Varljivi podaci: osobni dohodak statistički raste, ali u stvarnom životu pada

Standard na niskim granama: kupovna moć plaće vratila se 7 godina unatrag i srozala na razinu iz 2006.

Branko Podgornik

 Plaće statistički rastu zato što se struktura zaposlenih od početka krize mijenja. Posao je izgubilo oko 150 tisuća potplaćenih koji su »kvarili« prosjek 



ZAGREB Građanima je sve teže spajati kraj s krajem mjeseca. Svibanj je bio već 15. mjesec po redu otkako plaće u Hrvatskoj realno padaju, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, koje prenosi RBA. Iako je svibanjska prosječna neto plaća porasla na 5.581 kunu, ili za 50 kuna u odnosu na isti prošlogodišnji mjesec, za nju se moglo kupiti manje nego lani. Zbog utjecaja inflacije, prosječna plaća u državi realno je smanjena za 0,7 posto. Čini se da prosječna plaća nije puno izgubila na vrijednosti, ali to je varka. Naime, plaće  sustavno padaju već pet godina, od početka krize. Prema podacima iz godišnjeg izvješća HNB-a, realne plaće u Hrvatskoj 2012. godine vratile su se sedam godina unatrag. Njihova kupovna moć srozala se na razinu iz 2006.


Nema pravih podataka


Problem je, međutim, što je u Hrvatskoj nemoguće pronaći potpune, kumulativne podatke o stvarnom padu plaća od početka krize. Ne objavljuju ih Državni zavod za statistiku, ni HNB, niti ostale nadležne institucije. Možda se tih zbirnih podataka boje. Oni bi vjerojatno pokazali da je životni standard u Hrvatskoj pao puno više nego što se želi priznati – osobito ako se ubroji i realan pad mirovina.



Iz podataka HGK vidi se da je prosječna neto plaća od početka 2008. do kraja 2012.  nominalno porasla za 300 kuna, sa 5.178 na 5.478 kuna. To znači da se u pet godina uvećala za 5,8 posto. No, nevolja je što tih 300 dodatnih kuna obezvrijeđeno već tijekom 2008., kad je zbog skoka cijena nafte inflacija u Hrvatskoj iznosila 6,1 posto. Tijekom 2009. cijene u Hrvatskoj su službeno porasle još 2,4 posto, u 2010. za 1,1 posto, u 2011. za 2,3 posto, a prošle godine 3,4 posto.  Razvidno je da su cijene rasle barem triput brže od plaća.





 Ali problem je što nema službenih, kumulativnih podataka, pa se o ukupnom rastu inflacije u pet godina može samo nagađati. Ako su prosječne plaće porasle 5,8 posto, uz inflaciju između 15 i 20 posto, to znači da je njihova kupovna moć u pet godina pala za desetak posto. U svakom slučaju, njihova je vrijednost nastavila padati i ove godine.


Ozbiljnija analiza, međutim, mogla bi pokazati da plaće u Hrvatskoj padaju ne samo realno, nego i nominalno. Znamo da su brojne tvrtke osjetno smanjile iznose plaća i da se taj trend u Hrvatskoj nastavlja. U statistici se to ne vidi. Razlog je u tome što se promijenila struktura zaposlenih, onih koji su nakon 2008. nastavili raditi. 


Umjetno popravljanje


Naime, godine 2008. u Hrvatskoj je bilo 1,55 milijuna zaposlenih, ali lani 1,41 milijun. Izgubljeno je više od 150 tisuća radnih mjesta, ili 10 posto. Stradali su uglavnom zaposleni u privatnom sektoru, u poduzećima, koja su morala u restukturiranje ili stečaj. Riječ je o građevinarima, trgovcima i industrijskim radnicima. U privatnom sektoru su plaće za tisuću-dvije kuna niže od prosjeka. Radna mjesta su zadržali uglavnom oni koji su zaposleni u zaštićenim državnim poduzećima i dobrostojećim privatnim tvrtkama, a imaju prosječna ili natprosječna primanja. 


Drugim riječima, kako se u strukturi svih zaposlenih smanjivao udio potplaćenih, tako se u ukupnoj statistici umjetno popravljao prosjek plaća onih koji su nastavili raditi. Zbog propadanja tvrtki koje žive od tržišta, naime, u strukturi zaposlenih sve je manje onih koji »kvare« prosjek plaća, pa se one tobože povećavaju.