Što nakon 1. srpnja?

Ulaskom u EU Hrvatska izlazi iz CEFTA-e i gubi 4.000 radnih mjesta

Bojana Mrvoš Pavić

Na našim najvećim izvoznim tržištima, Srbiji, BiH, Makedoniji, Albaniji, Crnoj Gori, Kosovu i Moldaviji, hrvatski proizvodi će postati skuplji, pa sve više hrvatskih proizvođača najavljuje preseljenje dijela pogona u te države



ZAGREB  Ulaskom u EU, hrvatskim se proizvođačima otvara tržište s 500 milijuna potrošača. No, trebat će godine, puno marketinškog truda i novaca, da na tom ogromnom tržištu naši proizvodi postanu, s neizvjesnim ishodom – poznati i prihvaćeni. S druge strane, na naše će tržište, od 1. srpnja s otvorenim granicama, stizati konkurentni proizvodi s europskog tržišta, dok vrata istovremeno moramo zatvoriti brojčano puno manjem tržištu – zemljama CEFTA-e, s 27 milijuna potrošača, no tržištu koje nas odavno voli i kupuje, na kojem zarađujemo.


Kako će na našim najvećim izvoznim tržištima, Srbiji i BiH, Makedoniji, zatim i Albaniji, Crnoj Gori, na Kosovu i u Moldaviji, hrvatski proizvodi zbog uvođenja visokih carina, ili povećanja postojećih, postati skuplji, time i nekonkurentni, sve više hrvatskih proizvođača najavljuje preseljenje dijela, moguće i čitavih pogona u te države. Prema predviđanjima hrvatskih ekonomista, to će Hrvatskoj donijeti pad BDP-a od 0,4 posto samo u ovoj godini, no i gubitak više tisuća radnih mjesta, projekcije govore o tri do čak četiri tisuće.


Nada u pregovore


Ono što još jedino hrvatske proizvođače, posebno one u prehrambenoj industriji, koje će zadesiti najveće carine na putu u zemlje regije, može zaustaviti od preseljenja dijela proizvodnje u susjedne nam države, koje u CEFTA-i ostaju, jest pozitivan ishod pregovora EU-a s državama regije o zadržavanju postojećeg, povlaštenog trgovinskog režima, ili barem ublažavanje onog koji stupa na snagu ulaskom Hrvatske u EU. A dok se ishod tih pregovora još ne zna, i bit će poznat, eventualno, koji tjedan prije 1. srpnja, dakle najranije u lipnju, preseljenje već najavljuju, između ostalih, Dukat i Gavrilović, Kraš i tako redom, čeka se i odluka Adrisa, dok oni koji u regiji svoje pogone već imaju, poput Agrokora, Vindije, Francka ili Atlantica, u planu imaju širenje svojih tamošnjih proizvodnih kapaciteta. Svakako dobra vijest za nezaposlene u Srbiji i BiH, loša za naše radnike, kojima će izlazak iz CEFTA režima donijeti odlazak na burzu rada.





Iz Hrvatske otići neće samo, međutim, domaće kompanije, već i strane, koje kod nas imaju svoje pogone. Jedna od njih je i multinacionalni koncern Swisslion, koji dio proizvodnje namjerava preseliti iz Siska u Trebinje. Prvotno se govorilo o potpunom gašenju sisačkog pogona, sada se spominje djelomično preseljenje.



Kako je prije nekoliko dana u Beogradu kazao predsjednik uprave TDR-a Davor Tomašković, ulaskom Hrvatske u EU, odnosno izlaskom iz CEFTA-e, značajno će porasti carine svim hrvatskim proizvođačima koji izvoze u zemlje regije. Precizirajući što će to donijeti TDR-u, napomenuo je da će carine na cigarete proizvedene u Hrvatskoj, u Srbiji biti povećane sa sadašnjih 15 na 57 posto, u BiH s nula na 15 posto, u Makedoniji s 27 na 42, a na Kosovu s nula na deset posto. To će povećanje, izračunali su u TDR-u, rovinjsku tvrtku koštati deset milijuna eura plaćenih carina godišnje, odnosno 130 radnih mjesta u Hrvatskoj.


Kraš i Franck sele


Budu li carine povećane, dodao je Tomašković, jedna od opcija je i premještanje TDR-ove proizvodnje u regiju, o čemu odluka još nije donesena. Kako se neslužbeno špekulira, TDR bi svoju poizvodnju za BiH i Srbiju mogao preseliti u Mostar ili u Banja Luku, no hoće li selidbe uopće biti, još nije odlučeno.


Već su odlučili, zato, neki drugi. Tvrtka »Mira« iz Prijedora priprema se za preuzimanje proizvodnje Krašovog izvoznog asortimana, Franck je već proširio svoje pogone u Grudama, a u Čitluku čekaju dolazak Gavrilovića, koji bi uložio u lokalnu mesnu industriju. Gavrilović bi tamo proizvodio svoje obarene kobasice i polutrajne proizode, općenito ono što na bosanskom tržištu najbolje prolazi. Kako se nedavno pohvalilo BiH Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, interes za ulaganje u BiH pokazuju i Dukat i Podravka. Kako su, dakako sretni što će se dio proizvodnje iz Hrvatske preseliti k njima, svojevremeno naglašavali, »BiH nije spremna na daljnju liberalizaciju trgovine nakon srpnja i svođenje carina na takozvanu nulu, jer bi to značajno ugrozilo pozicije domaće privrede«.


Zemlje CEFTA-e za većinu svojih proizvoda koje izvoze u EU imaju povlašten carinski tretman, no taj reciprocitet ne vrijedi kad je riječ o proizvodnji iz EU, koja se plasira na tržište CEFTA-e. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prvih je devet mjeseci prošle godine samo u BiH, Srbiju, Crnu Goru i  Makedoniju izvezeno hrvatskih prehrambenih proizvoda u vrijednosti 463 milijuna dolara, od čega samo u BiH za 330 milijuna.


Jeftinija radna snaga


Plus za preseljene čitave ili dijela proizvodnje u države regije svakako su tamošnji manji porezi, na dodanu vrijednost, kao i na dobit, ali i, ponajviše, jeftinija radna snaga. Ovdje će, u tom slučaju, bez posla ostati i do četiri tisuće ljudi, a država u još većem problemu.


Kraš bi u BiH preselio dio proizvodnje, svog brašneno-konditorskog asortimana, što bi onda moglo značiti i smanjenje broja zaposlenih ovdje, u Hrvatskoj. O tome, dakako, niti jedno naše poduzeće, koje preseljenje planira ili otvara nova radna mjesta u već postojećim pogonima u regiji, ne želi otvoreno govoriti. Vindija je jedna od onih koja pogone u regiji, konkretno u Srbiji, već ima, i najavljuje »intenziviranje« djelatnosti u susjedstvu. Kako za sada najavljuju, nemaju u planu seliti pogone iz Hrvatske.


Atlantic se, kako se može čuti iz te tvrtke, izlaska iz CEFTA-e ne boji, jer svoju proizvodnju već ima i u Srbiji i BiH, u Sloveniji, kao i u Njemačkoj. Gavrilović, s druge strane, djelomično seli, no hoće li, i koliko, radnih mjesta u Hrvatskoj ukinuti, za sada ne otkriva. Prema ranijim medijskim špekulacijama, u Gavriloviću se sprema 400 otkaza, zbog preseljenja dijela proizvodnje iz Petrinje u Čitluk. Iz uprave tvrtke to je demantirano, uz napomenu da u Petrinji nemaju namjeru smanjivati proizvodnju, već samo u BiH otvoriti novu  proizvodnu liniju. Nakon pridruživanja EU i izlaska iz CEFTA-e, poručivali su iz Gavrilovića, njihovi će proizvodi na tržištu regije postati i do 50 posto skuplji te bi mogli lako biti nadjačani u konkurenciji s jeftinijim brendovima na slobodnom tržištu. Više od polovice njihovog izvoznog asortimana, napominju, odlazi u BiH.