Foto S. Drechsler
Kazna od sedam godina zatvora prava je mjera za krijumčarenje četiri kilograma heroina, a riječki sud je nedjelo promotrio sa svih strana i s dovoljno dokaza, te nema govora o kršenju prava
RIJEKA »Ustavni sud utvrđuje da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi upućivale na povredu ustavnog prava na pravično suđenje u bilo kojem aspektu«, zaključuje se u odluci Ustavnog suda koji je odbio ustavnu tužbu Damira Alača (37) iz Rijeke, osuđenog pravomoćnom presudom riječkog Županijskog suda na sedam godina zatvora zbog upletenosti u krijumčarenje četiri kilograma heroina iz Zadra u Rijeku.
Alač je ustavnom tužbom ustao tvrdeći da su mu presudama riječkog Županijskog i Vrhovnog suda povrijeđene temeljne slobode i ljudska prava zajamčena hrvatskim Ustavom, ali mu vijeće sudaca Ustavnog suda – odlukom donesenom jednoglasno – nije dalo za pravo.
Vijeće sutkinje Ike Šarić prvostupanjsku je presudu donijelo u ožujku 2016. godine, te na sedam godina zatvora osudilo Alača, ocijenivši dokazanim inkrimacije iz optužnice USKOK-a koja ga je teretila da se 2008. godine povezao s drugim članovima narkoskupine, radi nabave i prodaje droge, te dogovorio prebacivanje najprije jednog, pa tri kilograma heroina u Rijeku.
Droga na sve strane
Optužba je tvrdila da je za tu pribavljenu drogu primio najmanje 3.800 eura od glavnoosumnjičenog dilera, te ostvario korist od najmanje 3.000 eura. Alač je oglašen krivim i zbog toga što je u svom stanu na Trsatu posjedovao, radi prodaje, kako je ocijenio sud, oko 30 grama kokaina, uz manju količinu marihuane. Riječki sud je odredio i da je dužan platiti 3.000 eura, u protuvrijednosti u kunama, na ime koristi ostvarene ilegalnom prodajom droge.
Mada je Alač u svojoj obrani naglašavao da se u tajno snimljenim telefonskim razgovorima između njega i krunskog svjedoka, svojevrsnog pokajnika koji ga je teretio, nigdje ne može čuti ni riječ o drogi, vijeće sutkinje Šarić je zaključilo da se analizom razgovora da razabrati da su razgovarali o poslu s drogom, iako je konverzacija bila, uvjetno rečeno, šifrirana. U jednom slučaju to su bili »filmovi«, u drugom slučaju spominjale su se »gume«. Sudskom vijeću indikativno je bilo da su kontakti i susreti Alača i krunskog svjedoka, pokajnika, bili intenzivni u danu prije i poslije isporuka dviju pošiljka droga, a komunicirali su i u vrijeme primopredaje.
U obrazloženju presude tijekom njene objave u velikoj dvorani riječkog Županijskog suda sutkinja Ika Šarić se posebno pozvala na iskaz svjedoka, tada 38-godišnjeg Riječanina, glavne karike narkolanca, koji je već praktički odslužio kaznu od devet godina i tri mjeseca zatvora, a on je teško teretio Alača u svom svjedočenju na suđenju. Alač se s njim udružio radi prodaje heroina na riječkom području, a ostale dilere iz lanca i nije morao znati, no znao je da se dotični bavi prodajom droge, zaključilo je sudsko vijeće, koje je smatralo i da tajno snimljeni telefonski razgovori između njih dvojice ukazuju da se Alač upleo u posao s drogom. Sud nije prihvatio Alačeve tvrdnje da nije mogao biti upleten u posao s drogom, jer je zadnjih dana svibnja 2008. imao prometnu nesreću s motociklom, više dana bio u bolnici, pa poslije hodao sa štakama (droga je prošvercana u Rijeku u studenom te godine).
Valjani argumenti
Presudu riječkog suda je, u studenom 2016. godine, potvrdio Vrhovni sud. Alač je putem svog odvjetnika ustao ustavnom tužbom, prigovarajući da su sudovi u cijelosti prihvatili iskaz krunskog svjedoka, iako, po mišljenju obrane, ostali provedeni dokazi ne potvrđuju navode tog svjedoka.
No, suci Ustavnog suda ocijenili presude dvaju sudova argumentiranim i valjano obrazloženim, te zaključili da Alaču nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U obrazloženjima osporenih presuda navedeni su dostatni razlozi zbog kojih je riječki sud odbio izvesti dokaze obrane, a, uostalom, sud nije obvezan izvesti svaki predloženi dokaz. Ustavni suci su zamijetili i da se osporene presude ne temelje isključivo na navodima krunskog svjedoka, već je na suđenju »proveden niz drugih materijalnih i personalnih dokaza«. Vezano za prigovor oko rehabilitacije, ukazano je da je Vrhovni sud ocijenio kako je pravilno pri odmjeravanju kazne Alaču valorizirano da je prije u Italiji u osuđen na četiri godine zatvora i novčanu kaznu od 14 tisuća eura zbog istovrsnog kaznenog djela.
