Nezavisni zastupnik

GLASNOVIĆ ZA NOVI LIST Politika je kao boks, protivnika treba nokautirati

Siniša Pavić

Nisam htio sudjelovati u toj političkoj ping-pong igri. Nisam ja ničija lopta – Željko Glasnović / snimio  D. JELINEK

Nisam htio sudjelovati u toj političkoj ping-pong igri. Nisam ja ničija lopta – Željko Glasnović / snimio D. JELINEK

Hrvatima teba jedna prosvijećena autokracija. Treba im vladanje dekretom, odlučnost i vodstvo što ga sada Trump pokazuje



Zastupnik Željko Glasnović i danas je u centru zbivanja. Nakon što je jučer izašao iz Sabora tijekom glasanja o povjerenju ministru Mariću danas se sukobio sa SDP-ovim Gordanom Marasom.


Glasnović je umirovljeni hrvatski general, rođeni Zagrepčanin podrijetlom iz Janjeva na Kosovu, imao je samo osam godina kada je s obitelji emigrirao u Kanadu. Pet je godina bio u kanadskoj vojsci, kasnije se priključio i Legiji stranaca, te 1991. godine Hrvatskoj vojsci.


Nakon pada Vukovara prešao je u HVO, a 1992. godine bio je i teško ranjen metkom pokraj srca. Na posljednjim parlamentarnim izborima je, podsjećamo, u Sabor izabran s nezavisne liste za dijasporu kao prvi zastupnik dijaspore koji nije član HDZ-a. Glasnović je poznat po svojim ekstremno desnim stavovima.




Donosimo dijelove razgovora zastupnika Glasnovića koji smo s njim vodili nakon jučerašnjeg razgovora.


… Sudbina ministra Marića bila je danas samo u vašim rukama. Odnosno, da nije bilo Sauche, vi biste bili prevaga.


– Nisam htio sudjelovati u toj političkoj ping-pong igri. Nisam ja ničija lopta. Jasno sam rekao zašto nisam podupro ni jednu ni drugu stranu. Imate one s desne strane… U stvari, da se razumijemo; u Hrvatskoj nikada nije vladala jedna istinska, domoljubna, konzervativna stranka koja poštuje deset Božjih zapovijedi i načela. A najveći naš problem nisu ni Zdravko Marić ni Željko Glasnović. Problem je mentalna baština komunizma. To je srž svih naših problema. Nama su uništili moralno-etička načela u tom bivšem sustavu gdje je prva zapovijed bila »druže, snađi se, malo radi, puno kradi«.


Glasanje po savjesti


Ponavljam, niste jedini najavili da ćete glasati suprotno od volje HDZ-a i partnera. I Esih je to, ako se ne varam, najavila, pa je glasala protiv inicijative o opozivu.


– Nisam ja njezin ađutant, niti je ona moj ađutant. Jasno je da ona ima svoja načela. Ja nju poštujem, jer jako malo ljudi s takvim integritetom možete naći danas u Hrvatskoj.


I nije vam zasmetalo kako je glasala?


– Ma kakvi!


Ili to što je Hasanbegović glasao za ostanak Marića?


– Oni su glasali po savjesti, oni znaju gospodina Marića bolje nego ja.


No, da Marić kojim slučajem danas nije ostao ministar zahvaljujući vašem glasu, što bi bilo? Je li vam laknulo kad je Saucha glasao protiv?


– Gledajte, izašao sam iz sabornice kada sam izašao. Donio sam ispravnu odluku po pitanju mene.


Kada ste izašli, prvo što ste rekli novinarima je da nećete biti ničija korisna budala. Što to znači?


– Niti je Željko Glasnović izazvao ovu krizu parlamenta, niti prvi, niti drugi put. Ja sam do neke razine koleteralna žrtva nečijeg totalnog nedostatka analitike i predviđanja situacija. I sad da je budem žrtveni jarac nekom!? Pa ja sam samostalni zastupnik! Polažem račune samo mojem biračkom tijelu. Ovo nije gotovo. Imate stožer, svaki zapovjednik ima stožer koji mu radi operacije djelovanja. Izabere se najbolje. Najbolje za hrvatsku državu.


Teško je voditi politiku samo na osnovi deset Božjih zapovijedi. Ne ide to s politikom tako.


– Ako nekome nije jasno da je politika bez morala prošlost, a to nas je i dovelo do ovoga gdje smo, onda svi slobodno možemo otići u Kostariku.


Premijer ne sumnja da je sve odradio moralno.


– Ne znam ja za njega. Ne mogu za njega govoriti. Nemam, da se razumijemo, ništa protiv njega, niti protiv ikoga.


Očito će se, međutim, tu glasati još o koječemu, o novom predsjedniku Sabora recimo, ili o samoraspuštanju Sabora. Što od vas mogu očekivati, prvenstveno HDZ i partneri?


– Nije pitanje Glasnović nego je pitanje što je dobro za hrvatsku državu. Kad imate informacije, možete donijeti pravilnu odluku. Ja sam danas došao i otišao iz Sabora s uvjerenjem da radim ono što je ispravno.


Sad je jasno da niste nikada bili sretni s koalicijom Mosta i HDZ-a.


– Gospodine dragi, ja gore kontaktiram s Brunom Esih, Hasanbegovićem i Culejem. Ima i drugih ljudi s kojima sam razgovarao, ali jednu crtu ne prelazim. Za mene je politika kao boks gdje se protivnik mora nokautirati. Što je imam raditi s Marasom, Baukom i tim karakterima. Oni su totalna suprotnost meni.


To je bit parlamentarizma, da možete sa svima makar razgovarati.


– Imate svjetlo i tamu. Ja njih vidim kao tamu u političkom prostoru. Gotovo.



Meni se čini da vi niste zadovoljni ovom Vladom. A danas ste zato ostali sami na toj krajnjoj desnici u parlamentu.


– Ma napravite analizu! To nema veze s desno – lijevo. Pitanje je samo stvaranja jedne moderne funkcionalne države. Je li hrvatska vlada lijevo – desno krilo Udbe kojem nije u interesu da Hrvatska postane pravna, efikasna, moderna država!? Nakon 22 godine!


Ja tu Udbe baš i ne vidim. Vidim, nakon vašeg današnjeg glasanja, da vam očito ne paše ovakav HDZ.


– Ma o čemu mi govorimo! Nisam spomenuo ni HDZ, ni SDP. Rekao sam lijevo i desno krilo Udbe, a vi protumačite to kako hoćete.


Pa nije li vas vladajuća koalicija uvijek doživljavala kao, ajmo tako reći, svoga?


– Mene nitko uopće nije želio vidjeti u Saboru. Kakvo desničarenje!? Ja kada govorim, govorim iz uvjerenja i na osnovi činjenica.



Duhovni instinkt


A Esih, Hasanbegović, Culej, s njima ćete i dalje ragovarati?


– Pa to su mi prijatelji.


Niste li onda ipak malo razočarani kako su danas glasali, za razliku do vas?


– To su teške odluke. Ovo nije trojka urbane gerile i svatko postupa kako misli da je ispravno. Bruna Esih je mlada dama koja ima taj duhovni instinkt. Vi ne možete vidjeti suzu u oku ovih demona gore, a u nje je vidite. Zašto? Jer ima srce i dušu.


No, je li ovim vašim današnjim suzdržanim glasom došla kraju ideja da se u Saboru na kupu nađete Esih, Hasanbegović, Culej i vi?


– To nije do mene.


Koga biste zapravo vi htjeli da vodi ovu državu?


– Hrvatima teba jedna prosvijećena autokracija. Treba im vladanje dekretom, odlučnost i vodstvo što ga sada Trump pokazuje. Taj sustav treba. Gdje bi država bila sada da nije bilo predsjednika Tuđmana, kakav god bio sa svim svojim vrlinama i manama. Trebamo patriota, državotvorca, čovjeka koji zna što je Hrvatska i koji ima hrvatski identitet i interese Hrvatske na prvom mjestu.


Gdje je taj?


– Povijest nije vodoravna, ona je ciklička. Carstva se dižu i padaju. Ovo je samo jedan mali proces, malo razdoblje u ovoj povijesti koja još traje.


Znači, ništa povijesno se danas u Saboru nije dogodilo!?


– To će budućnost pokazati.


A što ako dođe do novih parlamentarnih izbora, hoćete li se opet kandidirati?


– Ako Božji… Ali, naravno, tu nitko u Boga ne vjeruje. Neki su u prve klupe došli direktno iz Centralnog komiteta…


Pa nije to problem, vjerovati u Boga i doći iz Centralnog komiteta.


– Ne, ne, s Bogom se ne kalkulira. Nisam ja nekakav vjernik, idem u crkvu svaku nedjelju, ali vjerujem u to da je savjest u čovjeku Božji glas. Ako to ne slušaš, nadrljat ćeš.