Obrana Rudolfa Wieslera

Riječanin tvrdi da već godinu dana leži nevin u zatvoru: ‘Nikad u životu nisam držao pištolj u ruci’

Fiore Vežnaver

Rudolfu Wiesleru (33) iz Rijeke se sudi pod optužbom da je 11. prosinca 2017. godine kod bazena na Kantridi hicem iz pištolja teško ranio i opljačkao Dejana Simikića (32) iz Banje Luke, nakon primopredaje novca između Simikića i vlasnika jedne riječke dentalne klinike



RIJEKA U zatvoru sam, eto, godinu dana zbog nečeg što nisam napravio, sa čim nemam nikakve veze. Kriv sam što nisam ništa napravio. Nikad nisam imao problema s policijom.


Imam novaca, ne treba mi ovako nešto. Uništen mi je i ugled, i roditelji mi pate zbog ovoga, sto negativnih stvari je ovaj slučaj povukao. A na kraju sam i uzoran pritvorenik. Ogorčen sam što mi se ovo dogodilo, jer stvarno nemam veze s onim za što sam optužen. Čovjeka tako staviti u zatvor bez dokaza…


Izjavio je to u svojoj obrani Rudolf Wiesler (33) iz Rijeke, kojem se sudi pod optužbom da je 11. prosinca 2017. godine kod bazena na Kantridi hicem iz pištolja teško ranio i opljačkao Dejana Simikića (32) iz Banje Luke. Simikić je ustrijeljen na cesti kod bazena nakon što se susreo s vlasnikom jedne riječke dentalne klinike, kako bi mu platio dug na ime zubnog materijala koji je od njega otkupio ranije tog dana. Wiesler se tereti da se pojavio s pištoljem upravo nakon primopredaje novca, a optužen je za pokušaj ubojstva i razbojstvo, prijeti mu višegodišnja kazna zatvora. Tužiteljstvo traži i da se presudom odredi da je dužan platiti u državni proračun oko 11.200 kuna, što je protuvrijednost od tisuću eura i tisuću konvertibilnih maraka, otetih ustrijeljenome.


Presuda sljedeći tjedan 




Glavna rasprava u sudskom procesu jučer je okončana, ostala je još samo presuda koja će biti objavljena sljedećeg tjedna. Tada će se saznati je li vijeće sutkinje Jesenke Kovačić prihvatilo stajalište tužiteljstva koje smatra da su optužbe protiv Wieslera dokazane, ili se složilo s obranom koja pledira za oslobađajuću presudu, zbog nedostatka dokaza.


– Nikad u životu nisam držao pištolj u ruci. Nisam uopće znao tko je taj Simikić, dok me nisu uhitili – naglasio je u svojoj obrani Wiesler, koji tvrdi da je nevin. Sudskom vijeću je ispričao da je kritičnog dana ujutro u jednom kafiću na Srdočima susreo prijatelja, kojeg je zatim autom prebacio do dentalne klinike (u nju je za prijepodneva tog dana došao i Simikić preuzeti zubni materijal, op. n.). S tim prijateljem, koji je zatim iz klinike otišao u Opatiju, čuo se poslije telefonom više puta. Wiesler je ustvrdio da je oko 16 sati došao kući i više tog dana nije izlazio (slučaj na Kantridi dogodio se oko 20 sati, op. n.). Naveo je da je za to da se nešto dogodilo na Kantridi saznao više od mjesec dana kasnije, kada su policajci pokucali na njegova vrata i pozvali ga da sljedećeg jutra dođe u policijsku upravu. Nakon što je ispitan i uzeti su mu otisci, pušten je, uz obavezu da se javi u policijsku postaju na Zametu.


Prepoznavanje u policiji 


Wiesler je kazao da je putem do postaje otišao na pivo u susjedni lokal, te u separeu vidio dvojicu policijskih inspektora u društvu čovjeka, za kojeg će kasnije saznati da je to upravo Simikić. I on je, smatra, tada zamijetio Wieslera. Optuženi je naglasio da je žrtvu delikta poslije vidio i u prostoriji gdje su se obavljale pripreme za prepoznavanje, a on, kao uhićenik i osumnjičenik, trebao biti među petoricom koja će biti poredana u vrstu radi prepoznavanja.


– Govoreno nam je: »Stavite maske, fantomke! Skinite maske!« – prisjećao se Wiesler, koji je istaknuo da je žrtva njegov lik prepoznala kao počinitelja, ali ne i njegov glas.


– Imali smo fantomke na glavi kod tog prepoznavanja, vidjele su nam se samo oči – podvukao je optuženik, koji je ukazao i da je poslije na ročištu pred sucem istrage, kada mu je određen istražni zatvor, skrenuo pažnju da se u prostoriji, u kojoj su bili ljudi koji će biti prepoznavani, našla osoba koja nije policijski službenik. Zato je imao osjećaj kako je nešto namješteno, s ciljem da ga se prepozna kao počinitelja.


»Dokazna radnja prepoznavanja« u policiji, na početku istrage, pokazala se na kraju kao ključna odrednica oko koje se na suđenju vodi bitka optužbe i obrane. Ranjeni Banjalučanin je, naime, svojedobno kao napadača prepoznao upravo Wieslera, ali je nedavno u svom svjedočenju na sudu dao sasvim drukčiji iskaz u krucijalnom dijelu, vezanom za prepoznavanje napadača, maskiranog u vrijeme prepada što se zbio noću, na sporednoj cesti kod bazena. U istrazi je na prepoznavanju s velikom sigurnošću ukazao na Wieslera kao počinitelja, to poslije potvrdio i na ispitivanju, dok je u sudnici povukao taj svoj čvrsti iskaz. Pratitelje suđenja iznenadio je svojom izjavom da je na prepoznavanju rekao kako je Wiesler čovjek koji je pucao u njega samo zato jer ga je prije toga vidio u čekaonici u policiji.


Ustrijeljeni Dejan Simikić je u svjedočenju prije nepuna dva mjeseca ustvrdio kako čovjeka koji sada sjedi na stolici za optuženika može prepoznati kao osobu koju je u istrazi sreo u hodniku u policiji, a ne kao osobu koja je pucala na njega.


Grijeh na duši


– Ne želim ga cijeli život nositi na duši, nositi taj grijeh jer sam na prepoznavanju rekao da je to čovjek koji je pucao u mene. Da sam tada vidio Kennedyja u hodniku, poslije bih na prepoznavanju rekao da me upucao Kennedy. Kazao sam tako jer sam mislio da policija ima i neki drugi dokaz protiv okrivljenog, osim mojeg prepoznavanja – objasnio je na sudu Simikić, ustvrdivši da se nikoga ne boji i da mu u međuvremenu nitko nije prijetio. Sutkinja mu je tada predočila da je osam mjeseci ranije na saslušanju u istrazi rekao: »Taj bolesni pogled, te oči, neću nikada u životu zaboraviti… Da sada pred mene stavite 50 ljudi s ‘fantomkama’, prepoznat ću ga prije nego na prepoznavanju u policiji!«


– To bih rekao i sada, da policija ima još neki dokaz protiv optuženika – konstatirao je Simikić, kojem je spočitnuto i da je na ranijem ispitivanju u tužiteljstvu rekao da »tog kretena nije vidio do prepoznavanja«.


Zanimljiv je i detalj da je stomatolog u svom svjedočenju naglasio da je sastanak sa Simikićem kod bazena dogovorio putem telefona, te dodao kako je već ranije rekao da optuženik nije mogao znati kada će se i gdje naći.


– Nikome nisam rekao da se idem sastati sa Simikićem radi ostatka novca – naglasio je stomatolog.


Jedini dokaz optužbe poljuljan na suđenju


Zamjenik riječkog Županijskog državnog odvjetnika Nenad Bogosavljev u svojoj je završnoj riječi predložio sudu da Wieslera oglasi krivim. Rekao je kako je strah mogući razlog zbog kojeg je ustrijeljeni na suđenju promijenio svoj raniji decidirani iskaz, jer je moguće da smatra da je naručitelj delikta i dalje na slobodi.


Odvjetnik Milenko Škrlec, jedan od Wieslerovih branitelja, u svom je završnom govoru istaknuo kako je jedini dokaz koji optužba ima protiv Wieslera djelomični iskaz žrtve koja ga je u policiji, pod maskom, prepoznala kao počinitelja, a na suđenju to povukla. – To ne može biti temelj za osuđujuću presudu – naglasio je Škrlec, koji drži da je ustrijeljeni promijenio iskaz iz jednostavnog razloga: jer ne želi ustrajati u onome u što nije siguran.