Tragedija

Hrvat poginuo u Jemenu: “Otišao je jer je morao. Trebalo je prehraniti četvero djece”

Portal Novilist.hr

Foto Reuters, Facebook

Foto Reuters, Facebook

Bio je jako dobar brat, još bolji otac, priča neutješni brat Igor Vekić, koji je također pirotehničar



RIJEKA Hrvatski pirotehničar Goran Vekić poginuo je u eksploziji bombe u Jemenu. Do nesreće je došlo kad je u središnjoj provinciji Marib eksplodiralo vozilo za uništavanje minskih sredstava. Poginula su dva državljanina Južnoafričke Republike, Hrvat, te po jedan državljanin BiH i Kosova. Teško je ozlijeđen pirotehničar iz Velike Britanije.


Iz KSreliefa, humanitarne organizacije iz Saudijske Arabije, koja provodi projekte raščišćavanja mina u Jemenu, kažu da je do eksplozije došlo slučajno, dok je vozilo prevozilo minska sredstva na lokaciju na kojoj su trebala biti uništena.


Goran Vekić iza sebe je ostavio suprugu Adrijanu i četvero djece.




– Odrasli smo skupa. Skupa smo se počeli baviti razminiravanjem. Stalno smo bili jedan uz drugoga, ne mogu vjerovati da ga više nema, ispričao je Igor Vekić, brat tragično preminulog hrvatskog pirotehničara za 24 sata.


Zadnji put je suprugu i djecu vidio za Božić.


– Goran je došao malo na godišnji, htio je vidjeti svoju obitelj. Uvijek je bio uz njih, jako ih je volio. Teško mu je bilo da kad je razdvojen od njih, ali eto morao se vratiti. Bio je jako dobar brat, još bolji otac, priča neutješni brat.



Goran Vekić bio je iskusni pirotehničar, a razminiravanjem u Hrvatskoj se bavio 16 godina.


– Oduvijek se htio time baviti i počeo je 2002., mene je kasnije uvukao u to. Razminiravali smo područja koja su ostala iz rata, ali tijekom krize ostao je bez posla u Hrvatskoj. Morao je otići negdje raditi, htio je ići u Irsku. Bio je jako dobar brat, još bolji otac, priča njegov brat.


Prije dvije godine prijavio se za posao tvrtki u Londonu, koja je tražila pirotehničare za razminiravanje u Jemenu.



– Otišao je tamo, morao je. Četvero djece trebalo je prehraniti, a posla nije bilo. Za Jemen je bila dobra ponuda, dobra plaća. Sedam mjeseci je radio za njih i sad se trebao za Uskrs vratiti jer bi mu istekao ugovor – kaže jedan od članova Goranove obitelji za 24 sata.


– Jedva smo čekali da se vrati. I njegova supruga i djeca. Kako je pričao kada je bio zadnji put s nama, ne bi se ni vraćao tamo, ne bi niti produživao ugovor. Neutješni smo svi, zaključuje.