Bez gubitaka

KOJA JE PRAVA NAMJERA MOL-a? Pogon koji Ina namjerava zatvoriti nosi sto milijuna kuna dobiti

Bojana Mrvoš Pavić

FCC pogon srce je sisačke rafinerije za sekundarnu obradu teških ostataka nafte koje je u zadnjem bloku rada ostvarilo čak 10,5 milijuna kuna čiste dobiti. Uprava Ine, odnosno MOL, tvrdi da to gubitaško postrojenje i u drugoj polovini ove godine zatvaranjem planira otpustiti 40 radnika



ZAGREB – Postrojenje za sekundarnu obradu teških ostataka nafte (FCC postrojenje) u Rafineriji Sisak, koje uprava Ine odnosno MOL želi zatvoriti pod izlikom da Ini nosi gubitke, i otpustiti 40 sisačkih radnika u drugoj polovini ove godine, u svojem je zadnjem bloku rada od mjesec dana ostvarilo oko sto milijuna kuna bruto dobiti odnosno 10,5 milijuna kuna čiste dobiti – otkriva za naš list Predrag Sekulić, glavni nadzornik u rafineriji, koordinator Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak i čelnik sindikata Nova solidarnost.


Logistički centar


– Ti podaci sve govore – da nema govora o gubitku, već je najavljeno zatvaranje FCC-a uvertira u potpuno gašenje Siska – zaključuje Sekulić, podsjećajući da Deloitteova studija, na koju se poziva uprava Ine opravdavajući zatvaranje, nigdje ne spominje prekid proizvodnje u FCC pogonu, zapravo srcu sisačke rafinerije. To je, kaže Sekulić, samo stvaranje novog gubitka za rafineriju Sisak jer će uprava, ako ugasi FCC, iduće godine moći prikazati uistinu negativne rezultate poslovanja, koji do sada nisu bili takvi.


Direktor strateškog razvoja i procjena Ine Hrvoje Glavaš jučer je, gostujući na N1 televiziji, govoreći o rafineriji naveo primjer pekare u kojoj proizvodnja kruha košta četiri kune, a prodaje se za pet, što znači zaradu od sto kuna na sto prodanih komada. »Je li tih sto kuna dovoljno da plati najam, ljude i ostalo? Upravo to se događa u sisačkoj rafineriji«, kazao je Glavaš, na što Sekulić odgovara protupitanjem što će s rafinerijom biti kad joj se i tih »sto« kuna oduzme, u ovom slučaju mjesečna dobit od 10,5 milijuna kuna?





»Nikome nije drago da dolazi do otpuštanja radnika i to je zadnja mjera. Probat ćemo u Ininom sustavu naći mjesto za njih, ako ne, onda će im se ponuditi otpremnine, koje će biti iznad hrvatskog prosjeka«, kazao je jučer za N1 Hrvoje Glavaš iz Ine.


Na pitanje ima li MOL veze s tom odlukom, odgovorio je kako nema nego je riječ o odluci operativnog direktora u Ini. Ono na što hrvatska strana već godinama upozorava u sporu s MOL-om, podsjetimo, upravo je činjenica da uprava kompanije, u kojoj sjede i tri hrvatska člana, ima puno manji utjecaj od direktora.



Da je gašenje postrojenja za sekundarnu preradu u Sisku, definitivno, početak kraja za tamošnju rafineriju, koju MOL želi pretvoriti u logistički centar, potvrđuju i naši sugovornici upućeni u zbivanja.


– Ilustrativno, zatvaranje FCC-a je kao da iz automobila izvadite motor, i tvrdite da će s njim i dalje sve biti u redu. Ili kao da izvadite čep u kadi. FCC je ključno postrojenje jer u njega dolaze svi teški ostaci iz primarne prerade sirove nafte, a izlaze benzini, ukapljeni naftni plin i suhi plin. Posljednje u lancu prerade je koking postrojenje, koje Rijeka nema, a trebala bi imati da je modernizirana, a Sisak ima malo takvo postrojenje, u kojem se onda iz zadnjeg »otpada« koji ostaje, još nešto korisno izvuče. Ugasiti sekundarnu preradu u Sisku i teške ostatke prevoziti u Rijeku, kako se planira, strašno je, i neisplativo pa će uprava Ine za godinu dana reći kako Sisak više uopće nije isplativ, i sirovu naftu početi voziti u Rijeku, ili ju prodavati na tržištu – potvrđuju i naši sugovornici ono što govori Sekulić, upozoravajući da je gašenje FCC-a početak kraja.


A taj je kraj, kažu nam upućeni, smišljen odavno. Prvi je korak bio neulaganje u modernizaciju, kako bi rafinerije postale zastarjele, dok su standardi u proizvodnji na tržištu sve više rasli. Drugi je korak bio uvoz derivata, a posljednji će biti »ubijanje« prerade su Sisku kao potpuno neisplative, kažu naši sugovornici. Podsjećaju na izjavu premijera Andreja Plenkovića koji namjeru gašenja »srca« Siska smatra »poslovnom odlukom uprave kompanije, koja je poznata već dugo temeljem određenih studija koje je Ina naručivala«. Sekulić odgovara kako studija gašenje FCC-a ne spominje, a upitno je i što se, kaže, događalo od travnja prošle godine, kad je ona napravljena, do rujna, kad je tek prezentirana, pa tako i sindikatima.


Detaljni planovi


Na pitanje što će za Sisak, odnosno za rafineriju Rijeka značiti pak prijevoz krajnjih ostataka iz Rijeke u koking u Sisku, Sekulić odgovara kako će to u poslovnim bilancama biti bilježeno kao da je Rijeka prodala ostatke Sisku, a zatvaranje FCC-a bit će minus za Sisak. Rijeka nema vlastiti, treći dio prerade nafte, koking pa je dosad sve ono proizvedeno u sekundarnoj preradi išlo na brodove kao gorivo, što zbog postavljenih normi više ne može. »Ostaje zarobljeno u Rijeci, i zato odluka da ide za Sisak ima ekonomsku logiku, no zatvaranjem FCC-a bit će izgubljeno puno više«, zaključuje Sekulić.


Odluka o zatvaranju rafinerije u Sisku nije donesena, kazao je u razgovoru za Večernji list jučer Bengt Oldsberg, operativni direktor Ine za rafinerije i marketing. Odluka koju je Ina donijela jest prestanak rada FCC-a u Sisku, potvrdio je, dodajući kako razumije zabrinutost stanovnika Siska, ali Ini ne trebaju »dva upravljača na jednom biciklu«. Podaci za 2016. kažu da je Sisak generirao operativni gubitak od preko 260 milijuna kuna, kaže Oldsberg.


»Imamo kompleksniju rafineriju u Rijeci i planiramo je dodatno unaprijediti«, napominje, pa će uz ulaganje u postrojenje za obradu teških ostataka u Rijeci proizvodnja biti veća nego sada u dvije rafinerije. Kako je već ranije kazao, FCC u Sisku proizvodi benzin i LPG, proizvode kojih Ina ima previše pa bi se iz istih sirovina u Rijeci mogao proizvoditi dizel, kojeg nedostaje. Postoje detaljni planovi investiranja tri milijarde kuna u Rijeku, što će povećati njene kapacitete, ali istovremeno mora biti racionaliziran rafinerijski sustav u cjelini, zaključio je, uz napomenu kako veća ulaganja u Sisak nisu planirana.