Iako je Rijeka i Primorsko-goranska županija ostala i na ovim lokalnim izborima uporište SDP-a, te je Vojko Obersnel premoćno pobijedio za gradonačelnika, pad SDP-ove i koalicijske liste koja je u Gradskom vijeću osvojila tek 14 od 35 mandata, a sam SDP samo sedam mandata, odmah se odrazila na stanje u stranci i snagu Obersnela kao predsjednika organizacije. Ovog tjedna, kako je poznato, predsjednik SDP-a Rijeke Vojko Obersnel prvi puta je ostao bez podrške svog Gradskog odbora: na glasanju o zamjenama koje će u Gradsko vijeće ući umjesto njega, njegovog zamjenika Marka Filipovića i Vuka Price koji je mandat stavio u mirovanje, na glasanju nije prošao Obersnelov prijedlog, a na kraju je sve završilo i ostavkom potpredsjednika SDP-a Rijeke Waltera Volka. Obersnel je podršku za »svoja« imena dobio na Predsjedništvu sa 4:2 glasa, ali na Gradskom odboru njegovi prijedlozi nisu prošli.

Dapače, u raspravi koja je trajala skoro tri sata posvađali su se svi sa svima, te će u Gradsko vijeće ući Čedomir Salević, Duško Milovanović i Aleksandar Bulog, ali ne i Walter Volk i Hermina Baraković, što su bili prijedlozi na Predsjedništvu. To je označilo početak krize riječkog SDP-a, koji ne samo da nema većinu u Gradskom vijeću niti zasad ima postizborne partnere, nego ne može ni unutar sebe postići dogovor o kadrovskim rješenjima za to Vijeće.

Upozoravali na nehomogenost

Na sjednici Predsjedništva ovoga tjedna Obersnelovi prijedlozi još su i prošli, ali na kraju je Gradskom odboru sve završilo u potpunom kaosu: svi su vikali uglas, Obersnel je sjednicu morao napustiti zbog ranije preuzetih obaveza, u čemu je također taktički pogriješio, jer je ostavio da »miševi kolo vode« nakon njegova odlaska, a među najglasnijima je bio Erik Fabijanić, predsjednik Glavnog odbora SDP-a i županijski potpredsjednik te prvi suradnik Zlatka Komadine, koji je oštro kritizirao Obersnela, odnosno izborne rezultate, rekavši među ostalim da je pad popularnosti uvjetovan i politikom Energa zadnjih godina prema građanima, te da su takvi nepopularni potezi na kraju morali rezultirati padom podrške.

I Obersnelu skloni SDP-ovci komentirali su nakon te sjednice da su očito, nakon lokalnih izbora na kojima se gradonačelnik izborio za svoj posljednji mandat – jer je jasno najavio da se više za gradonačelnika neće kandidirati kad realizira projekt EPK 2020. – popustile kočnice i da se počelo govoriti ono što se nikad nije. »Upozoravali smo Obersnela već godinu-dvije da situacija u stranci više nije homogena, da se osjeća nezadovoljstvo građana, ali i članstva koje vidi i njegove propuste, i oslanjanje na krive savjete iz njegova ureda na Korzu 16, gdje sjede njegovi ljudi koji nemaju nikakve veze sa SDP-om, poput Lee Stojiljković-Medved ili Ivana Šarara, i da griješi što ne konzultira dovoljno stranku u donošenju odluka, pa i u tome da ne pita članove Gradskog odbora gotovo ništa pri donošenju odluka već ih samo izvješćuje o već ranije donesenim odlukama. Ali, nije nas slušao. Dapače, većina misli da je marginalizirao stranačka tijela i da vrlo autonomno, da ne kažemo autokratski, vodi SDP Rijeke, a pritom ne vidi da su se okolnosti u stranci promijenile, da sada stranku vode Bernardićevi ljudi, i da to nije ekipa kojoj je bespogovorno stalo do toga da njega podržava dovijeka«, kaže nam jedan od njegovih suradnika.

Činjenica je da je gradski SDP zapravo, mada o njemu pišemo na dnevnoj bazi, zapravo sekundarnog značaja i manje je poznato tko su ljudi koji ga čine. Odluke se donose na Korzu 16 u uredu gradonačelnika, a stranka je pokriće za te odluke. Dok su ruže cvale, Obersnelu je bilo lako upravljati na taj način, no otkako se klima u Rijeci promijenila te se on sada već drugi put zaredom mora boriti u drugom krugu za fotelju na Korzu 16, počela je nova era. Sada kad se vidi da je popularnost i snaga SDP-a pala kod građana, i da su na lokalnim izborima ostvareni rezultati za listu (i to koalicijsku) slabiji za skoro 10 posto nego na izborima u 8. jedinici za Sabor, nezadovoljstvo koje već nekoliko godina postoji u gradskom SDP-u izašlo je na vidjelo. Pritom, po logici stvari dodatno jača županijska ekipa, odnosno ekipa suradnika bliskih Zlatku Komadini, koji je potpresjednik stranke i koji čini najuži dio tima predsjednika stranke Davora Bernardića – to je struktura koja sada dominira u SDP-u i njihov utjecaj raste i u riječkom SDP-u, a uz to dodatno jača i proporcionalno činjenici da Obersnelova snaga i u javnosti i u stranci pada.

– Neće Obersnel više moći vladati strankom u Rijeci kao dosad. Ta vremena su završena. Prvo, u Gradskom vijeću je upitno hoće li imati većinu, možda nas čak čekaju novi izbori. A ako je bude i imao, morat će udovoljavati svim zahtjevima ljudi iz Akcije mladih ili Živog zida ili Mosta. Zapravo je ucijenjen njihovim zahtjevima jer nije ostvario osnovni cilj koji je zadao Gradskom odboru, a to je da osvoji 18 mjesta. Uspio je dobiti samo 14, i to je realno jako oslabilo njegovu poziciju. Sad će morati pristajati i na zahtjeve predizbornih koalicijskih partnera, pogotovo postizbornih u Gradskom vijeću, ali i nas u stranci. Konačno će nas morati početi slušati i čuti, kaže naš sugovornik iz vrha SDP-a Rijeke. Eto, doživjet ćemo demokraciju u Gradskom odboru SDP-a Rijeke, heureka – kaže naš sugovornik. Neki čak kažu i da je SDP Rijeke danas ostao tek ruševina u odnosu na razdoblje kad ga je vodio Vladimir Šepčić, i kad nije bilo bojazni za većinu u Gradskom vijeću.

Tko je s kim vezan

Inače, članovi Predsjedništva SDP-a Rijeke su, uz Obersnela, Marko Filipović, Željko Jovanović, Vojko Braut, Loris Rak i Sandra Krpan, dok je Walter Volk ovoga tjedna nakon kaotične sjednice Gradskog odbora, dakle, dao ostavku, što dodatno komplicira situaciju jer je on ujedno i tajnik organizacije.

U Gradskom odboru su javnosti neka možda i manje poznata imena: Adam Butigan, Mirjana Dvorny, Gabrijela Gorijanac Kapša, Ozren Gruičić, Ivan Ivaniš, Ivana Jurčić, Pavao Komadina, Dragica Marač, Tamara Martinčić, Marko Mataja-Mafrici, Sanjin Matijević, Duško Milovanović, Goran Palčevski, Nadja Poropat, Vuk Prica, Mirjana Rumora, Ivo Simper, Dinko Tamarut i Irena Vukosavljević. To su ljudi koji formalno donose odluke o funkcioniranju gradske vlasti, a da je bitka za utjecaj trenutno u SDP-u Rijeke vrlo intenzivna govori podatak da je za većinu od njih na jednom od portala ovih dana objavljeno da su vezani uz Županiju i župana Komadinu, ili njegove suradnike. Pritom se spominju zaposlenici Županije ili županijskog SDP-a, pa se poimenično nabraja tko su te povezane osobe. Na primjer, da su zaposlenici Županije Adam Butigan ili Tamara Martinčić, a da Marko Mataja Mafrici radi zajedno sa Erikom Fabijanićem, no pritom se ne spominje da su neki od Obersnelu bliskih ljudi poput Sandre Krpan ili Aleksandra Buloga također povezani sa Županijom (prva je ravnateljica škole čiji je osnivač Županija, a drugi zaposlenik županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo), pa da pritom ipak ne glasaju za Komadininu struju.

U svakom slučaju, činjenica je da Obersnel više nema većinu u Gradskom odboru, u kojem mu je ionako i dosad brojčano dominirala tzv. županijska ekipa, koja je sad osnažena rastom utjecaja Zlatka Komadine i bliska Bernardiću, a i koja koristi situaciju što dugogodišnji šef organizacije više nema političku snagu da autonomno/autoritarno odlučuje o svemu.

Činjenica je i da su se i neki Obersnelu bliski ljudi odlučili povući, poput saborske zastupnice Ane Komparić Devčić, koja je dosad bila i predsjednica kluba vijećnika u Gradskom vijeću Rijeke, a sada nije bila ni na listi, niti će dalje sudjelovati na ovoj razini politike. Na naše pitanje kako to da se odlučila distancirati, kaže:

Prepustila sam mjesto mlađima

– Odlučila sam prepustiti svoje mjesto u Vijeću drugima, mlađima, jer meni bi to bio čak već peti mandat, kaže. A na pitanje da komentira ovu novu situaciju, govori: »Ništa neočekivano se ne događa. Prvo, ovo je refleks svega što se događa u SDP-u i na nacionalnoj razini, a o čemu javnost puno zna. A drugo, u Gradskom odboru i Predsjedništvu postoje pretendenti na funkciju predsjednika organizacije, koji bi sebe voljeli vidjeti u Obersnelovoj ulozi već neko vrijeme, i to mi u stranci dobro znamo. Ali sve to zajedno nije dobro za stranku, i mislim da bi Obersnel trebao još jedan mandat ostati predsjednik stranke u Rijeci, to bi bilo dobro za ‘mir u kući’, da se tako izrazim«, kaže Komparić Devčić.

Ovo otvara pitanje daljnjeg raspleta događaja: naime, nema potvrde da se Vojko Obersnel planira kandidirati za još jedan mandat predsjednika gradskog SDP-a, tim više što je nekoliko puta javno rekao da mu je ovo i zadnji gradonačelnički mandat. Na naše pitanje o tome, odgovorio nam je samo: »O tome ćete saznati vi, kad i svi drugi«, a prema informacijama iz stranke, on navodno razmišlja i o opciji da to mjesto prepusti nekome drugome. S druge strane, »županijska struja« koju tako možemo ugrubo nazvati mada možda nema nikakve veze s Komadinom, ali ima s njemu bliskim ljudima u gradskom SDP-u, vrlo vjerojatno bi tada istaknula svog kandidata. Nema potvrde koje ime bi to bilo, ali govori se članu Predsjedništva Vojku Brautu koji zajedno s još nekima intenzivno obilazi teren i mjesne ogranke te se smatra da gradi svoju unutarstranačku mrežu koja će mu poslužiti pri toj kandidaturu. Radi se o odvjetniku mlađe generacije koji ima jaku bazu u Forumu mladih, no čini se da o tome više govori oni koji se njegove kandidature boje, nego on sam. A s druge strane, uvijek je moguće da se u igri nađe i Željko Jovanović, kao saborski zastupnik velike prepoznatljivosti, koji bi pritom mogao zaigrati na kartu prednosti koju mu donosi model izbora jedan čovjek-jedan glas. Predsjednika organizacije, naime, biraju svi članovi na nekom području, ne samo delegati, pa je unutarstranačko lobiranje pritom manje snage. Obojica nam zasad odbijaju izjave na tu temu, pa tako Braut kaže da neće ništa komentirati dok se Gradsko vijeće ne konstituira i dok ne dođe vrijeme za nove unutarstranačke izbore, a slično govori i Jovanović koji isto ne želi unutarstranačke teme komentirati zasad, no ipak daje naznaku svojih mogućih budućih postupaka: »Ovih dana zovu me brojni kolege i kolegice koji misle da SDP-u Rijeke trebaju promjene, no sve moje odluke bit će donesene u dogovoru s timom ljudi s kojim i inače u stranci surađujem«, kaže Jovanović.

Nekoliko scenariji raspleta

U svakom slučaju, pozicija Vojka Obersnela je zbog zadnjih rezultata, ali i najava o povlačenju nakon 2021. bitno oslabljena. Moguće je, pritom, barem nekoliko scenarija za riječki SDP.

I treće, moguće je da se Obersnel ne kandidira i da se tada bitka vodi između Brauta (uvjetno rečeno) i Jovanovića, a možda bi se pojavio i neki novi kandidat, kao što je prošli put to bio Hrvoje Štefan (i uopće nije loše prošao).

Na koncu, spominje se i mogućnost da si Obersnel ipak s bazom neformalno dogovori nasljednika, a to bi onda vjerojatno bio njegov zamjenik Marko Filipović, koji je proizašao iz Foruma mladih, pa automatski ima i podršku dijela »županijske struje«, kao i dobrog dijela gradske, s obzirom da mu je ovo već drugi mandat zamjenika gradonačelnika. Tada bi vjerojatno u njegovu korist odustali spomenuti potencijalni kandidati i izvršila bi se mirna tranzicija, mada je ime Marka Filipovića zapravo još uvijek nepoznanica za većinu Riječana (i SDP-ovih birača).

Sigurno je jedno: nakon lokalnih izbora nužno slijede unutarstranački izbori, i za predsjednika i za Gradski odbor najesen, a za pretpostaviti je da nitko od spomenutih aktera zasad još zaista i nije donio konačnu odluku ide li u kandidaturu ili ne, pa čak i sam Obersnel. Sve će ovisiti o ishodu sjednice Gradskog vijeća u utorak 20. lipnja: ako gradonačelnik ne uspije zatvoriti većinu, to će biti definitivni poraz za SDP i sigurno je da će Obersnel morati snositi političke posljedice. Ako u tome ipak uspije, onda možda ipak splasnu i ambicije potencijalnih protukandidata. U svakom od tih slučajeva, međutim, Gradski odbor SDP-a jača u odnosu na figuru Obersnela, jer dolazi vrijeme kad je on prisiljen na niz ustupaka i kompromisa – potpuno suprotno svom karakteru i temperamentu.