Neizvjesnost

GDJE JE DANAS ”3. MAJ” Trećemajski ”bali su finili”, radnici će u bitku za škver

Orjana Antešić

Skraćeni radni tjedan jedna je od mjera za borbu protiv krize /Foto S. Drechsler

Skraćeni radni tjedan jedna je od mjera za borbu protiv krize /Foto S. Drechsler

Mi, radnici »3. maja« smo ti koji će braniti svoje brodogradilište građanskim neposluhom i blokadama cesta, pa molim političare da nam se sad ne guraju na čelo naše kolone, poručuje sindikalist Juraj Šoljić



RIJEKA Grad na Rječini slavi dan svog oslobođenja, a trećemajci se ponovno bore za goli opstanak. Psihoza neizvjesnosti nadvila se nad zadnjim preostalim industrijskim bastionom Rijeke, kao i prije pet godina. Sada još i gora, jer ovog puta riječkom brodogradilištu i 1.700 duša još uvijek tamo zaposlenih država više ne može i ne smije financijski držati bok. Trećemajski su »bali finili«, druge šanse za bilo što što počinje na »r« i znači »restrukturiranje« više nemaju. Potpore i novac iz državnog proračuna, ako se prihvati plan za Uljanik brodogradilište, isključivo i direktno transferirat će se prema Puli. Država baš i nema nekog izbora. Ili platiti upola manje i podijeliti troškove s Dankom Končarom, kojeg su Istrijani izabrali za svog partnera, ili će blizu 600 milijuna dolara izdanih jamstava automatski stići na naplatu državnom proračunu jer bez ove sanacije Uljanik može samo staviti ključ u bravu. Pulskom, ali i riječkom škveru za koji mnogi slamku spasa vide u talijanskom Fincantieriju.


Gubitak i dugovi


Figurirajući kao jedini ponuđači, kao spasitelji, Puljani su u lipnju 2013. godine preuzeli »3. maj« s praktički nula kuna obveza. Trećemajski konto država je od gubitaka očistila kao dječju guzu. Da bi »sjali« i idućih pet godina, i svih godina ubuduće, država je osigurala i isplatila »3. maju« 847 milijuna kuna. Računali smo. Da su kroz cijelo to razdoblje, od sredine 2013. do kraja prošle godine, svih 1.700 zaposlenih na riječkoj lokaciji samo primali plaću i ništa ne radili, trebalo bi im oko 800 milijuna kuna. I još bi im ostalo nešto sitno, za režije hladnog pogona. Čak i kad se oglasila sirena da je Uljanik, taj nacionalni svjetionik brodogradnje, zapravo na strmoglavom putu prema dolje, još uvijek je bilo nekih s one strane Učke koji su s određenom dozom podcjenjivanja govorili o trećemajskom programu barži. No, jedan asfalt-tanker i tridesetak barži koje su riječki brodograditelji imali u knjizi narudžbi kada su ih preuzeli Istrijani, vrijedili su 80-ak milijuna dolara, pored one žive »love« koju je osigurala država.


A gdje je danas »3. maj«? Gubitak u prva tri mjeseca ove godine gotovo 22 milijuna kuna, kratkoročnih obveza 284 milijuna kuna, od čega dobavljačima i kooperantima 176 milijuna. Svota od 523 milijuna kuna, koje su trećemajski direktori tako olako pozajmljivali drugim društvima unutar Uljanik grupe i pulskom brodogradilištu »uporno« stoji već kvartalima unazad, ne smanjuje se ni kune. Nakon podužeg vremena, sredinom svibnja očekuje se i najavljuje porinuće broda za prijevoz automobila u riječkom škveru. Porinuće s okusom gorčine jer je ta novogradnja, kažu nam trećemajci, trebala biti porinuta još u ljeto prošle godine. Svega se dva broda vode kao poslovi i ugovori »3. maja«, doznajemo od povjerenika Sindikata metalaca Juraja Šoljića, koji koristi svaku priliku da u maniri sada već čuvene, pita »Di su pare?«.


Odumire od ljeta




Ostale tri novogradnje, dodaje ovaj sindikalist, riječko brodogradilište radi kao podizvođač za Uljanik holding, što upućuje da se Rijeci plaća samo rad i potrošni materijal.


»3. maj« odumire. Ali ne od prije nekoliko dana, ne od posljednjeg vapaja sa županijskog Gospodarsko-socijalnog vijeća, ne od SDP-ove proslave 1. maja u Ronjgima. Riječko brodogradilište odumire još od ljeta prošle godine. Juraj Šoljić je bio taj koji je prvi kukuriknuo »car je gol« početkom lanjskog listopada. I već je, na neki način, i to bilo kasno. 


A riječki su političari šutjeli. Štoviše, neki od njih i dalje su apostrofirali Uljanikovu ulogu spasitelja. Zato su Istrijani preuzeli inicijativu i izvršili javni pritisak na Vladu da pomogne posrnulom pulskom brodogradilištu. Konačno, početkom ožujka, na tematskoj sjednici GSV-a u Rijeci župan Zlatko Komadina kreće s borbenijim riječima za »3. maj«, prvi javno progovara o tome da riječko brodogradilište možda treba izdvojiti iz Uljanikovog zagrljaja. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel prije tri dana u Ronjgima priziva lex Uljanik kao šansu za »3. maj«, a upravu Uljanika prvi put titulira kao neodgovornu. Za to vrijeme,  na relevantnim državnim adresama već je tjedan dana u obradi Uljanikov plan restrukturiranja pulskog brodogradilišta.


Blokada prometnica


U Sindikatu metalaca »3. maja« od vlasnika u Puli, ali i Vlade, traže i čekaju informacije i garancije gdje je »3. maj« u cijeloj ovoj priči oko preslagivanja Uljanik grupe, koji je njegov spas, dolazi li i što nosi Fincantieri… Čekaju, ponovio je i jučer Šoljić, do 15. svibnja, a tada će se trećemajce pozvati na građanski neposluh i blokadu prometnica. Za riječke i županijske političare ovaj sindikalni »pijevac« koji je lako mogao završiti u loncu jer je prerano kukuriknuo, imao je jučer, dan nakon proslave i političkih govora u Ronjgima, samo jednu poruku.– Mi, radnici »3. maja« smo ti koji će prvi izaći i braniti svoje brodogradilište građanskim neposluhom i blokadama cesta, ako bude trebalo, pa molim sve političare da nam se sada ne guraju na čelo naše kolone – kazao je Šoljić.