Novogodišnje želje

ANALIZA NEOBIČNE ČESTITKE MILIJANA BRKIĆA Spominjući “greške” u 28 godina kritizirao – Tuđmana

Zdenko Duka

Ne bismo nikako mogli, samo zato što je priznao prevelike i česte greške samostalne Hrvatske, sad odjednom Milijana Brkića proglasiti nekakvim progresivnim političarom koji je otvoren prema svim nacijama

U proteklih 28 godina samostalnosti dovoljno smo i vrlo često previše griješili, ali mislim da smo sazreli. Došlo je vrijeme da osim sna o samostalnosti Hrvatske sada od nje napravimo državu gdje će svi oni koji Hrvatsku osjećaju svojom domovinom moći ostvariti svoje snove bez potrebe da to traže drugdje, ali pritom se nikada ne smijemo odreći žrtve hrvatskih branitelja kako bi danas živjeli u miru te ljubavi i ponosa koji osjećamo jer smo pripadnici hrvatskog naroda.Ovo je dio novogodišnje čestitke koju je Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a, usto i potpredsjednik Hrvatskog sabora, uputio putem svog Facebook profila. Napisao je i da želi da »se ponovno ujedinimo kao 90-ih« i da je »vrijeme da se svi zajedno, neovisno o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, stranačkim preferencijama ili ekonomskome statusu, udružimo i pokrenemo s ciljem ekonomskog napretka u našoj državi i pozitivnih, konkretnih i odlučnih političkih promjena.«

Od tih ukupnih 28 godina, HDZ je 20 godina bio na vlasti, pa Brkić zapravo ovako jako općenito, posredno i izdaleka kritizira i Franju Tuđmana i svoj HDZ da su vrlo često previše griješili. Naravno, on ne spominje greške HDZ-a i neće da kaže na koje greške misli, a mi možemo s dosta uvjerenja prognozirati da se radi o onih gotovo osam godina kad su lijeve koalicije SDP-a bile na vlasti te barem na dio razdoblja vladavine Ive Sanadera, a možda djelomično i Jadranke Kosor. Za vrijeme Sanadera, Brkić je bio zamjenik ravnatelj policije. No, evocirao je to jednom Karamarko, kad su Karamarko i Brkić ušli u Sanaderov ured, bili su navodno osupnuti time što na zidu ureda ne visi više slika Franje Tuđmana.


Nije progresivan političar


Pa kad se zbroje, jako uvjetno govoreći, ‘liberalna’ razdoblja povijesti hrvatske države to je ukupno 13-15 godina. A to su praktički sva ona razdoblja u kojima se Hrvatska otvarala prema svijetu, i barem načelno javno stremila proeuropskim i demokratskim vrijednostima, s jedne strane ekonomskom liberalizmu, ali i zaštiti prava nacionalnih manjina, ravnopravnosti i zaštiti svih ljudskih prava općenito.


Ne bismo nikako mogli, samo zato što je priznao prevelike i česte greške samostalne Hrvatske, sad odjednom Milijana Brkića proglasiti nekakvim progresivnim političarom koji je otvoren prema svim nacijama, koji je imun na stranačku pripadnost, koji je postao privržen vrijednostima zapadnoeuropskih demokracija (a ne, recimo, današnje Mađarske i Poljske) i koji misli da je to pravi put da Hrvatska postigne maksimalnu ekonomsku efikasnost i prema životnom standardu se približi nekoj srednjoj razini zemalja EU-a, a što nam je sada, vidimo, potpuno nedostižno.



Prvi put se barem djelomično slažem s Milijanom Brkićem. I žao mi je što se morao složiti s konstatacijom da mi u posljednjih 27 godina nismo radili na sadržaju države. Danas je više nego jasno da su početkom 90-ih godina oni koji su vodili Hrvatsku više imali na umu formu nego sadržaj i sama činjenica neovisnosti postala je dovoljna, govori nam povjesničar Hrvoje Klasić, docent na FF-u u Zagrebu. Kaže da u usporedbi s onim što smo kritizirali u prošlom sistemu i s onim stvarima koje su nas smetale i zbog kojih smo krenuli u proces osamostaljivanja, danas – 27 godina kasnije, u ključnim stvarima nismo uopće odmakli daleko. Klasić konkretno navodi slobodu izražavanja, slobode novinara da pišu slobodno o svim temama i ličnostima. Velika je korupcija u društvu. Patriotizam se svodi na navijanje na sportskim susretima, a kada treba platiti porez, kada treba platiti neku kaznu, onda smo spremni tu istu državu gurnuti u drugi plan radi vlastitih interesa, kaže Klasić. -Zatim, politički nepotizam, zapošljavanje, uhljebljivanje. Društvo je još uvijek nedemokratično, ne poštuje se pravna država. Zakone i sudske odluke priznajemo samo kad nam idu u korist. Pogledajmo kakav je način komunikacije u javnom prostoru, mi smo i dalje društvo monologa a ne dijaloga. Društvo agresije, netolerancije i mržnje. Tako, kada se sve konačno zbroji, pa kad pogledamo što smo učinili da se bitno razlikujemo od društva koje smo kritizirali i koje se danas često proglašava zločinačkim, nenarodnim, itd. – u ključnim stvarima nismo odmakli predaleko, poentira Klasić.


Ne očekujemo takvu njegovu liberalnu preobrazbu jer sjetimo se da je Milijan Brkić bio poručio da Milorad Pupovac i nacionalne manjine neće određivati sastav Vlade i da »zamislite kako bi to bilo kad bih ja govorio o tome kako će premijer Aleksandar Vučić u Srbiji rekonstruirati vladu.« Hoće zapravo reći da Srbi koji žive u Hrvatskoj nisu hrvatski građani i da ne bi smjeli odlučivati. Poznata je i ona njegova poruka onima koji se »osjećaju ugroženima u Hrvatskoj« da »neka odu tamo gdje neće biti ugroženi«.


A svoju isključivost je pokazao i poslije komemoracije Slobodanu Praljku kada je rekao da »svatko tko osjeća Hrvatsku, Domovinski rat i hrvatske branitelje danas je tu«. Plenkovića nije tamo bilo, pa se komentiralo da se Brkić tom izjavom lecnuo prije svih na njega. Svakako, kad Brkić vapi za boljim životom i standardom, nećemo ga zato proglasiti fanom otvorene tržišne konkurencije i zagovornikom građanske Hrvatske.

Sociolog Sven Marcelić, docent na zadarskom Filozofskom fakultetu, nalazi da ima dosta kontradiktornosti u toj Brkićevoj novogodišnjoj čestitki. On napominje da kad se govori o gospodarskom rastu, a pogotovo kad se govori iz desne perspektive, onda se govori o slobodnom, konkurentnom tržištu. Zajedništvo (a na koje se poziva Brkić) i tržišna konkurencija su protivni pojmovi. Funkcionalno tržišno gospodarstvo, pogotovo u nekoj klasičnoj liberalnoj definiciji dovodi do mrvljenja monolitnosti i fragmentaciji društva. S druge strane, moderno je društvo već fragmentirano pa je retorika zajedništva strana. A problem je već u startu.


– Znamo kako je bila provedena privatizacija 90-ih godina. Nismo nikad imali pravu tranziciju u tržišno gospodarstvo nego je glavni princip bio stranačko dodjeljivanje, tako da je privatizacija bila politički usmjerena. Trebalo bi najprije ispraviti greške s početka 90-ih godina, a znamo tko ih je radio. Ovo je jedna miješana Brkićeva poruka u kojoj on fetišizira i državu. Liberalna demokracija tržišnog usmjerenja koja je europska norma, funkcionira na smanjivanju uloge države i na tome da je država servis a ne okvir ideološkog određenja naroda, ističe Sven Marcelić.


Dakle, nema razloga jačati državu jer je ona u Hrvatskoj na simboličkoj razini vrlo jasno postavljena. Ona, govori nam Marcelić, nema problema s temeljnim funkcioniranjem, gotovo je u svim multilateralnim organizacijama i ima sve atribute funkcionalne države. A za Brkićevo stajalište, on kaže da je to desna logika, bliska Orbanu i Mađarskoj i to je konzistentno s njegovim dosadašnjim političkim djelovanjem.


Retorika slična Grabar-Kitarović


On napominje da je Hrvatska doživjela posve antitržišnu privatizaciju i da je većim dijelom 90-ih godina bila izolirana, tako da nekakvog zajedništva, a kojeg bi Brkić želio idealizirati – nije bilo niti od početka. Gotovo odmah u početku izdvojila se privilegirana kasta, zaključio je Marcelić.Milijan Brkić se želi još malo pozicionirati prema Andreju Plenkoviću i umjereno ga kritizirati. Upozorava na zabrinjavajuće demografske trendove i piše da se ne smije »zabijati glava u pijesak«. Retorika mu je vrlo slična onoj retorici Kolinde Grabar-Kitarović kada je prije dva mjeseca bila u fazi ozbiljnih kritika prema situaciji u državi zbog sve većeg zaostajanja za tranzicijskim zemljama srednje Europe. A s obzirom da je naša oporba zaista vrlo slaba i praktički ne postoji, očito je da je Plenkoviću najjača opozicija unutar HDZ-a i u braniteljskih udrugama, unatoč tome što je prema njima ponizan. Tako izvjesni Jonjić Tromblon prijeti da će, valjda ratom, riješiti problem granice u Piranskom zaljevu. Možda bi trebalo još malo podignuti veteranske mirovine? Što im se više bude popuštalo, Vladi će biti sve teže. U nestabilnijoj situaciji i Brkić sigurno vidi neku svoju priliku.