Sudar vaterpolskih divova

Hinić: Vraća nam se Burić, Bijač čudesno brani, obrana je odlična, imamo kvalitetu za novo zlato!

Igor Duvnjak

Reuters

Reuters



RIJEKA Hrvatski vaterpolisti su uplivali u već treći olimpijski finale od nastanka mlade hrvatske države. Ova je generacija više nego dostojna nasljednica one koja je pod vodsvom pokojnog Brune Silića na Igrama u Atlanti 1996. godine u finalu poražena od Španjolske (5:7) te »zlatnika« iz Londona od prije četiri godine pod ravnanjem legendardnog Ratka Rudića. U sadašnjoj momčadi izbornika Ivice Tucka uz »neke nove klince« ima i branitelja londonskog zlata, tu su kapetan Josip Pavić, Maro Joković, Andro Bušlje, Damir Burić, Sandro Sukno. Svi oni zajedno su ustreptali pred novi vaterpolski »vječiti derbi«, večerašnji finale sa Srbijom što je na rasporedu od 22.50 sati.


– Pratio sam hrvatske utakmice još kroz skupinu, igrači su mi djelovali mirno, činilo mi se da se i nisu puno trošili prolazeći grupom – kaže bivši legendarni riječki reprezentativac Igor Hinić, svojedobno najbolji centar svijeta, čovjek koji je osvojio sve što se moglo osvojiti, koji je bio olimpijski pobjednik iz Londona, ali i viceprvak iz Atlante 1996. godine. – U dvijema do sada najvažnijim utakmicama vaterpolisti su zaista pokazali moć. Pred nama je finale, jasno je da se u takvim utakmicama sve može dogoditi.


Bijač zablistao


Međutim, vjerujem da momci imaju snage, barem su mi takav dojam ostavili. U njihovim pogledima se vidi da vlada veliko zajedništvo, da su sto posto »unutra«, vjerujem da će se vratiti s najsjajnijim medaljama. No, kako god da završi ta utakmica, ovo je fenomenalan uspjeh.




Hrvatski igrači su dobro položili sportsko-psihološki test, nakon pobjede nad Crnom Gorom u skupini, reprizirali su se na još uvjerljiviji način u toj nokaut utakmici.


– Razlika je bila evidentna, držali smo utakmicu u svojim rukama, vodili smo sve vrijeme sa 2–3 razlike, oni su se vraćali. Normalno da je teško vraćati se tri – četiri puta nakon takve razlike. Stoga mislim da je bilo samo pitanje vremena kada ćemo se odvojiti da zatvorimo utakmicu. Crnogorci su imali nekoliko šansi kod 8:6, ali onda je Bijač spašavao. Dečko zaista brani nevjerojatno. Imao je dvije-tri obrane u jednom napadu i to sve »zicere«. Zaključao je vrata i onda smo zabili gol i riješili utakmicu.


Marko Bijač je nova zvijezda na vaterpolskom nebu, dostojan nasljednik slavnih reprezentativnih prethodnika, Siniše Školnekovića, Frana Vićana i Josipa Pavića.


– On je zablistao i na nedavnom Final Fouru Lige prvaka. Brani u kontinuitetu, mislim da je trenutno najbolji golman na svijetu. Imamo i Pavića, koji je isto odličan, ali ono što radi Bijač, to su stvarno čudesne obrane. Normalno, s takvim golmanom je sve puno lakše. Ako što prođe obrani, on pokupi. Kada on obrani to izgleda vrlo jednostavno, ali nije tako.


Hrvatska je izgurala polufinale oslabljena za neigranje Hinićeva prijatelja, beka Damira Burića.


– Burić nam je dosta nedostajao, njegov povratak će nam u finalu puno značiti. Bez njega je izbornik Tucak morao kombinirati s drugim igračima. Vidjeli ste da je Krapić dao »ogromnu ruku« na poziciji beka, iako on to nije. Krapić se, kao i uvijek, maksimalno žrtvovao i čupao se sa suparničkim centrima. To vrijedi i za Lončara. Oba centra su morala imati puno veću minutažu nego što je imaju inače. Oni su također izvukli utakmicu protiv Crne Gore te na koncu i Macan, koji je pri kraju dao gol s dva metra. Sve zajedno je bilo odlično.


Ivan Krapić


Ivan Krapić, nasljednik Hinića na »dva metra«, donedavni kapetan »Primorja EB«, nastavlja dugogodišnji kontinuitet zapaženih riječkih igrača u reprezentaciji.


– Zbog njega mi je baš izuzetno drago. Znam koliko on daje sebe u ovaj sport. Drago mi je da mu se to vratilo na takav način. Pružio je puno, ovaj drugi dio turnira igra na zbilja visokoj razini. Dokazao je da je centar svjetske klase, stvarno dobro igra.


Mentalna snaga je u vrhunskom sportu jednako bitna kao i ona fizička, ova generacija hrvatskih vaterpolista je dokazala da nimalo ne oskudijeva u tom važnom vaterpolskom segmentu.


– Igrači su mentalno jaki. Normalno, tu je i ta naša ekstra kvaliteta, imamo stvarno zapaženih imena, od vratara pa nadalje. Oba vratara su fenomenalna. Bekovska linija nam je dobra već godinama. Pucača nam ne nedostaje, tu je Joković, sada je došao i Garcija, koji je dobro odigrao turnir. S druge strane su Sukno i Šetka. Sve to skupa funkcionira dobro. Uglavnom, igramo jako dobro u obrani na čelu s Bijačem, ona nam daje mogućnost da napravimo razliku.


U danu »zatišja« pred buru uoči sudara vaterpolskih divova, branitelja olimpijskog zlata nasuprot izazivačima aktualnim svjetskim i europskim prvacima, o snazi Srbije ne treba previše raspravljati. U polufinalu su potopili finaliste Igara u Londonu Talijane, a u svježem je sjećanju i negodinih 11:4 za Srbiju nad Hrvatskom iz finala lanjskog Svjetskog prvenstva u Kazanju. Pijetlovići, Mandić, Gocić, Nikić, Filipović, Prlainović i ostali su asovi svjetskog kalibra.


Pravi finale


– Ovakvi turniri, svjetska prvenstva i olimpijske igre dugo traju. Srbi su se malo mučili u grupi, ali kako je vrijeme išlo dalje to je opet bila ona jaka, moćna Srbija. Stoga će ovo biti onaj pravi finale. Oni su kroz ova gotovo dva tjedna jako puno digli svoju igru. Šanse su podjednake. Prednost dajem Hrvatskoj, odnosno želio bih da naši pobijede. Kvalitetniji smo na bekovskoj poziciji, a imamo i kvalitetnije vratare. Bude li Bijač branio kao do sada i budu li dečki dali sve od sebe, mislim da će na kraju to biti najsjajnija medalja. Inače, igračima i cijelom stožeru već sada čestitam na fenomenalnom turniru.


Zlatnik iz Londona se nada reprizi prošlih finala, čak gleda i u budućnost.


– Naravno da bi bilo lijepo da se ponovi učinak iz Londona. Velika je razlika između srebra i zlata. Srebro je sjajan uspjeh, ali zlato znači kontinuitet, a u sportu je najteže osvajanje u kontinuitetu. Uspijemo li to će zaista biti povijesni rezultat. Možda je predaleko za razmišljati ali gledam i na iduće Olimpijske igre, mogla bi se spojiti, daj Bože, tri zlata zaredom, a svi su mislili da je nakon Mađara nemoguće. Za sada smo na tom putu. Predaleko je o tome razmišljati, ali kontinuitet rezultata postoji – zaključit će Hinić.