“Da je s nama, moj tata bi poručio: ‘Nemojte se saginjati'”. To je kazao povjesničar Ivo Goldstein večeras u Zagrebu, na posljednjem ispraćaju njegova oca Slavka, koji su u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski organizirali Antifašistička liga, Hrvatsko novinarsko društvo i Hrvatsko društvo pisaca (HDP).

Dostojanstvena, gotovo dvosatna komemoracija protekla je u tonu sjećanja na velikog intelektualca koji je obilježio intelektualni, kulturni i politički život Jugoslavije i Hrvatske od Drugoga svjetskog rata naovamo, ali i u ozračju otpora plimi filoustaškog ekstremizma, protiv kojega je Slavko Goldstein tako odlučno, obaviješteno i nepopustljivo govorio.”Nije slučajno Slavko napisao epohalnu knjigu ‘1941. – godina koja se vraća’. Kada je objavljena, činila se kao dobra i zanimljiva memoarska literatura s provokativnim naslovom.

Danas vidimo da je bila zlokobno predviđanje onoga što doživljavamo i što je i Slavko, tik pred smrt, morao doživjeti. A to je tek početak”, upozorio je u govoru Goldsteinov prijatelj i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, kritizirajući to što nitko iz vlasti nije došao na pogreb uglednoga intelektualca. Nije međutim ni na komemoraciju: i ona je prošla bez predstavnika Sabora, vlade i ureda predsjednice Republike.

snimio Nenad REBERŠAK

Uime hrvatskih novinara i članova HDP-a, govorio je novinar i pisac Ivica Đikić.”Život i sveukupno spisateljsko, uredničko i slobodarsko djelo Slavka Goldsteina trajni su poziv da budemo odvažni učiti, kritički razmišljati i uvijek se svrstavati na stranu slabijih, marginaliziranih i progonjenih. Odazvati se tom pozivu znači izvrgnuti se preziru, hajci i kleveti, ali to je najmanja cijena koju možemo platiti u zamjenu za uspravan i čestit život”, kazao je.

Novinarka Jasminka Domaš, govoreći uime vjerske židovske zajednice Beth Israel, gorko je ustvrdila kako su “antisemitizam i mržnja danas u Hrvatskoj osnaženi, jer se tolerira ono što se ne bi smjelo tolerirati”.Slavko Goldstein, pak, “uvijek je bio glas razuma”, posvećen popravljanju svijeta.

“Svako jutro dočekao bi s mišlju da ima još jedan dan za popravljanje svijeta. Iskričava duha, živio je svetost u zauzimanju za ljudska prava”, kazala je Domaš.Poruku katoličke teologinje Ane Marie Gruenfelder prenio je voditelj komemoracije Drago Pilsel. Ispričavši se zbog nedolaska, jer je bila u Austriji, Gruenfelder je obitelji Goldstein javno uputila svoju osobnu ispriku zbog, kako je kazao Pilsel, “grozote koju smo čuli od hvarskog svećenika Milija Plenkovića” – gesta koju su okupljeni u dvorani dočekali pljeskom. Toplo i dirljivo od Slavka Goldsteina oprostio se Juraj Hrženjak, 101-godišnjak koji je pokojnika upoznao još u partizanima, 1943., da s njim surađuje i prijateljuje sve do njegove smrti.

snimio Nenad REBERŠAK

Pismo je uputila i srpska povjesničarka i Goldsteinova prijateljica Latinka Perović, jer je bila spriječena da dođe iz Beograda. Pročitala ga je glumica Urša Raukar. “Slavko je bio među onima koji su vanjsko oslobođenje zemlje poslije Drugoga svjetskog rata smatrali temeljem za unutarnju slobodu i demokratizaciju”, napisala je Perović u pismu.

Goldsteinovih uredničkih kvaliteta i “neizmjerne pokretačke energije” prisjetio se urednik i vlasnik izdavačke kuće “Fraktura” Seid Serdarević, rekavši kako je Goldstein bio “jedan od najboljih urednika”, koji je “krčio put knjigama”, priredivši i objavivši više od šest stotina naslova, dok je sam napisao “tisuće stranica”.Predsjednik Srpskoga narodnog vijeća Milorad Pupovac naglasio je kako je Goldstein zadužio srpsku zajednicu svojom istinoljubivom rekonstrukcijom ustaških zločina i buđenja antifašističkog ustanka na Kordunu, Baniji i Lici. 

Slavko Goldstein, kazao je predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić, nastojao je Hrvatsku usmjeriti ka pristojnom i demokratskom društvu, no u tome je samo djelomice uspio. Hoće li to uspjeti ubuduće, ovisi i o tome kako ćemo se odnositi prema ostavštini Slavka Goldsteina, kazao je Pusić na komemoraciji, na kojoj je glumac Vili Matula čitao dijelove iz Goldsteinove najutjecajnije knjige, autobiografije “1941. – godina koja se vraća”.