Povoljnije i do 90 posto

OUTLET HRANE STIŽE U RIJEKU “Plaćamo upola manje, mjesečno uštedimo i do 1000 kuna”

Bojana Mrvoš Pavić

U »Žapcu« je uvijek gužva / snimio D. JELINEK

U »Žapcu« je uvijek gužva / snimio D. JELINEK

Vlasnik »Žapca« Mario Žamboki ne zna točno kada će dućan biti otvoren, no bit će sigurno, kao i drugdje u Hrvatskoj. U »Žapcu« kupuju siromašniji, ali i ljudi dobrog standarda, i to zato što će nešto platiti dvostruko manje i značajno uštedjeti. Nikome ne smeta što je roba pred istekom roka trajanja



Litra deterdženta za suđe – šest kuna, jogurt jednu kunu, maslac tri kune, ali može i za deset lipa – samo su neke od cijena prvog u Hrvatskoj, ali i daleko šire, outleta hrane – trgovine »Žabac« koju su, lani u rujnu, vlasnici Maja i Mario Žamboki prvo otvorili u centru Zagreba, u Tkalčićevoj ulici, a prije dva i pol mjeseca i na Trešnjevci.


Kod njih su cijene niže od 50 do čak 90 posto nego u standardnim trgovinama, izbor možda nije kao u »običnim« trgovinama, no svašta se ovdje nađe vrlo povoljno.


Pakiranje od stotinu tableta za pranje suđa u perilici, poznatog brenda, koje inače košta preko sto kuna, ovdje će se kupiti za 60 kuna, i to samo zato što je pokoja tableta unutra razlomljena.


Uvijek gužva




I bilo da je osam ujutro ili osam navečer, ovdje je uvijek gužva, u koju smo se čak i pred istek radnog vremena u devet navečer, uvjerili i sami, dok se pred trgovinom često mogu vidjeti i redovi kupaca, svih profila, i različite dubine ili plitkoće džepa.


Kupuju ovdje siromašniji, ali i ljudi dobrog standarda, naprosto zato što će nešto platiti dvostruko manje i značajno uštedjeti. Nikome pak ne smeta što je riječ o robi pred istekom roka trajanja, ili kraćeg vijeka trajanja, a namjera je obitelji Žamboki bila upravo to – otvoriti trgovinu koja će svoj doprinos dati i zaštiti okoliša smanjivanjem bacanja hrane i robe široke potrošnje općenito.



– Mi prodajemo štok, lom i rok – robu. Redom, robu koje je u tvornici proizvedeno previše jer su se preračunali; koja je slomljena u proizvodnji odnosno ima neku grešku na ambalaži, kao i robu pred istekom roka trajanja. Još uvijek ne poslujemo s profitom, on će doći što promet bude veći, no iako je svakom trgovcu u interesu, dakako, i zarada, naša misao vodilja je bila i smanjivanje bacanja hrane. Sve što mi ovdje prodamo bi inače završilo u smeću, makar je riječ o zdravstveno ispravnim namirnicama i robi s greškom u proizvodnji – pojašnjava nam vlasnik Mario. Od otvaranja su gužve u »Žapcu« stalne, police pune svakodnevno, i brzo plane sve što na njih stave.


– Sve što smo dosad stavili u prodaju smo i prodali, sve do jednog artikla, apsolutno ništa nismo bacili. To ne smatram samo velikim našim poslovnim uspjehom nego i uspjehom koncepta koji zagovaramo. Jedini smo food outlet u Europi, prvi dosad, provjerio sam, drugdje postoje samo organizacije koje takvu hranu i potrepštine preuzimaju od proizvođača te ju besplatno dijele siromašnima. Kod vas u Rijeci je PIK otvorio outlet svojih proizvoda, kod nas je asortiman puno širi – kaže Žamboki, koji, međutim, najavljuje otvaranje »Žapca« i u Rijeci.




Uskoro će, kaže nam Mario Žamboki, u »Žapcu« početi i s prodajom tekućih deterdženata u rinfuzi, što znači da će kupac sa svojom ambalažom doći u trgovinu i za šest kuna po litri moći »natankati« deterdženta za rublje, ali i ostalih sredstava za čišćenje, koliko želi. Dobro za kupca, još bolje za okoliš.


Zamrznuti file oslića s rokom trajanja od još mjesec dana, po cijeni od 13 kuna, planuo je, uvjerili smo se sami, začas, no brzo odlaze i jogurti s rokom trajanja od još jednog dana, po cijeni manjoj od kune. »Imali smo u prodaji i mlasac po tri kune, koji se mogao konzumirati još desetak dana, a dan prije isteka roka smo mu cijenu spustili na deset lipa, i sve je planulo«, kaže nam Elvira.



Ideja – zdrav čovjek


Ne zna točno kad će se to dogoditi, no sigurno će biti, baš kao i drugdje u Hrvatskoj, napominje.


– Krvav je ovo posao, jer je potrebno obilaziti tvornice, male proizvođače, veleprodaje te od njih otkupljivati sve ono što inače ne bi uopće, ili bi sami jako teško prodali. Primjerice, ako veliki proizvođač slatkiša ima deset paleta rok-robe jer je omaškom previše proizveo, mi je otkupimo, prije se, dakako, još malo i cjenkamo, i prodajemo po niskim cijenama. Ako čokolada ima rok trajanja još mjesec dana, vjerujte mi, zdravstveno je ispravna još i dugo nakon toga, neće se pokvariti – pojašnjava Žamboki, koji u svoje dvije trgovine zapošljava 15 ljudi.


Da su i oni zadovoljni, svjedoči nam prodavačica Elvira Arnautović, koja za obitelj Žamboki, kaže, radi već deset godina, kad su se još bavili ugostiteljstvom.


– Super je ovdje raditi, jer osim što su plaće i ostali uvjeti rada jako dobri, i mi zaposlenici ovdje redovito kupujemo, štedeći tako i po petsto, do tisuću kuna mjesečno na hrani – kaže nam zadovoljna Elvira. U Žapcu neto plaće iznose od četiri do čak sedam tisuća kuna, kaže vlasnik, a zaposlenici napominju i to da im gazda puno pomaže, obavlja što god treba, često ih i počasti ručkom.



– Ideja vodilja ovog projekta nije klasična trgovina, već zdrav čovjek kao najveća vrijednost. Zdravlje je povezano sa zagađivanjem prirode, u koju bacamo i 400.000 tona hrane svake godine. To hranu i poskupljuje, a mnogi si ju ne mogu priuštiti. Pokrenuli smo zapravo pokret u kojem će, sigurni smo, u budućnosti sudjelovati svi – od proizvođača, preko trgovaca do kupaca– umirovljenika, djece, studenata, onih sa većim i manjim platežnim mogućnostima. Svakim će danom sve manje hrane odlaziti na uništavanje, priroda će biti čišća, a naše zdravlje bolje – pojašnjava koncept »Žapca« Marijeva punica, odvjetnica Nela Pedišić, koja sa zetom i kćeri također sudjeluje u projektu.



»Upotrijebiti do«


Jesu li hrvatski potrošači svjesni oznake »najbolje upotrijebiti do«, koja je samo preporučeni, ne i obavezni rok uporebe, pitamo Marija. Jesu, odgovara nam, jer ljudi jako dobro znaju da se takvi proizvodi, kakvih je u Žapcu puno, mogu konzumirati još dugo nakon navedenog takvog roka. I EU planira još i veći broj namirnica od sadašnjeg staviti na listu proizvoda koji uopće ne bi trebali imati rok upotrebe, što bi također trebalo doprinijeti manjem bacanju hrane, i ambalaže u okoliš.


Gospođa Ana Oreški u Žapcu je, kaže nam, jako često, a kupuje sve što joj se čini povoljnim, najviše slatkiše, voćne jogurte, što god njeni unuci vole.


– Nema veze ako je pred istekom roka, pa sve pojedemo odmah, ništa se kod nas ne može pokvariti, a plaćam upola manje! – kaže nam gospođa Ana. Puno manje ovdje koštaju i namirnice organskog porijekla – eko hrana i kozmetika koju si inače priuštiti može samo boljestojeći džep. Dakle, od svega pomalo, i za svakog, ali i okolišu na veselje.