Zbog poboljšanja sustava, bolje informiranosti potrošača te zaštite ribara i tržišta, Ministarstvo poljoprivrede priprema uvođenje evidencije sljedivosti za plavoperajnu tunu i igluna. Uz tunu iz uzgoja, koja se u 99 posto slučajeva izvozi u Japan, u Hrvatskoj se tuna i iglun love i pomoću udičarskih alata i parangala. Kako su ribari koji love tim alatima iskazali bojazan od ilegalno ulovljenih primjeraka koji se pojavljuju na tržištu, i od uvezene žutoperajne tune, predložena je uspostava jedinstvenog sustava sljedivosti koji će omogućiti praćenje tih vrsta – od ulova do krajnjeg potrošača.

U njega će biti uključeni ribari, prvi, i svi sljedeći kupci tune i igluna, čime će osiguran biti prijenos informacija duž cjelokupnog distribucijskog lanca. Predviđeno je da se navedene vrste nakon ulova označe markicom sa zaštićenim QR kodom koja se stavlja oko repa ribe. Markica će pratiti cijelu tunu ili igluna do odredišta maloprodaje, a ukoliko riba bude filetirana, ili isječena na manje komade, sljedivost će osigurati kod na naljepnicama koje se povezuju sa svakom tunom ili iglunom ulovljenima u Hrvatskoj, i koje su evidentirane u Geoinformacijskom sustavu ribarstva Ministarstva poljoprivrede.

Veća vrijednost domaće ribe

Na taj način će krajnji potrošač moći preko pametnog telefona očitati kod na ribi u maloprodaji te na internetskoj stranici HRiba, na kojoj će se nalaziti podaci o tuni ili iglunu koje namjerava kupiti, vidjeti sve podatke o samoj vrsti, dijelu Jadrana u kojem je riba ulovljena, njenoj težini, o ribaru koji ju je ulovio, alatu s kojim je ulovljena, prvom kupcu, roku trajanja i slično. Trenutačno se radi na informatičkom povezivanju podataka pa bi sustav u primjenu mogao krenuti do početka sljedeće godine, otkrivaju u Ministarstvu. Narednih bi godina, dodaju, trebala biti uspostavljena sljedivost i za ostale vrste.

Sljedivost proizvoda ribarstva znači povezivanje svih informacija o porijeklu proizvoda – od ulova do krajnjeg potrošača – kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije. Važna je zbog suzbijanja crnog tržišta te omogućuje efikasniju kontrolu i nadzor proizvoda ribarstva. Osim toga, krajnjem potrošaču daje punu informaciju o ribi i specifične podatke o alatu i ribaru koji ju je ulovio. Krajnji rezultat uspostavljanja sustava sljedivosti je brendiranje proizvoda, odnosno postizanje prepoznatljivosti proizvoda ribarstva, u ovom slučaju jadranske tune i igluna, ističu u Ministarstvu, dodajući kako bi takvo brendiranje u konačnici trebalo izdići naše plavoperajne tune i iglune iznad uvoznih te ujedno na temelju porijekla i svježine povećati potražnju i podići cijenu proizvoda.

Na pitanje zbog čega se naši proizvodi prodaju po nižim cijenama nego istovrsni proizvodi na EU tržištu, odnosno na koji način naši ribari mogu postići višu cijenu, iz Ministarstva odgovaraju kako je ključ uspjeha boljeg plasiranja naše ribe u udruživanju ribara, odnosno u okrupnjavanju ponude, kao i u ciljanim promidžbenim kampanjama koje će povećati potražnju, istaknuti vrijednosti i prednosti domaće ribe. »Ministarstvo je po tom pitanju već niz godina prije pristupanja u EU financiralo razvoj ribarskih zadruga te nastavilo s financiranjem udruživanja u organizacije proizvođača kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo. Trenutno su priznate dvije organizacije proizvođača, a postoji interes i ostalih dionika za takvom vrstom udruživanja.

Nedavno je dodijeljena prva potpora u iznosu od 1,97 milijuna kuna u okviru mjere Planovi proizvodnje i stavljanje na tržište. U okviru ove mjere proizvođačkim je organizacijama dostupno šest milijuna eura. Ministarstvo će svojim mjerama nastaviti poticati ribare i uzgajivače da postanu važan akter u provedbi Zajedničke ribarstvene politike«, ističe potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić.

Evidencija vaganja

S ciljem postizanja boljih cijena, pogotovo u turističkoj sezoni, ribarima je – izuzećem kojeg omogućava uredba EU – omogućena prodaja ulova s ribarskog plovila krajnjim potrošačima, do određenog iznosa i mase. Prijedlog je da se dosadašnji iznos od tisuću kuna poveća na tri tisuće, pri čemu će ovlaštenici povlastice u takvoj vrsti prodaje biti dužni kroz mobilnu aplikaciju ili elektronskim putem e-očevidnika pravovremeno dostavljati podatke o količini ulova i vrijednosti tako prodanih proizvoda.

Novost je i činjenica da s prvim danom listopada ove godine stupaju na snagu Pravilnik o sadržaju i obliku prodajnog lista i sadržaju registra prvih kupaca te Pravilnik o postupku vaganja proizvoda ribarstva, evidencije vaganja te postupku i uvjetima odobravanja vaganja na ribarskim plovilima i u odobrenim objektima. Pravilnik o vaganju je već objavljen u Narodnim novinama, no zbog uske povezanosti sa sustavom, prve prodaje iz oba pravilnika stupit će na snagu u isto vrijeme. Pravilnik o prvoj prodaji ne donosi velike promjene u sustavu nego detaljnije razrađuje izmjene koje su već propisane u zakonu.

Omogućuje ponovnu registraciju prvih kupaca i korištenje nove aplikacije evidencije prve prodaje, koja je elektronski povezana s evidencijom ulova i vaganja te se ribarima i prvim kupcima omogućava brža i jednostavnija dostava obveznih podataka. Pravilnik o vaganju je pak izrađen kako bi ispunjene bile obveze iz uredbi Europske komisije, prema kojima su korisnici sektora ribarstva koji važu proizvode ribarstva dužni dostavljati podatke o vaganju. Iako je uredbom propisano da se proizvodi ribarstva službeno moraju izvagati na iskrcajnom mjestu, dopušteno je i da se izradom Plana kontrole vaganja i Plana uzorkovanja omogući vaganje u odobrenim objektima, odnosno skladištima s hladnjačama koji zadovoljavaju visoke standarde čuvanja hrane, ili na plovilima.

Hrvatska je izradila planove koji su prihvaćeni, čime je omogućeno i vaganje u navedenim uvjetima te vaganje na temelju uzimanja propisanog uzorka iz cijelog ulova, što je vrlo bitno u situaciji kad dnevni ulov na plovilu premašuje i nekoliko tona, ili čak desetaka tona. EK trenutačno u konzultaciji s državama članicama radi na izradi nove kontrolne uredbe za ribarstvo, kojoj je u planu i detaljnije raspisivanje pravila vođenja evidencije vaganja.

Pozitivna bilanca u izvozu

Veliki udio visokokvalitetnih proizvoda hrvatskog ribarstva (orada, brancin) se izvozi, dok se pelagične vrste (srdela, inćun) uglavnom koriste u prerađivačkoj industriji te kao hrana za uzgajališta tuna. Prerađivačka industrija se temelji uglavnom na domaćem ulovu, a posljednjih godina primjetan je porast prerade ribe iz uzgoja, poglavito morskog, što odgovara smjeru kretanja Zajedničke ribarstvene politike EU-a i globalne politike koja potiče smanjenje ribolovnog napora i ulova općenito, u cilju očuvanja ribolovnih resursa.

Najveći izvoz svježe orade i lubina bilježi se, kažu u Upravi za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede, prema Italiji i Španjolskoj koju slijede Slovenija, Austrija i Njemačka. Svježa srdela je najtraženija u Italiji, a smrznuta u Španjolskoj, potom Italiji i Francuskoj. Slično je i s inćunom koji, uz navedene države, u velikoj količini odlazi u Albaniju. Rakovi i mekušci uglavnom se izvoze u susjedne države – Italiju, Austriju i Sloveniju, dok konzerve najveću potražnju bilježe u BiH, Njemačkoj i Crnoj Gori. U pogledu proizvoda iz akvakulture, bijela riba uzgojena u moru uglavnom nalazi potrošače u Italiji, dok se plavoperajna tuna u potpunosti izvozi u Japan.

Iz slatkovodnog uzgoja, pastrve i šarani pronalaze tržišta u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Italiji, te posljednjih godina sve više u Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj. Zamjetno je da je ulaskom u EU i izlaskom iz CEFTA-e, porastao izvoz, odnosno otvorilo se tržište EU, gdje naši proizvodi ribarstva pronalaze svoje niše. Već duži niz godina Hrvatska ima pozitivnu bilancu u izvozu riba i morskih proizvoda, prvenstveno zahvaljujući izvozu uzgajane tune, a posljednjih godina i uzgoju bijele morske ribe, koja bilježi konstantni rast. Vrijednost izvoza proizvoda ribarstva u 2018. godini iznosila je preko 200 milijuna eura, a uvoz 152 milijuna.

U pogledu uređenja ribarskog tržišta Hrvatska je donijela nacionalne propise kojima je postignuto, navodi Ministarstvo, potpuno usklađivanje s propisima EU. Donesen je, primjerice, pravilnik kojim se propisuju uvjeti za priznavanje organizacija proizvođača, zatim popis trgovačkih i znanstvenih naziva kojeg je svaka država članica dužna donijeti, dok je propisano i to da se prvo stavljanje proizvoda ribarstva na tržište može obaviti isključivo putem prvih kupaca. Oni su definirani kao odobreni objekti i registrirane ribarnice sukladno posebnim propisima, zatim ugostitelji te, kao iznimka, ovlaštenici povlastice za gospodarski ribolov, odnosno ribari kojima je omogućena prodaja krajnjem potrošaču.

Potrebno udruživanje ribara

»Imajući u vidu odlike našeg tržišta koje nema otkupne centre, burze ili veletržnice te u cilju osiguranja zdravstvene ispravnosti i sigurnosti ribe kao brzokvarljivog proizvoda s jedne, i osiguranja sljedivosti prozvoda ribarstva s druge strane, Hrvatska je primijenila u najvećoj mogućoj mjeri izuzeća koja su dopuštena pravilima EU-a, a koja osiguravaju punu provedbu uredbi EU-a. Valja istaknuti da se podaci o količini i vrijednosti kroz prodajne listove dostavljaju elektronskim putem, također podaci o transportu proizvoda ribarstva od mjesta iskrcaja do prvog odredišta te potvrde o ulovu (Catch certificate) za ribu koja se izvozi u treće zemlje se sve dostavljaju elektronskim putem u Geoinformacijski sustava ribarstva«, kažu u Ministarstvu, koje će u narednom razdoblju informacijski sustav nadograditi uvođenjem dostave evidencije vaganja, elektronski povezano s dokumentima o ulovu i prvoj prodaji.

»Cilj nam je hrvatskim potrošačima i turistima omogućiti dostupnu ribu iz lokalnog ulova ili uzgoja po povoljnoj cijeni, koja neće biti preniska za ribara, i koja je stavljena na tržište uz zadovoljavanje svih pravila o zdravstvenoj ispravnosti hrane«, zaključuje Ministarstvo. Ribare, kažu, najviše zanima plasman ribe – kako dobiti najveću moguću cijenu. S obzirom na to da je naša obala dugačka, i na različite (ne)prilike, različite su i brige. Tako je na jugu Hrvatske i na otocima potrebno omogućiti da, uz ispunjavanje zahtjeva sigurnosti i sljedivosti, riba bude dostupna u restoranima, na tržnicama i općenito turistima i lokalnom stanovništvu, pri čemu valja imati na umu da nema dovoljno odobrenih objekata. Sjevernije pak bijela riba odmah po iskrcaju odlazi na talijanske veletržnice i ne postiže uvijek najbolju moguću cijenu. Na to se, ponavljaju u Ministarstvu, može utjecati udruživanjem ribara i marketinškim kampanjama koje će istaknuti kvalitetu naše ribe, kao i naš način obavljanja ribolova i uzgoja te kvalitetu Jadranskog mora.

Nedostaju veletržnice ribe

Za proizvode ribarstva u Hrvatskoj ne postoje burze ni veletržnice ribe na kojima bi se okupili proizvođači i kupci, odnosno licitirala najbolja cijena. Posljedica je to niza čimbenika, poput toga da naša riba u glavnini odlazi van granica i ne zadržava se na našem teritoriju nego često bude ponuđena na talijanskim veletržnicama od strane talijanskih prvih kupaca. Talijanski kupci još uvijek nemaju interes licitirati za našu ribu kod nas, bilo kroz otkupne stanice, internetske burze ili slično, pogotovo kad ta ponuda nije količinski dostatna.

Da bi količine bile interesantne, ribari bi se morali udružiti i odlučiti o zajedničkom načinu plasiranja ribe na tržište, smatraju u Ministarstvu poljoprivrede, dodajući kako ribari često imaju i uhodane kanale prodaje koje nije jednostavno preusmjeriti.

Različita riba u različitim državama

Na pitanje koji su najbolji primjeri organizacije tržišta proizvoda ribarstva i akvakulture na Mediteranu, odnosno u EU, iz Uprave za ribarstvo pri Ministarstvu odgovaraju kako najbolji primjeri ne postoje, jer se različite vrsta riba prodaju različito u različitim državama. Postojanje burze riba svakako olakšava pristup proizvođačima i kupcima te kontroli i nadzoru, naglašavaju. Svaka se država odlučuje na ono što joj najviše odgovara, ovisno o prilikama koje ima, i načinu ribolova kojeg obavlja. Sjeverne zemlje u glavnini love nekolicinu vrsta koje su pod kvotama, i najveći je njihov izazov upravo dodjela kvota čiju raspodjelu vrši država kroz organizacije proizvođača.

Na Mediteranu je situacija potpuno drugačija pa su organizacije usmjerene na okrupnjavanje ponude, pronalaženje najboljih tržišta, nabavljanje opreme, i na logističko-tehničku brigu.

Nova ulaganja u sustav sljedivosti

Operativnim programom za pomorstvo i ribarstvo predviđena je mogućnost ulaganja u razvoj sustava sljedivosti. I na europskoj razini prepoznata je važnost uspostave sustava kojim se može brzo doći do podataka o podrijetlu proizvoda ribarstva.

O količini ulaganja u sustave sljedivosti odlučuje svaka zemlja članica zasebno. Ministarstvo poljoprivrede planira u sljedećih nekoliko godina uložiti značajna sredstva u razvoj sustava sljedivosti u cilju omogućavanja brze kontrole, ali i zaštite potrošača.