Izgubi li Josipović, Milanović mora otići

Ukoliko pobijedi Milan Kujundžić, a pogotovo pobijedi li Kolinda Grabar Kitarović, u redovima SDP-a nastat će nešto što bi se samo uz značajno umanjivanje moglo nazvati – panikom. Postat će jasno da su dani vlasti lijevog centra odbrojani

Do okršaja je ostalo manje od mjesec dana. Predsjedničkim kandidatima je studeni proletio u hipu i kampanje se zahuktavaju za burni finiš. No, odnosi, makar oni anketni, kao da su zamrznuti u vremenu. Josipović i dalje, po ovotjednoj anketi ima veliku prednost pred Kolindom Grabar Kitarović, a ona pred Milanom Kujundžićem. Ostali su, i dalje, daleko od značajnijeg rezultata. 

  U tom, gotovo zamrznutom okviru, miču se tek, lagano nadole, brojke za Josipovića i Grabar Kitarović, a jednako lagano, agonijski sporo nagore, za Kujundžića.   Čini se, zapravo, kao da su karte već podijeljene. I kao da, ako ne bude golemih iznenađenja, stvari već od siječnja naredne godine nastavljaju ustaljenim ritmom; političku igru Milanovića i Karamarka u izbornoj godini s Pantovčaka će nadgledati Ivo Josipović…   Međutim, predsjednički izbori mogli bi ipak stubokom izmijeniti političku sliku Hrvatske – daleko šire od utrke za jednu funkciju koja je tek za koje koplje iznad – protokolarne.

 Dokle može rasti Kujundžić?

O očekivanom raspletu već je izrečeno praktički sve. Josipovićeva pobjeda nad Grabar Kitarović u drugom krugu prekinula bi priču o seriji pobjeda HDZ-a na izborima (za koju u Karamarkovoj stranci već koriste i izbore za mjesne odbore, koji gotovo po definiciji imaju toliko mikronsku izlasnost kao da su članovi biračkih odbora silom i ne pretjerano revno privodili na birališta slučajne šetače). Pokazala bi da je politički, uvjetno nazvani, lijevi centar na nacionalnoj razini jači od Karmarkove desnice i unijela dosta zebnje i nesigurnosti u redove najjače oporbene redove koja već lagano osjeća miris fotelja u Banskim dvorima. S druge strane, ohrabrila bi i Kukuriku koaliciju i Orah pred odlučni boj krajem naredne godine. Pa još kad bi došao koji plus BDP-a u četiri preostala kvartala u mandatu ove Vlade…   Drugi najvjerojatniji ishod (po anketnim procjenama) bi bila pobjeda Ive Josipovića u prvom krugu. Ona bi zapravo, po svojim posljedicama bila spektakularnija verzija prvog scenarija. S tim da bi takav, teški poraz Kolinde Grabar Kitarović, zasigurno pred šefa HDZ-a postavio niz neugodnih pitanja i uzdrmao njegovu dosad neprikosnovenu vlast u stranci.   Ukoliko se, pak, u preostalih mjesec dana ubrza porast popularnosti Milana Kujundžića, stvari bi mogle postati zanimljive. Naime, iako je još užasno daleko od (anketnih) brojki koje bi mu donijele ulazak u drugi krug, predsjednik Hrvatske zore je jedini jači kandidat kojemu potpora stalno raste. Zadržavanje i ubrzavanje tog momentuma u jeku prave predizborne kampanje, te dodatni bonus koji na anketne brojke, kad se pretvore u one s birališta, često dobiju kandidati desnice, mogao bi možda od Kujundžića stvoriti vrlo opasnog kandidata u borbi za drugi krug.   Nema nikakve sumnje da bi HDZ u tom slučaju pozvao svoje birače da glasaju za bivšeg Karamarkovog protukandidata i moguće je da bi Kujundžić bio nezgodniji protivnik Josipoviću od HDZ-ove kandidatkinje kad se, početkom 2015. godine bude opet izlazilo na birališta. No, brojke i u tom potencijalnom srazu daju prednost aktualnom predsjedniku. Zasad.  

 Podbadanja i nadmudrivanja

Kako god bilo, kroz koji god scenarij propustili brojke i kandidate, čini se da je najizgledniji ishod »još pet godina« za Ivu Josipovića. Njegov odnos sa SDP-ovim premijerom u ove tri godine nije bio posut ružama, a očito neće tako biti ni ubuduće. Česta međusobna podbadanja i javna nadmudrivanja nisu potpuno utihnula ni u kampanji – pa se tako Josipović zgraža nad odlukom Vlade o povećanju sredstava za naknadu troškova kampanje, a Milanović podcjenjivački govori o ideji izmjene Ustava, koja je, praktički, okosnica onog što aktualni predsjednik države nudi biračima za drugi mandat. Iako su možda recentne iskrice dijelom i taktička igra koja bi trebala neutralizirati pokušaj desnice da stavi znak jednakosti između popularnog predsjednika države i nepopularne Vlade, teško je zamisliti da će razlike između Josipovića i Milanovića tek tako nestati nakon pobjede na predsjedničkim izborima. Pogotovo ako i Milanović osvoji još jedan mandat.

  Međutim, ukoliko se dogodi ono što se u ovom trenutku čini prilično nevjerojatno – da Josipović izgubi izbore – tek će onda uslijediti prava drama na lijevom centru. Josipovićev poraz, naime, mogao bi značiti kraj ozbiljne političke karijere – Zorana Milanovića. Naime, ukoliko pobijedi Milan Kujundžić, a pogotovo pobijedi li Kolinda Grabar Kitarović, u redovima SDP-a i njegovih koalicijskih partnera nastat će nešto što bi se samo uz značajno umanjivanje moglo nazvati – panikom. Postat će jasno da su dani vlasti lijevog centra odbrojani, jer ako ne uspije Josipović, iza kojeg su stali i Orah i SDP i cijela Kukuriku koalicija, onda sasvim sigurno neće uspjeti ni juriš ljevice podijeljene na (najmanje) dvije liste na parlamentarnim izborima. Ne dok im s druge strane stoji gigantska koalicija u kojoj je Karmarko okupio sve od liberala koji su za gej brakove i svekoliku ravnopravnost, do neoustaša.

 Utješna nagrada

U toj situaciji je teško zamislivo i predizborno ujedinjavanje snage i stvaranje zajedničkih lista Mirele Holy i Milanovića, jer bi, sasvim sigurno, ORaH izgubio dobar dio svoje privlačnosti predizbornim koaliranjem sa »Zoranom autistom i neoliberalom« kako ga tituliraju lijevi nezadovoljnici.

  Ukratko, izgubi li Josipović izbore, a želi li SDP sačuvati vlasti u zemlji, Milanović mora otići. Na čelo SDP-a i Vlade morao bi doći netko od novih lica, netko od ljudi koji bi mogli vratiti toj stranci zamah i »novu energiju« koju joj je donio Milanović prije sedam godina. Netko koga birači neće identificirati sa svim promašajima (i »promašajima«) aktualne Vlade i tko će, naposlijetku, mnogo lakše sklopiti eventualnu poslijeizbornu (ili čak i predizbornu) koaliciju s Mirelom Holy. »Mali« problem za SDP je što trenutno nikog takvog nema na vidiku, no u politici odavno vrijedi pravilo da prilika stvara političara.

  Ukoliko, pak, Josipović (nekim čudom) izgubi, a Milanović ostane na čelu SDP-a i Vlade, onda je teško zamislivo da lijevi centar imao ikakvih šansi na parlamentarnim izborima. Onda bi se, lagano, cijelo društvo moglo početi pripremati za najdesniju Vladu u dosadašnjoj povijesti demokratske Hrvatske.   Činjenicu da bi se na ljevici i na centru moglo vrlo lako identificirati krivce za svo eventualno crnilo koje bi zatim (potencijalno) uslijedilo, nitko ne bi mogao shvatiti kao – utješnu nagradu.