Mirela Ahmetović

Načelnica Omišlja protiv plutajućeg terminala: ‘LNG bageri će morati prvo mene pregaziti’

Edi Prodan

Načelnica Omišlja Mirela Ahmetović poručuje da Omišalj i Njivice neće pognuti glavu ni pred kim - ni pred Vladom, ni pred svjetskim silama / Foto Ivica TOMIĆ

Načelnica Omišlja Mirela Ahmetović poručuje da Omišalj i Njivice neće pognuti glavu ni pred kim - ni pred Vladom, ni pred svjetskim silama / Foto Ivica TOMIĆ

Neka u svojim državama licitiraju sa životima stanovnika. U Omišlju i Njivicama neće. Ma izvrnut ću cijeli svijet da zaštitim ono što je naše pravo! Ako ikad krenu, a nadam se da neće, prvi će bager ipak najprije mene morati pregaziti



Na scenu velike politike ušla je, prilično neočekivano, pobjedom u drugom krugu na lokalnim izborima 2013. godine. Iako je u prvom krugu izbora za općinskog načelnika Omišlja, Mirela Ahmetović imala veliki zaostatak za iskusnim, etabliranim Tomom Sparožićem, u drugom je krugu sve nadoknadila i našla se u poziciji da ono što je u predizbornoj kampanji isticala kao loše – promijeni nabolje. S nepune 32 godine predstavljala je i zanimljivu promjenu na općehrvatskom političkom nebu, donijela je novu nadu po kojoj politika nužno ne mora biti – predvidljivo loša, mnogi bi čak rekli i pokvarena. Koliko je dobro odradila svoj prvi mandat pokazali su pak lanjski izbori. Ahmetović je pobijedila u prvom krugu s nevjerojatnom razlikom: osvojila je više od 58 posto glasova, njezin prvi pratitelj niti – 14 posto.


A ono što će vam o njoj istaknuti gotovo svaki stanovnik općine Omišalj, bez obzira bio simpatizer njezinog SDP-a ili neke druge, pa i potpuno suprotstavljene političke opcije je – dosljednost, ustrajnost u radu za opće dobro. K tome, Mirela Ahmetović je visokoobrazovana osoba, magistrica ekonomije, a taj je znanstveni status stekla redovnim obrazovanjem, ne uz pomoć »mađioničarskih trikova« čemu smo nerijetko svjedočili na hrvatskoj političkoj sceni. Uz politički rad nastavlja i znanstvenu karijeru, pa i kao vanjski suradnik na riječkom Ekonomskom fakultetu.


Teško da netko može Mireli Ahmetović oduzeti primat u Omišlju i na izborima 2021. / Foto Ivica TOMIĆ


Teško da netko može Mireli Ahmetović oduzeti primat u Omišlju i na izborima 2021. / Foto Ivica TOMIĆ





Koliko god da je neumjesno manje od godinu dana od kako su prošli izbori predviđati rezultate onih koji će se dogoditi tek početkom idućeg desetljeća, ne bude li krenula u još više sfere, teško da netko može Mireli Ahmetović oduzeti primat u Omišlju i na izborima 2021. godine. Razlog na kojem temeljimo takve stavove je dakako povezan s njezinim poštenjem u provođenju predizbornih obećanja, ali i stav o LNG terminalu: »Borit ću se samo za onaj LNG terminal koji će se graditi u okvirima Dine, onaj što mora donijeti korist ljudima koji žive u Omišlju, za onaj koji neće narušiti simbiozu života industrije i turizma. Svaki drugi – nije dobrodošao« – stav je to s kojim se pojavila na čelnoj poziciji Omišlja, stav je to od kojeg ne odstupa ni danas.


Agresija na Omišalj


Situacija po kojoj je plutajući LNG terminal sve bliže instalaciji, opasno se približila Omišlju. Snažno ga promovira i sama Vlada, kako čitamo i čujemo oko njega su se sukobile i dvije ponajveće globalne sile, SAD i Rusija. Vi se ne date, ustrajno ste protiv, štoviše kako se čini prema raspoloženju na društvenim mrežama, protestni skup koji pripremate za subotu 3. ožujka mogao bi biti jedan od povijesno većih u Rijeci.


– Hoće li biti povijesni, ne znam, ali se uistinu nadam velikom broju ljudi. Nadam se da će 3. ožujka u Rijeku na prosvjed doći većina stanovnika Omišlja i Njivica, čitavog otoka Krka i Primorsko-goranske županije. Omišalj bi morao bez izuzetka biti tamo jer je sad prilika da se kaže dosta. Dosta je ovo mjesto trpjelo samovolju i bezakonje, a trpi ga i danas. U Omišlju je industrija zauzela tri puta veću površinu od površine kuća i stanova ljudi. Sada se plutajućim LNG terminalom želi zauzeti i more. To je eklatantan primjer agresije na naš prostor i niti jedan stanovnik ne bi smio biti ravnodušan prema tome. Omišalj i Njivice neće pognuti glavu ni pred kime – niti pred Vladom, niti pred svjetskim silama, ma otkud dolazile. Neka u svojim državama licitiraju sa životima stanovnika. U Omišlju i Njivicama neće.



Borba protiv plutajućeg LNG-a do posljednje kapi krvi, vaš je često isticani stav. Što pripremate za subotnji prosvjed na Korzu? Tko će se sve obratiti građanima?


– Osim mene koja ću se točno u podne prva obratiti okupljenima na pozornici koja će se postaviti na Trgu 128 brigade u Rijeci, tu su i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, župan Zlatko Komadina te gradonačelnik Krka Darijo Vasilić. Bit će tu i ekološki aktivisti – Zelena akcija Zagreb, Zelena Istra, Eko Kvarner…


Koristite i društvene mreže?


– Normalno, pa samo jednu objavu na FB stranici »Mirela za Omišalj i Njivice« vidjelo oko 120 tisuća ljudi, na stotine komentiralo, dalo podršku, traže akciju…


A glazbeni dio?


– Za njega su zaduženi prvi vokal Omišlja Damir Kedžo i poslastica za velik broj generacija: točno trideset godina nakon nastanka prvog hrvatskog band aida Ri Val čija je prva pjesma 1988. godine bila Zvuk za zrak ili kasnije nastala, apsolutno omiljena Ajmo Rijeka, oni će se opet okupiti na našem prosvjedu! Tu su Prlja, Vava, Rumora, Tibljaš, ma većina onih koji su nekad svirali ili danas to čine, a bezrezervno vole Rijeku i njezino susjedstvo bit će na okupu s najvažnijim stihom: učinimo nešto, da ne bude kasno.



Žestoki ste! Mada, ostavimo li po strani današnju, uzavrelu situaciju, čemu tolika ogorčenost? Pa LNG budućnost Omišlja je poznata već dugi niz godina, desetljećima?


– I ne samo za LNG. Udomili smo i uništili prostor za nekoliko strateških državnih projekata: nekadašnji »3. maj«, JANAF, Dina Petrokemiju. Svi su ovi projekti završili vrlo nepovoljno za nas. Na prostoru gdje se trebao razvijati »3. maj«, danas funkcionira potpuno ilegalni kamenolom. JANAF je jedino industrijsko postrojenje što funkcionira zakonito. Međutim, prihodi od omišaljske luke koju koristi JANAF idu Riječkoj lučkoj upravi, Omišlju ništa! Osim kupališta s pogledom na grdosije brodova, tankera i buke. Za Dina Petrokemiju ne moram ni govoriti. Pojedinci koji su se na njoj čudnovato obogatili slobodno šeću, dok su stanovnici Omišlja koji su tamo radili završili na cesti.


Omišlju je ostao samo opasan otpad koji do danas nije zbrinut, iako za to postoje sve zakonske osnove. Ni tu Državno odvjetništvo nije napravilo ništa drugo nego stavilo našu prijavu u ladicu. A sada nam žele servirati i plutajući LNG terminal! Nakon što se stanovništvo pomirilo sa zlom industrijskom sudbinom i prihvatilo da se u granicama nekadašnje Dine izgradi još jedan strateški državni projekt, nakon što smo projekt priveli u zonu ekološke prihvatljivosti, Vlada nas je pljusnula i mimo svih zakonskih propisa, mimo prostornih planova Općine i Županije, mimo demokratskih procedura, mimo ekoloških standarda, mimo zdravog razuma, odlučila »uvaliti« plutajući LNG terminal bez niti jednog argumenta! Pa koji zdrav i razuman čovjek ne bi bio ogorčen?!


Bitne razlike


Koja je razlika između stacionarnog terminala u odnosu na onaj koji bi se nalazio isključivo na moru?


– Prije svega, Općina Omišalj je tražila od izrađivača Studije utjecaja na okoliš predočenje jasne usporedbe kopnenog i plutajućeg terminala. Naravno da to nisu učinili jer im podaci ne bi išli u prilog. Nisu dali niti odgovore na pitanja i primjedbe iako su od javne rasprave prošla već tri mjeseca. Razlike između kopnenog i ovog plutajućeg terminala, kakav nam se servira, velike su. Prije svega, kopneni terminal jest predviđen u prostornim planovima Općine Omišalj i Primorsko-goranske županije, za njega postoji i pravomoćna lokacijska dozvola. Njegove karakteristike i metodologija rada usuglašeni su sa stručnjacima i stanovnicima u dugom procesu javnih rasprava.


To je sa strane zakonsko-urbanističkih planova. Zanima nas s tehnološke, ekološke strane?


– Što se tehnološke razine tiče, za razliku od plutajućeg, kopneni terminal napaja se »čistom« elektroenergijom s kopna. Za uplinjavanje koristi plin iz tanka, a ne električnu energiju. Isto tako, kopneni tankovi imaju bolju izolaciju pa manje energije treba za održavanje rashladne temperature u spremnicima. Pogotovo je ta energija manja kad nema broda u pretovaru jer ne mora održavati veliki vlastiti pogon kao plutajući brod koji proizvodi vlastitu energiju korištenjem plina i stalno emitira ispušne plinove u okoliš. Energija se na plutajućem terminalu proizvodi i kad nema prekrcaja niti tereta u tankovima radi održavanja spremnosti pogona i ostalih potreba broda.



Dio aktivnijih promatrača političke scene na vaše nastupe protiv plutajućeg LNG-a gleda kao – trasiranje puta u visoku politiku?


– Svoj životni put trasiram svojom životnom filozofijom – poštujući zakone države u kojoj živim i radeći za plaću koju primam. Kada vidim da tako ne ide, spremam kofere i idem dalje. Moj angažman oko LNG-a jednako je žestok kao i angažman oko postavljanja javnih sanitarnih čvorova. Ovo je dio mog posla za koji primam plaću i za koji su me birali građani Omišlja i Njivica i naprosto je moja obveza da branim njihova prava i interese.


Ovo je nadpolitički, nadstranački problem i ne bi se smio koristiti u svrhu političkog prepucavanja. Radi se o čistoj agresiji na zdrav razum, na prirodne resurse, od kojim mi i živimo, na živote stanovnika i na pravnu državu. Svatko onaj tko moje protivljenje plutajućem LNG terminalu objašnjava političkim razlozima, svjestan je da nema vjerodostojan argument kojim bi obranio ovako nakaradan projekt pa mu ne preostaje drugo nego se baviti politikanstvom.



A s vizualne strane? Plutajući je poprilično inkompatibilan s turističkim nakanama. Kako bi izgledao kopneni?


– Kopneni terminal ne bi se vidio iz Njivica, ne bi izlazio iz granica industrijskog prostora Dina Petrokemije, buka bi bila daleko manja jer ne proizvodi vlastitu energiju i jer na njemu pumpe i uparivači nisu u stalnom radu, a sami tankovi LNG-a čine barijeru širenju buke na Omišalj i Mirine. Plutajući je stalno u pogonu, i kad se obavlja prekrcaj, i kad nema LNG tankera. Dolazak LNG tankera dodatni je izvor buke. Kod kopnenog terminala izrijekom se zabranjuje upotreba mora i kemikalija na bazi klora u radu terminala, a baš tu najjeftiniju i najopasniju tehnologiju plutajući terminal predviđa.


Znači, plutajući je profitabilniji?


– Prema riječima Gorana Frančića, direktora LNG-a Hrvatska, javno izrečenim na javnom izlaganju, pred stanovnicima Omišlja, na plutajućem terminalu planirane su što jeftinije, iako ekološki neprihvatljive tehnologije zato da se stranim investitorima priskrbi što veći profit! Možete li vjerovati? Koje li bahatosti – svjesno, namjerno izlaganje ljudi i prirode potencijalnom uništenju s financijskim predumišljajem!


Čistačice i portir


Ekonomski gledano, u samoj fazi izgradnje i postavljanja – koji je tip u prednosti?


– Kod izgradnje kopnenog terminala bila bi angažirana građevinska operativa, bilo bi moguće zaposliti domaće građevinare, a kod plutajućeg gotovo da nema gradnje, pa ni posla za naše građevinske tvrtke. U operativnoj fazi, na kopnenom terminalu bilo bi posla i za hrvatske inženjere i tehnologe, radnike uopće, a kod plutajućeg tek čistačica i pokoji portir. Kopneni terminal ne bi zatvorio luku, plutajući joj to čini. Za što ćemo koristiti već golemi rezerviran industrijski prostor Dina Petrokemije? Ne mogu ga pretvoriti u aquapark. Kod kopnenog terminala moguće je koristiti rashladni učinak, recimo graditi hladnjače što bi imale praktički besplatnu rashladnu energiju. Kod plutajućeg niti se može iskoristiti toplinska energija, niti potencijalni rashladni učinak LNG-a. Ništa od toga ne ide na kopno i sve se predaje moru.


Koje su pak koristi za vašu općinu?


– Plutajući ne predviđa nikakve benefite Općini Omišalj koja ponovno trpi teret industrije. Kopneni bi osim veće komunalne naknade i komunalnog doprinosa otvorio mogućnost zapošljavanja lokalnog stanovništva i mogućnost razvoja kompatibilne industrijske proizvodnje. Istovremeno, plutajući terminal izravno i vrlo značajno šteti turizmu koji smo sami, bez ičije pomoći izgradili i od kojeg najveći dio lokalnog stanovništva živi, od kojega se naš kraj razvija. Znate li da se godišnje na prostoru ove općine zaradi oko 50 milijuna eura samo od turizma? Koliko bi se zaradilo od plutajućeg LNG terminala? Ništa! Prema aktualnoj Studiji utjecaja na okoliš, još bi ova Općina morala hraniti dio radnika preko socijale jer im plaće ne pokrivaju mjesečne izdatke. Toliko o ozbiljnosti izrađivača Studije što je plaćena javnim novcem.


Stalno vam se u podlozi provlači ekološka opasnost koju donosi plutajuća verzija. Pa zar to nije većina nasljeđa koje pratimo sve od početka industrijske revolucije. Zbog čega bi LNG bio opasniji od primjerice rafinerijskog postrojenja na Urinju ili plominske termoelektrane? Zar nisu i oni trajni biljeg Kvarnera, njegove ekologije i smetnja turističkoj ekspanziji?


– Odlazimo u neke druge teme. Sve što spominjete već je izgrađeno. Dogodilo se u prošlosti. Zbog čega da ja kao čelna osoba općine Omišalj potpišem još jednu potencijalu ekološku katastrofu. Ako smo u prošlosti griješili, zašto to činiti i danas? Ne, ne dolazi u obzir!


Interes Amerike


Ali živjeti se mora. A to je bez energetske stabilnosti nemoguće. Kako biste se postavili da se, primjerice, prema zamisli Ivana Jakovčića, plutajući LNG izmjesti u Bakar, Kostrenu Ili Plomin? Na kraju krajeva, i njih obilježava industrija – luka za rasute terete ili pak termoelektrane.


– LNG kakav se danas plasira je u strateškom interesu Amerike, a ne Hrvatske. Jednostavno se dolazi do spoznaje kako je američki plin skuplji od ruskog za 30 posto, a plinsko tržište danas je vrlo nesigurno. Naš najveći potrošač plina, Kutinska petrokemija, dobivati će ruski plin idućih 10 godina od PPD-a koji je, u jeku priče o LNG terminalu na Krku, potpisao 10-godišnji ugovor s Rusima. U Odluci Vlade stoji da je plutajući terminal privremeno 10-godišnje rješenje, ali samo ako se pokaže ekonomska računica da se ikada ide u drugu fazu. Dakle, plutajući je njihov jedini naum. Zašto? Jer je Amerika naredila da se odmah mora početi s prodajom američkog LNG-a? Da, živjeti se mora, ali ovaj projekt naprosto ne predstavlja život domaćim ljudima. Upravo suprotno.



Kakav odnos prema vama imaju mediji?


– To i jest jedan od naših većih problema: ne dospijevamo ili jako teško nalazimo prostor u medijima s nacionalnim predznakom u koje mjerodavni u državi ili, pak, vodstvo tvrtke LNG Hrvatska mogu kada i kako žele. A s više sam strana načula i to da se LNG Hrvatska obilato isprsio u plaćenoj medijskoj kampanji u kojoj forsira afirmativno pisanje o plutajućem terminalu.



Što ako se odredi nova lokacija?


– U slučaju izmještanja plutajućeg terminala bilo gdje na Jadranu kojem bi se većina građana suprotstavljala, svakako bih im dala punu podršku i pomoć u njihovim nastojanjima da onemoguće realizaciju projekta. A posebno kada bi se on, kao u Omišlju, kosio s prostorno-planskom dokumentacijom i sa zakonima Hrvatske.


Podržavaju li vas susjedi? S obzirom na to da čelni ljudi Kostrene, Kraljevice i Crikvenice nisu vašeg stranačkog opredjeljenja, izražavaju li se javno ili rasplet događaja čekaju s »figom u džepu«?


– Uputili smo poziv svim jedinicama lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji da nam se pridruže u prosvjedu, da nam daju podršku. Ono što je već danas evidentno, s nama su svi na otoku Krku. Baš svi. Neovisno o stranačkim bojama i razmišljanjima. Podržavaju nas branitelji, ma svi redom na Krku su uz nas. Dolazi nam i jako mnogo poziva i mailova podrške iz nama susjednih područja, a bilo je istina i disonantnih tonova. Primjerice, Tomislav Klarić je ne tako davno javno rekao kako ne bi imao ništa protiv plutajućeg LNG terminala u Bakarskom zaljevu. Ali sada, kad mu je na neki način ponuđen – nije da ga baš želi. Ali nemojte misliti da se tu radi o bilo kakvoj politici. Ne, pa iako nikako nismo na istoj ideološkoj poziciji, odlučnu nam je podršku dao i županijski HSP.


Jeftiniji, ali lošiji


Omišalj prema onom što proklamirate od dolaska na njegovu čelnu poziciju može i mora ustrajno razvijati turizam. Njivice su primjerice doživjele sjajnu transformaciju u tom smislu. No, Omišalj je i grad industrije, Dine, zbog čega ne onda i LNG? Razvija li se turizam uz Dinu, ma koliko ona dans bila industrijskim grobljem, zbog čega bi mu smetao jedan »veliki brod« u priobalju? K tome, ne bi li LNG donio novu zaradu, zapošljavanje stanovništva?


– Ponovo treba razlučiti pojam industrije. Jedna vrsta industrije je kopneni, a posve druga plutajući terminal. Različiti su u baš svim segmentima – od ekoloških standarda preko sigurnosti i tehnologije do gospodarskih efekata i proračunskih naknada. A drago mi je i da ste načeli temu zapošljavanja jer je to mnogim neupućenim ili možda zlonamjernim ljudima jedan od važnijih argumenata. Dakle, na kopnenom terminalu bilo bi posla za građevinsku operativu jer bi hrvatski građevinari radili to postrojenje. Na plutajućem terminalu naprosto te gradnje nema. Brod, naime, neće graditi hrvatska brodogradilišta, već će on biti kupljen, i to polovni, vjerojatno u Južnoj Koreji.


S druge strane, na kopnenom bi terminalu bilo posla za domaće stručnjake iz energetske branše, inženjere, tehnologe… a na plutajućem neće biti zaposlen niti jedan takav stručnjak jer će s brodom stići i inozemna posada, odnosno radnici koje će odabrati i plaćati strani brodar, većinski vlasnik terminala, odnosno broda, pa i porezi, odnosno doprinosi idu u kasu neke druge države ili offshore destinacije. Dakle, ponavljam, možda bude angažirana domaća čistačica i poneki portir. Molim vas, nipošto nemojte uspoređivati, niti u jednom dijelu kopneni i plutajući terminal jer je to neusporedivo.


Sve je to jasno i Vladi, ali im je plutajući terminal naprosto višestruko jeftiniji, ma koliko lošiji bio. A stranim investitorima koji bi ušli u projekt važna je cijena, a ne ekologija i sigurnost stanovnika. E sad je pitanje za Vladu – zbog čega nisu išli na manju i jeftiniju, a ne megalomansku varijantu kopnenog terminala? No, bez obzira, prvo i osnovno, plutajući terminal nije sukladan prostornom planu i nikad neće ni biti jer ga stanovnici Omišlja i Njivica iz jasnih, neoborivih argumenata ne žele. Ne moramo dalje od toga ići.


Kako na vaše nastupe gledaju u SDP-u? Mogli smo nedavno čuti prigovore kako neke frakcije vaše stranke baš i ne podržavaju protivljenje LNG-u koje vi izražavate?


– Prvo i osnovno, protivljenje plutajućem LNG terminalu, pa i skori prosvjed te potpisivanje peticije, apsolutno su nadstranačko pitanje, ono nema nikakve veze sa stranačkim predznacima i na tome ću inzistirati, a tome svjedoče i brojni upiti, ali podrška raznih članova pa i rukovodstava najrazličitijih stranaka: od Akcije mladih i Živog zida preko HSP-a, ali i HDZ-a do, dakako, članova SDP-a. Podršku nam daju i osobnim imenom hrvatski branitelji, ali i braniteljska udruga otoka Krka. Međutim, dakako da dopuštam da naše mišljenje ne dijele baš svi, pa tako ni svi članovi SDP-a, ali se meni još niti jedan nije obratio s nekim izdvojenim mišljenjem. Ponavljam, vjerojatno ima onih koji i ne dijele moje ili naše stajalište, ali vjerojatno i zbog toga što naprosto nisu informirani o svakom detalju tog projekta. Uvjerena sam i u to da ni premijer Andrej Plenković nije dovoljno upoznat sa svime. Pa ipak je on jako europski nastrojen, čini se uglađen, ne vjerujem da takva jedna osoba može podržavati nasilnu instalaciju plutajućeg LNG-a.


Domaći, županijski čelnici, kako vas oni tretiraju?


– Što se SDP-a tiče, njegov potpredsjednik i župan Zlatko Komadina rezolutno je protiv ovakvog LNG projekta. Pa on je poručio Vladi da Kvarner nije na prodaju i da neće dozvoliti da se Omišlju nanese ovakva šteta. Dodatno mogu reći da je kolega Željko Jovanović u Saboru već javno istupio argumentirano kritizirajući projekt. SDP kao stranka na nacionalnom nivou ima definiran stav protiv plutajućeg LNG terminala, a pojedini članovi mogu imati drugačije stavove. Međutim, nikada i nigdje nisam čula niti jednog SDP-ovca da se o plutajućem terminalu pohvalno izrazio. Možda i hoće, ali, Bože dragi, to je njegovo pravo, iako bih voljela da se svi oni koji imaju bilo kakve nedoumice oko plutajućeg terminala, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, obrate Općini Omišalj ili meni osobno.


Ekološka katastrofa


Nadate li se i konačnoj pobjedi? Što ako se unatoč svemu nastavi plutajući LNG pritisak?


– Nadam se da u ovoj zemlji ipak postoji dovoljno legaliteta, da postoji dovoljno političke pameti, da postoji razuma. Ne dođe li do toga, idemo dalje s prosvjedima. A tu su i europske institucije, tu je Strasbourg, tu je i naše pravo da podnesemo kaznene prijave na sve ono što se radi mimo zakona. Ma izvrnut ću cijeli svijet da zaštitim ono što je naše pravo! Ako ikad krenu, a nadam se da neće, prvi će bager ipak najprije mene morati pregaziti.


Dobro zvuči vaša borbenost, ali nismo sigurni jeste li baš u prednosti. Pa ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić je prije nekoliko dana poručio – prosvjedujte koliko želite, ali projekt plutajućeg LNG-a ide dalje!


– Ministru Ćoriću poručujem da je prije svega nepristojno i vrlo bahato zanemariti stavove stanovnika Omišlja, Njivica, otoka Krka i Primorsko-goranske županije. No, to me od njega i ne čudi. Pa što drugo očekivati od ministra koji se nije udostojio pojaviti, pa niti barem poslati predstavnika svog ministarstva pred stanovnike kojima se servira strateški energetski projekt države, i kako kažu, Europske unije? Naprosto je skandalozno da ministar koji ima temeljnu zadaću štititi okoliš, svjesno, bahato i potpuno ignorirajući mišljenje otočana i velike većine Primoraca brani ekološki katastrofalan projekt. Uzalud mu – to neće zaustaviti Omišalj.