Moguć unutarstranački udar na premijera

Afera s mailovima grupe Borg ozbiljno uzdrmala Vladu: Koga bi HDZ mogao iznjedriti umjesto Plenkovića?

Zdenko Duka

Mislim da će se duhovi probuditi kao i kod Istanbulske konvencije, a to je bila manja prilika od ove da se sruši Plenković. Ali, pitanje je koga bi HDZ mogao iznjedriti, tumači Ivan Rimac



Afera koju kontinuirano plasira index.hr objavom brojnih e-mailova zatvorene tzv. Borg grupe koja je prošle godine pod vodstvom potpredsjednice Vlade Martine Dalić izrađivala specijalni zakon o Agrokoru, te iznuđena ostavka potpredsjednice uzdrmala je Vladu, njezinog predsjednika Andreja Plenkovića, HDZ i njegove koalicijske partnere i živo je razbudila saborsku opoziciju. U četvrtak je već izašlo na svjetlo dana da se premijer triput sastao s članovima grupe Borg i da je znao da će oni, uz lukrativne zarade, postati Agrokorovi savjetnici.


Ta afera još jednom je sve nas podsjetila na kronični HDZ-ov problem s korupcijom. Ma tko bio predsjednik HDZ-a, ta stranka kao da jednostavno ne može bez ovećih korupcijskih skandala koji stignu do javnosti pa se samo možemo pitati što od sličnih pothvata ostane od javnosti skriveno. No, već tradicionalno HDZ tek vrlo rijetko na izborima biva kažnjen zbog toga. Uglavnom ostaje u sedlu i pobjeđuje. Hrvatskim biračima, makar zasad, povremene svinjarije takvog tipa očito ne smetaju toliko da HDZ ne bi ponovno birali. A što se tiče sudova, svi znamo kako oni nažalost funkcioniraju. Zbog toga niti poslije osam godina nema niti jedne pravomoćne presude niti protiv, niti u korist bivšeg HDZ-ovog predsjednika Ive Sanadera.


Iz privatnih mailova grupe Borg Martine Dalić napokon se otkrilo tko je pisao lex Agrokor. Pisali su ga oni koji su kasnije s tvrtkama za koje rade preuzeli vrlo, vrlo unosne savjetničke poslove na restrukturiranju Agrokora, a ukupna cijena koju je od 10. travnja 2017. pa do kraja ožujka ove godine Agrokor platio za troškove savjetnika bila je 321,38 milijuna kuna. Nije toliko važno što je jedna neformalna grupa, na nedovoljno transparentan način pisala lex Agrokor, nego to što su ti isti ljudi pisali zakon koji će im omogućiti veliku zaradu. Ako su oni djelomično prepisivali talijanski zakon o Parmalatu, onda su sigurno namjerno izbjegli iz tog zakona prepisati i odredbe o nedopustivom sukobu interesa, odnosno o zabrani da oni koji su izrađivali zakon sudjeluju i u restrukturiranju kompanije.


Već izgubljene 1,2 milijarde kuna




Zbog toga je sve moralo biti tajno i zato je Martina Dalić nužno trebala otići iz Vlade. Kao »isprika« se ističe da su novci za restrukturiranje Agrokora novci vjerovnika, nije niti kuna iz državnog proračuna. No, vladajući ne govore i to da su kolapsom Agrokora propale već oko 1,2 milijarde kuna novca državnih tvrtki i institucija, dakle, našeg novca. Naime, samo državne institucije i tijela u vlasništvu države, kao što su HBOR, HPB, gradovi i općine, HAC, ministarstva, HEP, Hrvatske vode i slično, na Agrokoru su prema nekim izračunima već sada izgubili više od 1,2 milijarde kuna. Primjerice, HBOR i HPB davali su kredite Agrokoru koji se neće moći naplatiti jer ovi subjekti nisu bili uključeni u roll-up.



Uz negativne demografske trendove, Hrvatska treba imati osmišljenu imigracijsku politiku. No, i za integriranje drugih i drukčijih, ovo društvo treba biti pripremljeno, u smislu tolerancije i prihvaćanja. Ne bih se baš kladio da je Hrvatska na to spremna, smatra Željko Lovrinčević.



Nas u ovom tekstu posebice zanimaju posljedice koje ovakav potres može i politički i ekonomski izazvati na rad Vlade, dakle i na budućnost zemlje. Plenković i HDZ morat će pokazati većinu već idućeg petka, kada će najvjerojatnije Saboru biti predstavljen novi potpredsjednik Vlade za gospodarstvo. Ionako od Plenkovićeve vlade dosad nismo vidjeli nikakve reforme. Ništa se bitnog nije događalo kako bi se Hrvatska brže pokrenula iz ekonomske apatije. Odnosno, vrlo povoljno razdoblje u kojem su sve europske zemlje ostvarivale visoke stope rasta, Hrvatska je iskoristila samo ograničeno pa je njezin rast posljednju godinu-dvije bio osjetno niži nego kod grupe usporedivih tranzicijskih, europskih zemalja.


Europska komisija je u svom redovitom ovogodišnjem izvješću u ožujku prilično iskritizirala Hrvatsku. Tada su u EK-u napisali da »hrvatski potencijalni rast ostaje nedovoljan«, da Hrvatska ima problem s »radnom populacijom koja se smanjuje«, »niskom iskoristivosti rada« i predviđa se da je nastavak gospodarskog rasta koji je nedovoljan, moguć samo uz provođenje strukturnih reformi. Plenković je nekoliko puta najavljivao kako je ova godina pogodna za reforme jer napokon neće 2018. biti nikakvih izbora. Međutim, nakon ove destabilizacije teško je očekivati da će Vlada biti toliko uvjerljiva da s vrlo tanašnom većinom ide u neke radikalnije, pametne reforme mirovinskog sustava, zdravstvenog sustava ili javne uprave ili u rasterećenja gospodarstva. Jer, sada su sve nervozniji u HDZ-u, partneri su sve zahtjevniji, a opozicija čeka svaku priliku da blokira HDZ.


Neefikasnošću dodatno marginalizirali poziciju u EU-u


Sami smo si svojom neefikasnošću i neuspjehom dodatno marginalizirali poziciju unutar Europsku unije i teško je vidjeti kako bi se strateški mogao osmisliti i dogoditi ekonomski i politički napredak. Naravno, sada Most ponovno oživljava povjerenstvo za Agrokor, a Davor Bernardić kao predsjednik SDP-a, ozbiljno raslojene i lošim vodstvom gotovo uništene stranke, pokreće potpisivanje za odluku o raspuštanju Sabora i nove izbore. Milorad Pupovac, kao da je on postao predsjednik HDZ-a, uzvraća da će dati opoziciji izbore pa da vide kakvu će vladu sastaviti i što će učiniti.


I ovakav kakav je, najvjerojatnije je da bi HDZ na brzim, prijevremenim izborima, ponovno bio najjača stranka. Za sastavljanje vladajuće koalicije ne bi mu bili dovoljni zastupnici nacionalnih manjina nego bi jedina moguća varijanta bila koalicija s Bernardićem, odnosno onim što ostaje od SDP-a (naravno s novim, Berinim ljudima na listama). Kad bi se slučajno dogodilo, a što je jako teško vjerovati, da SDP bude prvi, ne bi mogao sastaviti novu vladu, osobito nakon što je Bernardić u posljednjih mjesec-dva napao sve SDP-ove bivše partnere (osim HSS-a) te manjinske zastupnike.


S obzirom na okolnosti, nije pitanje koja bi vlada bila najbolja, nego pod kojom i čijom vladom bi nam bilo najmanje loše. Naprosto, vrlo minimalistička opcija. – U idućem razdoblju svjedočit ćemo pokušaju da se Vlada opere od odgovornosti koju je sada manje-više svalila na Martinu Dalić. Bit će blokirane druge aktivnosti koje bi mogle značiti reformske poteze. Jer, reformski potezi zahtijevaju izvjesni politički rizik, ali i izvjesni politički autoritet. A toga sada u Vladi nema. Niti kod premijera, niti kod drugih članova vlade. I ako ova vlada osigura kontinuitet, bit će pasivna vlada koja neće bogzna što učiniti, kaže nam Ivan Rimac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu.

On ocjenjuje da bi bilo nerealno da Plenković u ovoj situaciji ide na izvanredne izbore. Popularnost mu je upitna, a podrška unutar stranke nejasna. Opozicija je slaba i to je osnovni problem ove države. Zato nema odgovora na pitanje – što dalje?


Nema vizije hrvatske budućnosti


Je li moguć unutarstranački udar na Andreja Plenkovića?


– Mislim da će se ti duhovi probuditi kao što su se probudili na trenutak i kod Istanbulske konvencije, a to je bila manja prilika od ove da se sruši Plenković. Ali, pitanje je koga bi HDZ mogao iznjedriti? Na političkoj sceni sada ne postoji netko koga bi se moglo staviti na čelo nekog političkog pokreta, a koji bi mogao jamčiti šanse. U ovom trenutku jedino Živi zid raste, ali to je posljedica toga što nema drugih svježih ponuda koje bi zanimale birače. To ne znači da je ponuda Živog zida dobra, nego naprosto nisu još bili na vlasti, tumači Ivan Rimac.


On kaže da neka slika vizije budućnosti u našoj politici sada ne postoji. Nema znanja, a postoji i skepsa da se to znanje posudi od nekog drugog koji ga ima. A time onda prestaje i razmišljanje o napretku.


O kroničnom zaostajanju hrvatske ekonomije svjedoče brojni ekonomski indikatori. Tako je iz nedavne analize Bloomberga (a prema podacima Eurostata i HNB-a) vidljivo da je prosječna stopa realnog rasta od 2003. do 2016. u Hrvatskoj bila 1,3 posto, dok je u Slovačkoj bila 4,1 posto, u Poljskoj 3,9 posto, Rumunjskoj 3,6, Bugarskoj 3,4, itd. Tako da su u istom razdoblju češke plaće porasle 70 posto, poljske 67 posto, bugarske čak 167 posto, rumunjske čak 160 posto, slovačke 127 posto. U Hrvatskoj su, prema toj analizi, porasle samo 19,5 posto. Od 2008. do kraja prošle godine Hrvatska je imala negativan prosječni gospodarski rast od -0,2 posto. Hrvatska i dalje ima znatno nižu razinu ulaganja nego prije krize, Uoči krize 2007., investicije su u hrvatskom gospodarstvu dosezale udio od 26,8 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), dok je deset godina kasnije, 2017., njihov udio u BDP-u iznosio 19,9 posto.


– Osim nekih samo kozmetičkih stvari, Plenkovićeva vlada u reformskom smislu nije donijela ništa osim porezne reforme, ali je i ta porezna reforma bila pripremljena prije mandata ove vlade. A ambijent je bio izuzetno povoljan, što se okružja tiče. Niska cijena nafte, visoka turistička potražnja, umjetno spuštena cijena kapitala. Te su povoljne okolnosti zapravo dobrim dijelom držale Hrvatsku u zraku. Ali, kad se uspoređujemo s drugim zemljama, onda shvatimo da su svi ti indikatori zapravo trebali biti dvostruko bolji, i što se tiče stope rasta i koječega drugog. Jer, druge zemlje koje nemaju komparativne prednosti kao Hrvatska, a to su Slovenija, Mađarska, Rumunjska i neke druge zemlje, ostvaruju tu dinamiku dvostruko bolje ili brže od Hrvatske. Ako pogledamo prvi kvartal ove godine, vidimo da je Hrvatska zemlja s najsporijim rastom industrije. Ostale su ‘rupe’ u sustavu koje nisu nikad sređene, nema dinamike. Ostao je Agrokor, petrokemije, uljanici, Sisačka željezara, itd., a novih investicija nema, govori nam Željko Lovrinčević, istaknuti istraživač Ekonomskog instituta u Zagrebu.


Kaže da je Hrvatska ima sve manje suverenističkih, nacionalnih elemenata za vođenje politike a sve je više ovisna o globalnim silama u svim segmentima, pa je tako i ovom slučaju Agrokor. Elementi samostalnosti prilično su narušeni i zbog slabašnih institucija, ne samo dosta loših ekonomskih performansi. Nema izravnih stranih investicija i investitora a niti je Hrvatska uspjela iskoračiti izvan zemlje. Jedina firma koja je značajnije iskoračila izvan Hrvatske bio je Agrokor, i završilo je kako je završilo.


Izvozimo ljude, a ne proizvode


Što se tiče udjela turizma od gotovo 20 posto u BDP-u, Lovrinčević kaže da će hrvatski turizam uvijek biti vezan uz sezonu, zbog klimatskih prilika. I ono što je kod turizma dugoročno problematično – nema tehnološkog napretka a tehnološki napredak je osnovica za rast plaća. Turizam može održavati do određene razine rast standarda. Ali, je turizam u svim zemljama u klasi ispodprosječnih plaća, kad se gleda prosjek nacionalnih ekonomija. Turizam će i desetljećima imati ispodprosječna primanja. Turizam Hrvatskoj u ovim trenucima izvrsno dođe, ali je pitanje koliko je Hrvatska mogla učiniti više u svim drugim ekonomskim djelatnostima. Koliko je Hrvatska stvarno napravila, pokazat će se već u razdoblju koje je pred nama kad se mijenjaju globalni trendovi, i što se tiče cijene nafte, i visine kamata, a to će se promijeniti na gore za godinu-dvije, govori Lovrinčević.


Lovrinčević najavljuje teško razdoblje pred nama. Mlađa populacija polako napušta zemlju tako da su transferi zaposlenih iz inozemstva prema rodbini u domovini već dostigli razinu višu od dvije milijarde eura, pa i situacija u Hrvatskoj sve više nalikuje situacijama s jugoistoka, s Kosova, iz Makedonije i Albanije. Mi u principu izvozimo ljude, a ne proizvode, i izvozom ljudi na izvjestan način financiramo ekonomiju, govori nam istraživač Ekonomskog instituta.


On predviđa da će biti velikih lomova u društvu jer je društvo iznimno nespremno na ono što ga čeka. A to je da će za 30 godina Hrvatska imati 800.000 stanovnika manje nego danas. Svijet se otvorio i naši su susjedi uspješniji. I onda je motivacija za odlazak iz Hrvatske sve veća. Treba pogledati omjer mirovine prema plaći i to je jasan indikator je li društvo uspjelo ili nije. Sadašnji će umirovljenici izgledati kao dobrostojeća klasa u odnosu na ono što dolazi – dosta crno prognozira Željko Lovrinčević.


Nažalost, bit će potpuno nemoguće ikada ispuniti ono neobično proročanstvo predsjednice RH kada je u noći pobjede obećala da će Hrvatska »biti jedna od najrazvijenijih i najbogatijih država Europe i svijeta«. Već godinama idemo prema tome da postanemo najnerazvijenija zemlja EU-a. Očekivali smo ipak od ove Plenkovićeve vlade da bude potpuno svjesna toga i da pokuša preokrenuti te trendove, ali previše je onih moćnih u Hrvatskoj kojima je i ovaj trend okej, a taj je da tonemo i dalje.