Trebalo je sačiniti liste zahtjeva i s jedne i s druge strane – Martina Dalić, Ivan Kovačić i Goran Marić / Foto D. JELINEK
Most je reagirao jer je suočen s gotovim prijedlogom porezne reforme, a to je moralo biti na stolu još kad se pregovaralo o Vladi, upozorava Zakošek
ZAGREB – U srijedu, nakon višesatnih pregovora HDZ-a i Mosta, dogovoren je ipak prijedlog izmjena poreznih zakona pa je on onda mogao proći sjednicu Vlade i biti upućen u saborsku proceduru kako bi od 1. siječnja 2017. mogli zaživjeti novi porezi. Ministar financija Zdravko Marić vrlo brzo je po konstituiranju nove Vlade izišao u javnost s cjelokupnim planom, no, poznato je, Most mu se suprotstavio, tražeći izmjene. Dobrim dijelom Most je u tome i uspio pa ostaje ipak najniža porezna stopa od 5 posto za kruh, mlijeko, lijekove, ortopedska pomagala, knjige i dnevne novine. No, zato neće od 2018. godine biti smanjena opća stopa PDV-a s 25 na 24 posto, a što bi svima a ne samo trgovcima dobro došlo.
Kako smo vidjeli u Novom listu, Željko Lovrinčević, voditelj radne skupine koja je kreirala inicijalni prijedlog porezne reforme, i Marjana Ivanov, profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, poslije ovih “socijalnih” izmjena na kojima je inzistirao Most – misle čak da bi bilo bolje ništa ne mijenjati, ostaviti porezni sustav kakav imamo, nego ući u ovakve izmjene koje je iznudio Most.
Sporna pitanja
Ali, Most je pokazao svoju snagu, oni su bitan HDZ-ov koalicijski partner i svakako – a barem do lokalnih izbora – oni će nastaviti biti i dio vladajuće koalicije i oporba istoj toj koaliciji, tj. svom partneru HDZ-u. Pokazuje to i amandman koji misle priložiti a kojim bi državni dužnosnici bili izuzeti iz izmjena poreza na dohodak kako plaće političara u Vladi i Saboru ne bi, zbog poreznih izmjena, mogle rasti. Doduše, Most više ne traži da plaće političara budu 9.999 kuna, što su izvikivali u predizbornoj kampanji 2015. godine. Baš svima ostalima u kategoriji od 15-ak tisuća i više neto mjesečne plaće, plaće bi mogle rasti ali političarima bogme ne, smatrajući valjda da oni (za, ipak, ne baš lak i opuštajući posao) mogu zaraditi i na neki drugi način, a ne plaćom. A zašto, to je zanimljivo, Most ne traži da se ograniče plaće članova uprava državnih i javnih poduzeća koje su u principu veće od političkih?
Vrlo sporno pitanje je i status tzv. poreznog USKOK-a, hoće li ipak ostati samostalan pri Ministarstvu financija, kako želi Most, ili će biti pod kapom ravnatelja Porezne uprave, kako predlaže HDZ.
Koalicijski ugovor između HDZ-a i Mosta ili nismo vidjeli ili uopće ne postoji. Pogotovo u tom slučaju vjerojatno je i problem što predsjednik Mosta nije član Vlade pa da odmah reagira na sve s čime se ne slaže. No, ključno pitanje za koaliciju je moraju li i trebaju li HDZ-ovi ministri sve što misle učiniti od samog početka testirati s vodstvom Mosta? Treba li o svemu što je bitno, a porezne izmjene to svakako jesu, detaljno razgovarati i dogovarati pa makar to trajalo i mjesecima i probijalo rokove?
Sven Marcelić, sociolog sa zadarskog Filozofskog fakulteta, kaže da je Most dio vlasti i ne bi se trebalo podrazumijevati da je samo HDZ vlast. Most svakako hoće biti aktivni član koalicije i ponaša se konzistentno. Dakle, oni nisu oporba unutar Vlade, jer oni naprosto jesu Vlada i oni imaju pravo suodlučivati. Nije jedan dio vlasti veća vlast od onog drugog dijela vlasti. Pitanje je – je li dobro kad su konflikti javni, možda i jest, bolje da javnost o svemu tome bude obaviještena nego da kuha iza zatvorenih vrata.
Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti, kaže nam da mu se čini da se loše krenulo u pregovorima HDZ-a i Mosta. Ne postoji koalicijski ugovor. Logičnije bi bilo da su bile sačinjene liste zahtjeva i s jedne i s druge strane i da se onda išlo u pregovore. Most je sa svojih famoznih sedam zahtjeva pokazao izvjesnu fleksibilnost, jer su shvatili da je potrebno poštivati parlamentarnu proceduru, da se ide u dva čitanja, itd. Zakošek ističe da se u Njemačkoj raspravlja o svakom zarezu u koalicijskim ugovorima, postoji svijest o potrebi da se dogovore. Ne bi bilo moguće kao kod nas da jedan partner iziđe s konceptom porezne reforme, a da drugi partner ništa o tome ne zna. Most je reagirao na jednu situaciju u kojoj je suočen s gotovim prijedlogom. Taj je prijedlog trebao biti na stolu još kad se pregovaralo o Vladi. Most ima dakako pravo suodlučivanja.
Lice i naličje odluke
– Mislim da nemamo jasne parametre u vezi porezne reforme, osim što je očigledno da će profitirati bogatiji sloj. Možda se nije trebalo ići tako brzo. Kod nas se stvari usvoje i onda ih se ide mijenjati, a u zrelim demokracijama se nešto tisuću puta prevrne prije odluke i poslije nema izmjena. Vidio sam u tekstu Ive Bićanića da je za vrijeme Milanovićeve vlade bilo 50-ak izmjena poreznih zakona – kaže Zakošek.
Anđelku Milardoviću, utemeljitelju Instituta za europske i globalizacijske studije, čini se da nije bilo dovoljno međusobne iskrenosti kad se slagala koalicija. Nešto se očito skrivalo, tako i u tom prijedlogu porezne reforme. A što se tiče Mostovog prijedloga o nepovećavanju dužnosničkih plaća u izmjenama poreza na dohodak – to su populističke dobre namjere.
– Žele se svidjeti biračkom tijelu ali i pokazati empatiju, jer 1.000 ili 1.500 kuna nekome život znači, a njima je to kao kad na trgu idu popiti kavu. To je lice i naličje te odluke Mosta – govori Milardović.
