Ne dođe li do toga, slijede daljnji koraci, no o kojim je potezima riječ, u Ministarstvu ne otkrivaju. Neslužbeno, Vlada na raspolaganju ima mjeru povećanja trošarina na preradu nafte i derivate, što bi izazvalo i poskupljenje za kupce goriva, dok je druga opcija rušenje kvoruma u Upravi Ine
ZAGREB Ministar energetike Tomislav Ćorić za naš je list, prvi put od intervjua koji je čelnik MOL-a Zsolt Hernadi sredinom travnja dao mađarskim medijima, prokomentirao Hernadijev ultimatum Hrvatskoj prema kojem modernizacije riječke rafinerije neće biti dok god Hrvatska ne izmijeni svoje zakonodavstvo, konkretno, oporezivanje ugljikovodika koje rafinerija gubi u vlastitoj potrošnji.
Pritisak na MOL
Ćorić je, kako poručuju iz njegovog ureda, Upravi Ine postavio zahtjev da u što skorijem roku predoči plan modernizacije u Rijeci, i da u nju krene ove godine. Ne dođe li do toga, slijede daljnji koraci, no o kojim je potezima riječ, u Ministarstvu ne otkrivaju. Prema neslužbenim informacijama, Vlada na raspolaganju ima mjeru povećanja trošarina na preradu nafte i derivate, što bi, međutim, izazvalo i poskupljenje za kupce goriva, dok je druga opcija rušenje kvoruma u Upravi Ine, na način da tri hrvatska člana bojkotiraju po Hrvatsku nepovoljne odluke. Prema Zakonu o energiji, rafinerije su objekti od strateškog državnog interesa, i njihovi su ih vlasnici »dužni održavati, tehnološki unapređivati, odnosno modernizirati«, što je također sve ove godine moglo, odnosno može biti iskorišteno kao pritisak na MOL.No ipak nije, štoviše, krajem prošle godine Vlada je pristala na gašenje sisačke rafinerije, bez ikakve MOL-ove garancije da će započeti s modernizacijom u Rijeci. Već je tad Uprava Ine jasno dala do znanja kako bi ulaganjima od preko četiri milijarde kuna riječka rafinerija postala vrhunska europska rafinerija te da će konačna odluka o investiciji biti donesena u 2019. godini, no »pod uvjetom da budu zadovoljeni svi preduvjeti kojima će se osigurati povrat investicije«. Ako Vladi tad još nije bilo jasno što se događa, svakako bi trebalo biti sada kad čelnik MOL-a poručuje da bez zakonskih, poreznih izmjena, investicija u Rijeci nije zanimljiva jer ne jamči profit.
Zanimljivo je prisjetiti se »kronologije« mađarskih izgovora zašto modernizacije riječke rafinerije još ne može biti, iako je to, kao i modernizacija Siska, bio jedan od uvjeta MOL-ovog ulaska u vlasništvo Ine 2003. godine, kao i dio dodatka međudioničarskom ugovoru iz 2009. godine. Pritom, međutim, MOL-u nikad nisu postavljeni rokovi za modernizaciju. U veljači 2015. godine Hernadi je poručio da će modernizacije riječke rafinerije biti samo ako se zatvori rafinerija u Sisku, odnosno »ako se rafinerijska imovina restrukturira«. »Postignemo li dogovor o restrukturiranju imovine, moglo bi se krenuti s gradnjom odgođenog koking postrojenja u Rijeci«, kazao je prije četiri godine čelnik MOL-a. Vlada je, kao vlasnik 44 posto Ine, i 2016. godine poručivala da postoje mehanizmi kojima može prisiliti MOL na modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci, no oni očito nikad nisu iskorišteni, kao što se ni s gašenjem Siska nije pričekalo do završetka modernizacije u Rijeci. Napose, Vlada je izmijenila i Zakon o privatizaciji Ine, kojim MOL i formalno može steći većinski udio u Ini, a MOL je, s druge strane, blagoslovio Inin ulazak u dokapitalizaciju kutinske Petrokemije, no i Vada je u tom poslu prethodno preuzela Petrokemijinih 450 milijuna kuna dugova.
Zakup LNG-a na Krku
Istovremeno, međutim, Vlada razmatra još jedno poslovno »prijateljstvo« s Mađarskom – njihov ulazak u vlasništvo LNG terminala na Krku, za koji je Hernadi u intervjuu mađarskim medijima kazao kako bi Mađari i zakupili 25 posto kapaciteta. To bi bilo oko 650 milijuna kubika godišnje, na terminalu koji će ukupno moći primiti 2,6 milijardi kubika ukapljenog plina. Zajedno s 520 milijuna kubika, koliko su zakupili Ina i HEP, to znači da bi terminal imao popunjenost od 45 posto kapaciteta. Na pitanje je li s Mađarima unatrag dva tjedna bilo novih razgovora oko njihovog ulaska na LNG terminal – bilo kao dioničara i/ili zakupaca, iz Ćorićevog ministarstva odgovaraju kako se novi sastanak tek očekuje. Mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto je prije dva tjedna u Dubrovniku potvrdio da je Mađarska Hrvatskoj dala ponudu za ulazak u vlasništvo LNG terminala na Krku s 25 posto plus jednom dionicom te dodao kako ju zanima i kupovina plina preko terminala, no ne po cijeni višoj od one koju plaća sada. Koji dan kasnije Hernadi otkriva spremnost da Mađarska na Krku i zakupi 25 posto terminala. Nije jasno, međutim, što Mađarima znači da plin neće kupovati po cijeni višoj od one koju plaćaju sad, za ruski plin, osim da je riječ o još jednom pritisku na Hrvatsku, koja ne određuje cijenu plina na terminalu, već samo cijene zakupa. Cijene ukapljenog plina, skupljeg od ruskog, stvar su dogovora prodavatelja i kupca, dok su i cijene zakupa na terminalu regulirane i fiksne, te se o njima više ne može pregovarati.
