Foto Mario Matana

Dva broda Hrvatske ratne mornarice, raketne topovnjače RTOP-21 Šibenik i RTOP-42 Dubrovnik, od jutra su pak spremne za sudjelovanje u posljednjem ispraćaju velikog umjetnika, čije će tijelo biti pokopano na groblju u njegovoj Veloj Luci.

Posljednji ispraćaj kreće iz crkve sv. Frane, u 18.50 sati. Lijes s tijelom glazbenog velikana preko Rive će biti prenesen do katamarana, kojim će se veliki Oliver otisnuti na posljednju plovidbu.

Komemoracija u splitskom HNK započela je klapskom izvedbom pjesme moj galebe. 

Foto Mario Matana

– Teško se s tobom rastajati, ali što je neminovnost neminovnost je. To nismo mogli spriječiti, ali možemo spriječiti da odeš iz našega srca, rekao je na otvorenju komemoracije Jakša Fiamengo.

za Govornicu je potom izišao Nikša Bratoš: “Od nedjelje svi smo pomalo gubitnici, bez obzira tko smo, odakle dolazimo, kojim se poslom bavimo, kojem se bogu molimo ili ne molimo. Taj dan smo izgubili nekog tko nam je život činio ljepšim, boljim , smislenijim, a to je odlika najvećih.” Nikša Bratoš Olivera Dragojevića nazvao je dalmatiskim spomenikom, čovjekom koji je bio uzor mnogim glazbenicima, glazbenik s kojim su svi htjeli svirati i pjevati. 

– Sretni smo što smo bili njegovi suvremenici i što smo uživali u bljesku njegovog neponovljivog talenta, rekao je Bratoš, izražavajući sućut obitelji Olivera Dragojevića, Oliverovim prijateljima i suradnicima. Neka ti je laka zelja i neka ti je mirno more, oprostio se od Olivera Nikša Bratoš.

Direktor splitskog festivala Tomislav Mrduljaš spremio je dirljiv govor, jer “kad bih išao pričati”, rekao je, “pričao bih tri dana”.

– Kakvo se to prokletstvo survalo na ljude od pjesme ovoga grada. Umisto partitura smišljamo nekrologe, riječi zahvale onome tko je postao dijelom naše kulture i identiteta. Krenia si u osvajanje svita i osvojio ga. Bio si naš najveći veleposlanik. Ostavio si najveći trag, trag u beskraju. Čast mi je što sam te poznavao i provodio s tobom nezaboravna lita, rekao je Mrduljaš. Dragi moj kapetane, prijatelju moj, zaključio je govor Mrduljaš, “sad zapivaj gore, a mi ćemo te ovdi doli čuvati duboko u srcima, koja si napunio ljubavlju i božanskim notama”. 

Zlatan Stipišić Gibonni s “gropom u grlu” prisjetio se trenutaka provedenih s Oliverom Dragojevićem.

– Zima, Oliverova kuća, škura bura. Gledam ga kako nosi kesu s ribom šta su uvatili, on i sinovi, i to je slika koja govori sve. Njegova kuća, njegovi sinovi, njegovo more. Slika je puna muzike. Tu su i Galeb, iza škura je Cesarica i Moj lipi anđele, koja im kuva obid, govorio je Gibonni susprežući plač. Meni je ova vijest, rekao je, “bila ka da se užga Marjan”.

– Olivere sve smo rekli, a ništa nismo rekli. Govorio je da na svom brodu i kapetan i sluga. Mislio je na svoj brod Marko, a svi drugi znali smo da se to odnosi na cijeli njegov život. Prvi, a za se uvijek zadnji. Ja bih želio reć svome kapetanu da je sve kako triba i da je svo ovo more samo za te, rekao je Gibonni kroz plač i time završio svoj govor.

Nakon njega, klapa je otpjevala Cesaricu. 

Uslijedilo je nekoliko prigodnih stihova, a onda je iz razglasa odjeknuo glas velikog umjetnika, njegova pjesma sa stihom: “Budi dobra / lijepo sanjaj…”

Na ekranu lik Olivera Dragojevića, od čijeg se fizičkog prisustva opraštamo, a zatim prisutni u kazališnoj dvorani ustaju pa slijedi dugi, dugi pljesak.

Kad je pljesak napokon minuo, svi prisutni su zapjevali: “Vjeruj u ljubav i sačuvaj nju, vjeruj u ljubav u dobru i zlu…”