Na postolju SP-a

Stipe Žunić: Velika je stvar osvojiti medalju među ovim iskusnim divovima

Stipe Žunić /REUTERS

Stipe Žunić /REUTERS

Biti među ovim dečkima je stvarno nešto posebno. Pogotovo jer je ovo moje prvo svjetsko prvenstvo i prvi finale. Uspio sam izdržati pritisak, ostati miran, što mi je donijelo ovaj rezultat. Zaslužio sam ovu medalju – kaže Žunić, koji je do bronce stigao drugim rezultatom karijere



Još će dugo pamtiti London i šesti kolovoza 2017. godine. Nedjelju u kojoj je ostvario uspjeh karijere i hicem od 21,46 metara iz druge serije osvojio brončano odličje u bacanju kugle u svojoj premijeri na svjetskome prvenstvu. Finale u kojem mu se sve napokon vratilo. Sva ona natjecanja na kojima je bio tako blizu, a ipak ostao daleko. Stipe Žunić dokaz je da se snovi ipak ostvaruju. I da se rad uvijek isplati. Baš uvijek.


Na SP u Londonu stigao je s hicem od 21,48 metara, što je 13. rezultat sezone na svijetu, kojim je drugi put ove sezone popravio hrvatski rekord. Prvi put u travnju na Uskršnjem mitingu u Splitu hicem od 21,45 metara kada je postao prvi Hrvat koji je kuglu bacio preko 21 metra nadmašivši za 51 centimetar doseg Edisa Elkasevića, trenera i životnoga partnera najbolje hrvatske atletičarke Sandre Perković, te za 75 centimetara svoj godinu dana star osobni rekord. Ove je godine njegova kugla do Londona osam puta letjela preko 21 metra, čime je nagovijestio da je itekako spreman.


Prvi je cilj ostvario kada se s 20,86 metara sa sedmoga mjesta plasirao u svoj prvi finale SP-a, nakon kojega je dobio potvrdu da mu je mjesto među najboljima. Iza sebe je ostavio »velike dečke«, olimpijskoga pobjednika iz Rio de Janeira, Amerikanca Ryana Crousera (šesto mjesto, 21,20), koji je u London stigao s čak sedam od deset hitaca preko 22 metra, od kojih je nadalji bio onaj od 22,65 metara, pa njegovoga sunarodnjaka Ryana Whitinga (sedmo mjesto, 21,09), srebrnoga iz Moskve 2013., Čeha Tomasa Staneka (četvrto mjesto, 21,41), kugla kojega je ove sezone četiri puta letjela preko 22 metra, Poljaka Michala Haratyka (peto mjesto, 21,41), srebrnog s EP-a, te dvostrukog svjetskog prvaka, kao i Nijemca Davida Storla, koji je natjecanje završio na desetom mjestu (20,80) s jednim ispravim hicem.





Koliko je jak bio finale u bacanju kugle govori podatak da su čak sedmorica finalista spravu bacila preko 21 metra. Najdalje Novozelanđanin Tomas Walsh čijih je 22,03 metra treći rezultat u povijesti SP-a kojim je izjednačio doseg Amerikanca Christiana Cantwella sa SP-a u Berlinu 2009. Svjetsko zlato najdaljim je hicem osvojio Švicarac Werner Gunthor koji je 1987. kuglu bacio 22,23 metara, drugi najbolji rezultat u povijesti SP-a ima Amerikanac Reese Hofa, koji je u Osaki 2007. zlato osvojio sa 22,04 metara.



Najbolja verzija


– Biti među ovim dečkima je stvarno nešto posebno. Pogotovo jer je ovo moje prvo svjetsko prvenstvo i prvi finale. Uspio sam izdržati pritisak, ostati potpuno miran, što mi je donijelo ovaj rezultat. Zaslužio sam ovu medalju – rekao je Stipe Žunić, koji je nakon dvaju zlata i dva srebra Blanke Vlašić u visu i zlata i srebra Sandre Perković u disku osvojio sedmo hrvatsko odličje na svjetskim prvenstvima.


– Nakon pustih četvrtih i petih mjesta napokon imam medalju. Fantastično je bilo plasirati se u finale i biti među prvih 12 na svijetu, ali medalju sam sanjao i prije očekivao na EP-u nego među ovim divovima koji imaju tri puta više iskustva u bacanju kugle od mene. Bio sam najbolja verzija sebe, ovo je šlag na tortu i točka na »i« sezone. Stvarno sam presretan! – rekao je Stipe Žunić, koji je ovosezonsku naviku bacanja hitaca preko 21 metra zadržao i u nedjeljnom finalu u kojem je redom bacao 21,01, 21,46, 21,04 i 21,08 metara.


Peti je pokušaj bio najdalji, znao je to i Stipe koji se uhvatio za glavu nakon što je prestupio. Tada je već itekako bio svjestan da ima broncu oko vrata, iako ju je zakaparirao još u drugoj seriji. Jednako kao i Walsh i Kovacs zlato i srebro. No, emocije su ipak bile prejake. Uoči njegova posljednjega pokušaja mjesta na pobjedničkom postolju bila su podijeljena, Stipe se bacio na travnjak u nevjerici što je napravio prije nego što je u društvu novopečenoga svjetskoga prvaka, Novozelanđanina Tomasa Walsha, kojega je nosio na ramenu od sreće, te srebrnoga branitelja naslova iz Pekinga prije dvije godine, Amerikanca Joea Kovacsa, otrčao počasni krug po Olimpijskom stadionu.



21,48 Slovenska Bistrica


21,46 London


21,45 Split


21,42 Zenica


21,36 Zagreb


21,30 Sarajevo


21,27 Zagreb


21,17 Lausanne



– Natjecanje je bilo neizvjesno do samoga kraja. Pokazao sam da sam u svakome trenutku spreman baciti preko 22 metra, što sam i uspio u petome pokušaju, ali sam nažalost prestupio – dodao je Stipe.


Stipe Žunić kuglu baca tek tri i pol godine, od prosinca 2013. godine. Kako sam kaže, bila je to ljubav na drugi pogled jer je kugla izabrala njega, a ne on nju. U svojoj prvoj sezoni odmah se pobrinuo za senzaciju ostavši 15 centimetara od bronce na EP-u u Zürichu 2014. godine (20,64), godinu dana kasnije osvojio je sedmo mjesto na dvoranskom EP-u u Pragu (20,28), a od SP-a u Pekingu morao je odustati zbog bolova u leđima, koji su ga mučili i godinu dana kasnije na EP-u u Amsterdamu na kojem je zauzeo deveto mjesto (19,95). No, do OI-a u Riju uspio je sanirati ozljedu, plasirati se u finale i natjecanje završiti na 11. mjestu (20,04). U ožujku ove godine opet je imao broncu oko vrata na dvoranskom EP-u u Beogradu, na kojem je u konačnici zauzeo peto mjesto (21,04).



– Fantastičan je osjećaj biti na tronu. Baš sam zadovoljan i sretan. Osjećaji su se smirili, tako da sam jako ponosan na sebe – izjavio je Stipe Žunić nakon što je primio brončano odličje na olimpijskom stadionu u Londonu.


Žunić je do pobjedničkog postolja na SP-u prošao rijetko težak sportski put, dvaput se čak, u listopadu 2013. godine, borio za život. Najprije se zakompicirala operacija lakta, bila je nužna i reanimacija, a nakon operacije dobio je tešku upalu pluća.


– Što se tiče mog puta, on je stvarno bio i trnovit i težak, ali to je jedan primjer života koji nikad nije lagan. Za sve što valja treba imat’ »force« i treba se boriti za svaki uspjeh. Ništa se ne događa preko noći, ništa ne dolazi bez velikog truda i odricanja. Sa 19 godina sam postao bacač koplja, a dvije teške ozljede, operacije lakta i ramena su me usmjerile prema bacanju kugle. Nebo je znalo da ima nešto bolje za mene od bacanja koplja u kojem sam se toliko trudio i čak bio jako blizu da budem tu na olimpijskim igrama 2012. Ali, evo sada sam došao u London i osvojio svjetsku medalju kao bacač kugle – rekao je je 26-godišnji Zadranin, koji se danas vraća u Hrvatsku.



Svestrani sportaš


Prije bacanja kugle okušao se u gotovo svim bacačkim disciplinama, za Europsko juniorsko prvenstvo u Novom Sadu 2009. imao je normu u koplju, kugli i disku. Bio je plivač, košarkaš, bavio se boksom u kojem je osvojio titulu kadetskoga prvaka, nakon čega se prebacio na kickboxing u kojemu je 2006. postao svjetski juniorski prvak.


Njegova je atletska priča počela nakon što ga je na jednom školskom natjecanju Predrag Saratlija, trener »Zadra«, vidio kako baca kuglu. Kasnije je prešao u splitski ASK gdje je radio s današnjim predsjednikom Hrvatskog atletskog saveza Ivanom Veštićem, a onda i s Ivanom Jakeljićem, koji danas radi u Dohi. Nakon samo godinu dana treniranja prihvatio je poziv sveučilišta Florida gdje je otišao kao bacač koplja, no lov na Olimpijske igre u Londonu 2012. rezultirao je ozljedama, operacijom lakta i potpunom rekonstrukcijom ramena. Uz to je zaradio i tešku upalu pluća zbog koje je u 15 dana izgubio 25 kilograma.


Posljednje dvije godine trenira s prijateljem Markom Mastelićem, koji ga je zajedno s nekadašnjim bacačem diska Martinom Marićem, s kojim je trenirao u SAD-u, pratio u Londonu.


Ima nešto u tom 1990. godištu, rekla je prije nekoliko godina Sandra Perković, ovogodišnja Stipina trening partnerica, koja je u nedjelju ujutro uhvatila ranojutarnji let iz Zagreba da bi u Londonu mogla navijati za svojega prijatelja, kojemu je na medalji čestitala uz poruku: »Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. Stipe je vjerovao«.