U malom mjestu Hohenthurn u Koruškoj pokraj granice s Italijom uskoro će niknuti mega javna kuća. Investitori najavljuju da će u njoj raditi 140 prostitutki. Gradić broji jedva osamsto žitelja pa će početak rada javne kuće označiti i demografski uzlet male koruške zajednice. Nisu u pitanju tek kurve već i radnici (mahom došljaci) koji će popuniti četrdeset radnih mjesta koji će na organizacijskim i administrativnim poslovima opsluživati mlade dame u njihovom dnevnom i noćnom radu s klijentima.

Investitori su nepoznati poduzetnici iz Švicarske i Njemačke, uložili su u projekt sedam milijuna eura, a njihova je namjera iskoristiti blizinu Italije, odnosno talijanskog tržišta gdje je prostitucija ilegalno zanimanje, za razliku od Austrije koja je zakonom legalizirala rad javnih kuća, prostitutke plaćaju poreze i doprinose, pod kontrolom su policije i zdravstvenih institucija. Kao što se vidi iz priloženog, za otvaranje novih radnih mjesta u Europskoj uniji ne biraju se sredstva, nova zaposlenja ući će u dnevne statističke analize stanja na tržištu rada. Bez imalo ironije, već trezveno i odgovorno dade se zaključiti da će nova javna kuća pridonijeti smanjenju stope nezaposlenosti mladih Europljana ispod 24. godine života.

Talijanski emigranti u Njemačkoj

Kao što je poznato, čelnici Unije ozbiljno raspravljaju o problemu nezaposlenosti europskih mladića i kažu: »Ako mladi ne rade, izgubit će vjeru u svrsishodnost i smislenost europskog ujedinjenja. Bez sretne mladeži nema europske budućnosti«. Konstatacija je u redu, svi se slažu, no austrijski tisak koji izvještava o otvaranju javne kuće u malom koruškom mjestu upire prst na činjenicu da će dobar dio prostitutki biti djevojke podrijetlom iz istočne Europe, znate, one Europe koja je do 1989. godine živjela u komunističkom mraku i koja je sredinom prvog desetljeća novog tisućljeća postala dio Europske unije.

Nezaposlenost mladih Europljana dostigla je nevjerojatne brojke: u Grčkoj 60 je posto mladih između 14. i 24. godine bez posla, u Španjolskoj oni čine 56 posto mlade populacije, u Italiji se barata brojkom od 38 posto. Zvuči nevjerojatno, no to je europska zbilja. Mobilnost radne snage je uvjet oživljavanja tržišta, pobornici jače europske integracije kažu da Unija mora pospješiti mobilnost, ukinuti predrasude i strahove, Europa je veliko tržište i treba ga prozračiti, ukinuti zakonske i mentalne barijere. Kad lijepa djevojka koja još nije navršila 24. emigrira, ne mora značiti da to radi da bi se kurvala, no stereotipi post-berlinskog europskog uzleta upravo djevojke emigrantice iz Istočne Europe stavljaju na vrh liste najtraženijih prostitutki.

Iza tog stereotipa (mlade Grkinje, Španjolke i Talijanke nisu upitne) krije se i drugi: kad netko s Istoka emigrira, redovito to čini da bi zapadnjaku ukrao radno mjesto. Statistika govori nekim novim jezikom jer nedavno je u Italiji objavljen podatak da su se Talijani zadnjih godina vratili starom zanatu emigranata u Njemačkoj. Između 2011. i 2012. godine broj Talijana koji su emigrirali u Njemačku da bi tamo sebi osigurali posao doživio je porast od 40 posto; lani je oko 12.000 talijanskih radnika odselilo u Njemačku. Rimski tjednik Panorama objavljuje priču o mladom bračnom paru koji je svu ušteđevinu (sitnu) uložio u stan u Muenchenu da bi tamo mlada žena rodila prvog sina: učinili su to iz jednostavnog razloga što njemačka socijalna država raspolaže fondovima za pomoć obiteljima s novorođenom djecom, dok je u Italiji mlada obitelj prepuštena sebi, državnih dotacija nema.

Čemu Alpsko-jadranska euroregija?

Europska unija nema jedinstvenu socijalnu politiku, nema jednakih pravila o načinu funkcioniranja tržišta rada, svaka država je priča za sebe, pa u takvim uvjetima svaki pa i najmanji emigracijski fenomen pretvara se u napad na rezervat bolje stojeće zemlje. Mobilnost prostitutki je zajamčena ali to nije problem Unije već priča iz povijesti čovječanstva, konstanta naše zapadne moralno labilne i dvolične civilizacije.

Kao što je poznato, Austrija i Njemačka već su najavile da će koristiti pravo moratorija na slobodni ulaz hrvatske radne snage na njihovo tržište rada, jasno, da ne bi hrvatski radnici poremetili stanje u tim državama. Njemačka, kao jedina lokomotiva Europe, prošle je godine doživjela imigraciju od oko milijun radnika, većim dijelom iz zemalja članica EU-a, od Grčke pa sve do Poljske. Hrvati bi mogli naškoditi pa će Nijemci i Austrijanci pomno kontrolirati i kontingentirati ulazak hrvatskih radnika.

Na istoj valnoj dužini smjestio se i predsjednik regije Veneto, Luca Zaia, član Sjeverne lige koji je već pisao pismo talijanskom premijeru Enricu Letti s molbom da se Italija zauzme u Bruxellesu radi uvođenja zajedničke kontrole protoka radnika iz novoprimljene države Hrvatske. Kaže Zaja da je u Hrvatskoj stopa nezaposlenosti dostigla brojku od 25 posto i da hrvatski radnici primaju plaću koja je u prosjeku 30 posto niža nego talijanska.

Veneto se, dakle, boji hrvatske invazije i traži zaštitu svojih radnika. Radi se o istoj regiji koja sa susjednom regijom Friuli Venezia Giulia te austrijskom Koruškom namjerava utemeljiti euroregiju, uključujući Istru i Primorsko-goransku županiju. Mislim, stvarno je politika kurva. Neka nam sad naši regionalni političari, istarski i riječki, objasne suštinu i smisao tzv. Alpsko-jadranske euroregije!