LNG terminal trebao bi se graditi u Omišlju / Snimio Silvano JEŽINA / NL arhiva
Zaključeni javni pozivi za ulaganje u gradnju terminala na Krku, i za zakup njegovih kapaciteta, savim dovoljno pokazuju da na međunarodnom tržištu ima itekako interesa za terminal, odgovaraju iz LNG Hrvatska
ZAGREB Hrvatska treba dobro razmisliti treba li joj u ovom trenutku LNG terminal na Krku, oko kojeg vlada veliko oduševljenje – smatra akademik Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenog vijeća za naftu i plin pri HAZU.
Kako pojašnjava, u Europi ima 25 LNG terminala, od kojih većina radi s manje od pola kapaciteta, neki čak sa samo 20 do 30 posto. Tržište, napominje, trenutačno ne treba još jedan terminal, i Hrvatska bi trebala jako dobro analizirati dobre i loše strane tog projekta pa tek onda odlučiti ulazi li u njega ili ne. Umjesto LNG terminala, smatra Zelić, trebalo bi zagovarati druge, isplativije, a za nas jeftinije projekte.
Kopno i more
– Okolnosti ne idu u prilog gradnje terminala, koji se planira godinama, i koji je svoje šanse davno propustio. Projekt se po ladicama povlači od 90-tih, kad je bio i daleko isplativiji. U to je vrijeme s Katarom već bilo sve dogovoreno – i gradnja i isporuka njihovog plina, kasnije se ta priča ponavljala, no uvijek je završavala političkim odustajanjem. Nikad o tome, nažalost, nije odlučivala struka. Danas su okolnosti za terminale daleko lošije pa prioritet, umjesto terminalu, treba dati istraživanju i eksploataciji rezervi ugljikovodika u Hrvatskoj – napominje Zelić. Treba inzistirati, kaže, na istraživanjima i na kopnu i na moru, »sviđalo se to kome ili ne«.
Hrvatska ima savršenu poziciju, s druge strane, za uvoz plina iz sjeverne Afrike, preko Italije, podmorskim cijevima, ističe. To je, napominje, jeftinije i sigurnije rješene od LNG terminala za kojeg se ne zna koju će imati cijenu, odnosno koja će biti cijena plina, tko će biti kupci i hoće li kupaca uopće biti. SAD zagovaraju gradnju terminala na Krku no nisu spremne u tome nam financijski pomoći, napominje akademik. Ako se Italija poveže sa sjevernom Afrikom, a Njemačka pak na sjeveru izgradi nove plinovode za dobavu plina iz Rusije, kaže Zelić, postavlja se pitanje kome će, pored ostalih neprofitabilnih terminala u Europi, trebati još jedan, hrvatski.
Akademik Zelić zaključuje kako Hrvatska mora dobro analizirati isplati li joj se terminal. Puno bi nam isplativije, dodaje, bilo sudjelovanje u projektu Južni tok – plinovodu kojim bi ruski plin dolazio u Europu zaobilazeći Ukrajinu, a od kojeg bi Hrvatska samo na transportnim taksama zarađivala 450 milijuna eura godišnje te imala siguran plin za vlastite potrebe.
Hrvatska potrošnja primarne energije, navodi akademik, već je dvostruko premašila našu proizvodnju, s tendencijom daljnjeg rasta. Nastavi li se tako, za nekoliko ćemo godina biti potpuno ovisni o uvozu energije, čak 80 do 90 posto. LNG terminal jest dobar projekt, ali kao rješenje za vršna opterećenja, ne nešto zbog čega bi, u postojećim okolnostima, trebalo pokazivati toliko oduševljenja, smatra Zelić.
Zainteresiranih 7
»Zaključeni javni pozivi za ulaganje u gradnju terminala na Krku, i za zakup njegovih kapaciteta, sasvim dovoljno pokazuju da na međunarodnom tržištu ima itekako interesa za terminal na Krku«, odgovaraju, međutim, iz LNG Hrvatska, državne tvrtke koja vodi ovaj projekt. Javni pozivi su zaključeni, pri čemu su se za investiranje u terminal javile, kažu, i neke velike kompanije koje upravljaju LNG terminalima drugdje u svijetu, dok ima i zainteresiranih zakupaca kapaciteta. Podsjetimo, do kraja prošle godine na javni se poziv javilo sedam zainteresiranih ulagača u gradnju kopnenog terminala, te 12 zakupaca kapaciteta na budućem terminalu. Kako je u međuvremenu odlučeno da terminal bude plutajući, puno jednostavniji od kopnenog, sad bi zapravo trebalo organizirati nove javne pozive potencijalnim ulagačima.
