo uplašenog pojedinca uspio postati osoba koja relativno dobro vlada situacijom. Kad je vodio posljednju sjednicu, vrlo je pristojno i uljuđeno komunicirao posebno s HDZ-ovim zastupnicima, ali je poslije ostavke bio žestok i iznosio optužbe. Trebalo bi biti umjereniji u kritikama onih s kojima je do malo prije bio u timu, i to dvaput dosad.

A Grmoja je, kaže Leinert Novosel, tzv. impulzivni komunikator. On diretkno govori što ima, ne bira i ne razmišlja previše o posljedicama, ne bi li izazvao efekt. Jedan dio biračkog tijela podržava takav tip komunikacije, ocjenjuje profesorica.

Tema komunikacijskih stručnjaka a i novinara nerijetko su istupi i potezi predsjednika SDP-a Davora Bernardića. Nerijetko su i kritični prema njemu pa je on pred koji dan opleo po novinarima, nazvavši dio njih »plaćenicima u medijskoj industriji koji su pod uvozničkim lobistima, pogotovo sad za vrijeme krize u Agrokoru«.

Smiljana Leinert Novosel kaže da postoje ljudi koji su više ili manje talentirani za javnu komunikaciju a to je jedna od bitnih odlika da bi netko uopće bio prepoznat kao lider. Bernardić možda ima znanja, ali nije vješt u komunikaciji i pogotovo nema mobilizacijski moment. Nema snagu, nije uvjerljiv. Svaki put nakon njegovog obraćanja, osjećate da se dogodilo nešto čudno, nezadovoljavajuće, neprimjereno situaciji i očekivanju. Dobar govor je onaj koji odgovara trenutku i onome što se od njega očekuje. A toga kod Bernardića nema, kaže Leinert Novosel.

Za Milanovića kaže da je imao lidersku komunikaciju, iako je na momente gubio kontrolu. Imao je stav, srčanost i nije bio čovjek za kojeg vas je bio strah što će mu biti iduća rečenica. Znao je povući ljude. Ljude je katkad iritirao, ali kad je išao na ublažavanje izričaja, dobivao je podršku.

Macan smatra da je Peđa Grbin mnogo uvjerljiviji u svojim nastupima od Bernardića. Ima stavove i ideju što hoće napraviti, dok se kod Bernardića teško mogao steći dojam da zna treba učiniti. Macan ocjenjuje da zbog toga SDP-u sada ne odgovaraju izbori.

– To je za njih veliki problem i SDP je toga svjestan, kaže on.