Svaka čast igračima, borili su se kao lavovi. Izgubili smo prva dva seta, ali ipak je na odbojkašima Chaumonta bio veliki pritisak. Na klupi im ipak sjedi Silvano Prandi, njega u odbojkaškim krugovima zovu »profesor« – kaže Juričić
RIJEKA Prošle sezone Riječanin Igor Juričić bio je neizmjerno ponosan što je francusku momčad TLM iz Lillea nakon četiri godine izbivanja vratio na prvoligašku scenu. Ove godine napravio je i korak više. U subotu navečer u Parizu njegov je TLM osvojio prvi trofej u povijesti kluba. U finalu francuskog kupa Juričićevi izabranici pobijedili su favorizirani »Chaumont Volley«, aktualne francuske prvake, 3:2 (19:25, 24:26, 25:22, 25:20, 15:12). Ovaj trofej ima posebnu težinu kada se uzme u obzir da je ovo TLM-u bio sedmi finale i tek prva pobjeda u njemu.
– Istina, šest puta je klub prije ovoga igrao finale, ali mi smo čitavo vrijeme o tome izbjegavali govoriti. Postavili smo se kao da tih šest finala nisu naša priča, da nisu priča ekipe, nego priča kluba. Četiri puta u finalu Kupa i dva puta u finalu prvenstva smo gubili 3:2 i to se stalno vrtilo po televiziji, to se stalno potenciralo po novinama. Mislim da neki igrači to nisu niti razumjeli. Sada se sve polako vraća kao u neka stara vremena, vratili smo klub u Prvu ligu, vratili smo navijače na tribine. Još nismo niti svjesni što smo napravili – priča Juričić dok mu se još uvijek polako sležu dojmovi finalne utakmice u kojoj je njegova momčad nadoknadila dva seta zaostatka. I u kojoj je osvojio najdraži trofej u karijeri.
Silvano Prandi
– Nije bilo lako niti prošle godine osvojiti Drugu ligu, bio je i to poseban osjećaj, ali ovo je ipak druga dimenzija. Ekipa se nije puno promijenila u odnosu na prošlu sezonu, doveli smo samo tri igrača, a igrama u prvenstvu smo si uspjeli osigurati status najvećeg iznenađenja. I onda je došao ovaj Kup kao kruna čitave sezone. Najdraže mi je od svega što je s klupe ušao jedan klinac od 21 godine i odigrao maestralnu utakmicu – nastavit će Igor, odbojkaši kojega su u finalu imali sve samo ne jednostavan zadatak. S druge strane stajao je aktualni prvak, trenutačno drugoplasirana momčad francuskog prvenstva i momčad koja je ušla među 12 u Ligi prvaka.
– Svaka čast igračima, borili su se kao lavovi. Izgubili smo prva dva seta, ali ipak je na odbojkašima »Chaumonta« bio veliki pritisak. Na klupi im ipak sjedi Silvano Prandi, njega u odbojkaškim krugovima zovu »profesor«, poznat je kao čovjek koji piše knjige o odbojci i kao čovjek od kojega svi mi mladi treneri učimo. Zaista je veliko ime, ne znam s kime bih ga usporedio, možda s Fabiom Capellom u nogometu. Ima 70 godina, 38 godina je bio trener u talijanskoj Serie A. Prošle godine je došao u Francusku i s »Chaumontom« osvojio prvenstvo. Ove godine su nas dva puta pobijedili u prvenstvu, imali su status favorita. U početku su na nas vršili veliki pritisak, vršili su pritisak na suce, vršio je pritisak i Prandi na mene kao mladog trenera…
Bilo je zanimljivo, bila je odlična atmosfera, četiri, pet tisuća ljudi u dvorani. Međutim, vjerovali smo da možemo, išli smo s jednom pozitivnom atmosferom u Pariz i zaista je bilo lijepo. Nismo još niti svjesni što smo napravili. Nitko to od nas nije očekivao, tri velike ekipe smo dobili na putu do trofeja, a u polufinalu smo spasili tri meč lopte. Napisali smo neku svoju povijest, povijest kluba – nastavlja Juričić, koji niti ne krije da je poseban osjećaj biti djelom te povijesti.
Belgijska ponuda
– Ovdje su ljudi toliko dobri da to sve igra ulogu. Svi smo lijepo prihvaćeni, od mene, preko moje obitelji, do igrača. Sve to na čovjeku ostavlja trag, dobro se osjećam, radim u miru, imam svoj tempo. Kada se na to sve nadoda i povjerenje koje kao mladi trener uživam, zaista nemam riječi. San snova – iskren je Igor, dijete Vežice koji je odbojkašku karijeru započeo u Muškom odbojkaškom klubu »Rijeka« i koji se polako, ali sigurno profilira u jednog od vodećih hrvatskih odbojkaških stručnjaka. Prije dvije godine je s belgijskim »Prefaxisom« igrao Final Four Challenge Cupa, prošle godine je TLM uveo u Prvu ligu, ove je osvojio Kup. Impresivno.
Igor Juričić nije jedini član svoje obitelji koji je minuloga vikenda igrao finale francuskog odbojkaškog Kupa. U finalu je bila i njegova starija kći Lara. Na žalost, kući je stigao samo jedan trofej. Onaj Igorov.
– U Francuskoj se isti dan igraju četiri finala Kupa, prvoligaški klubovi igraju profesionalni finale, a drugoligaši koji mogu imati profesionalne ugovore ali ne moraju biti profesionalni klubovi, amaterski. Na žalost, Lara je finale sa svojom amaterskom ekipom izgubila, ali na pravom su putu da iduće godine uđu u Prvu ligu. Zajedno smo dali jedan intervju za novine pa sam baš rekao da Sanja (koja je također bila bivša odbojkašica Rijeke op. p.) i ja nismo bolesni roditelji, škola je ipak važna. Sport je dobar za socijalizaciju, radne navike…. Djecu treba savjetovati, ali ih treba pustiti da idu nekim svojim putem – reći će Juričić.
– Evo, Belgijanci su zainteresirani da preuzmem njihovu reprezentaciju, koja je bila četvrta na Europskom prvenstvu. Nešto se polako mijenja. Ali nema tu previše filozofije, treba raditi, treba se educirati. Imao sam sreću jer sam doveo igrače koje sam želio i time sam pola posla napravio. Karakterno je ekipa odlična, atmosfeera je pozitivna, imamo momčad punu mladih talenata. Evo, sada će nam tehničar, koji je s nama bio i prošle godine u drugoj ligi, otići za boljom ponudom jer i mi imamo svoje limite.
Ovom pobjedom smo izborili nastup u Europskom kupu, iako je to bio plan kluba za 2020. godinu. Iskreno, nama je play off bio cilj, imali smo problema s ozljedama pa smo u prvenstvu izgubili četiri utakmice za redom, ali atmosfera je ostala pozitivna – skroman je Juričić, koji će za sebe reći da je neizmjerno sretan jer radi posao kojega voli i obitelj ga apsolutno podržava.
– Sve je to nekako povezano i prirodno. I kada je sve tako posloženo onda je užitak raditi – zaključit će Igor Juričić – uz dodatak da prati sportska zbivanja u Rijeci, naročito ponedjeljkom preko Radio Rijeke i emisije pod Stijenama Kantride.
