Pregled

ŠETNJA KROZ SPORTSKU GODINU Sandra, Tin i vaterpolisti u velikom stilu pokorili svijet

Ivana Vaupotić

Reuters

Reuters

Sandra Perković nastavila je dominaciju u disku, na velikim natjecanjima može ostati bez zlatne medalje samo ako pobijedi samu sebe, dok je Tin Srbić postao neočekivani junak gimnastičkog SP-a sa zlatom na preči. Vaterpolisti su spasili čast kolektivnih sportova svjetskim zlatom iz Budimpešte, osvojivši šestu uzastopnu medalju na velikim natjecanjima



ZAGREB Kao i svaka druga godina, i 2017. je protekla u znaku brojnih međunarodnih natjecanja na kojima su nastupali i hrvatski sportaši, s više ili manje uspjeha. Jedni su nadmašili očekivanja javnosti i vlastita nadanja, a drugi su odlutali drugim putem, debelo razočaravši sebe i navijače. Stoga možda ne bi bilo loše napraviti pregled njihovih najvažnijih nastupa po načelu »prvo loša pa dobra vijest« jer tako je definitivno lakše probaviti gorke i bljutave zalogaje hrvatskog sporta u proteklih 12 mjeseci. Uostalom, šećer uvijek dolazi na kraju.


Vrh te kategorije definitivno drže košarkaši i rukometaši, s time da je tu vrlo teško procijeniti koja je od te dvije reprezentacije više razočarala. Gledajući isključivo kroz omjer očekivanja i postignutog rezultata, EuroBasket odnosi sigurnu pobjedu nad Svjetskim prvenstvom u rukometu. Naravno, tu, kao i uvijek postoji jedan veliki »ali«.


Naime, košarkaška reprezentacija već 22 godine podsjeća na grogiranog boksača koji u pauzi između dvije runde svima oko sebe najavljuje preokret, a na kraju se pun novih masnica posramljeno vraća u svoj kut i ponavlja riječi nakrcane optimizmom. Rukometaši su, pak, konstantno u zoni medalja na svim velikim natjecanjima. Konkretnije, u njihovom slučaju se neuspjehom smatra natjecanje koje nije okončano na pobjedničkom postolju.




Tako je bilo i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj na početku godine. Doduše, reprezentacija pod vodstvom sada već bivšeg izbornika Željka Babića tamo je otišla bez velike pompe, najavljujući to natjecanje kao pripremu za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj koje će početi za tri tjedna. U skupini C su uknjižene četiri pobjede i poraz u srazu s Njemačkom, a zatim su u osmini finala i četvrtfinalu eliminirani Egipat i Španjolska.


Posrtaji


Budući da je zadnja prepreka na putu do finala bila Norveška, apetit navijača naglo je narastao. Konkretnije, svi su već razmišljali o »El Clasicu« muškog rukometa, borbi za zlato između Hrvatske i Francuske. Kako to obično biva, sudbina je Babićevim izabranicima stisnula žestoku šamarčinu. Nakon što je sirena označila završetak osnovnog dijela utakmice, pri rezultatu 22:22, Zlatko Horvat pucao je sedmerac za pobjedu, pruživši Norvežanima priliku da spontano zapjevaju: »Rođeni smo svi u šezdesetoj minuti…«.



Posebno uspješno poglavlje sportske 2017. godine ispisali su atletičari s invaliditetom na Svjetskom prvenstvu u Londonu, gdje su osvojili čak pet odličja. Kada se u obzir uzme podatak da je u reprezentaciji bilo tek 13 natjecatelja, postignuti rezultati su još impresivniji.


Mikela Ristoski osvojila je zlato u skoku u dalj za osobe s intelektualnim teškoćama, a u istoj disciplini za muškarce Zoran Talić skočio je do srebra. Tri preostale medalje osigurali su bacači diska. Miroslav Petković popeo se na drugu stepenicu pobjedničkog postolja u kategoriji F57, dok su brončane medalje osvojili Ivan Katanušić u kategoriji potkoljeničnih amputiraca i Velimir Šandor u kategoriji F52 atletičara s tetraplegijom.



Vratar Torbjorn Bergerud zaustavio je taj udarac, a ošamućena Hrvatska u produžetku je šaptom pala (28:25). Iduća šamarčina istog intenziteta stigla je u borbi za treće mjesto sa Slovenijom. Osam minuta prije kraja utakmice Hrvatska je imala vrlo opipljivu prednost (29:24), ali to nije bilo dovoljno za odličje. Do zadnjeg zvuka sirene Slovenci su zabili sedam golova, primivši samo jedan, za minimalnu pobjedu (31:30).


Košarkaši nisu došli ni blizu borbe za medalju, i po tom kriteriju su debelo ispod rukometaša. No, oni su nas u protekla dva desetljeća već naučili da svako loptanje reprezentacija pod obručima najčešće počinje optimizmom, a završava razočaravajućim porazom Hrvatske. Doduše, ovoga je puta zalog vjere u bolje sutra bio plasman u četvrtfinale olimpijskog turnira u Rio de Janeiru. Kao i na Eurobasketu 2015. godine, optimizam je izdahnuo u osmini finala.


Hrvatski ljubitelji košarke, pogotovo oni nešto zreliji, koji se sa sjetom sjećaju puno boljih dana, teško će pronaći zrnce utjehe u ovogodišnjem debaklu protiv Rusije (101:78), ali to ne znači da se ne može ponuditi malo svjetla na kraju tog tunela. Za razliku od EuroBasketa 2015. godine, kada je Češka pomela Hrvatsku (80:59), ovoga je puta poraz u osmini finala stigao reprezentacije koja ipak ima nekakvu težinu u svijetu košarke.


Premosnica


Svojevrsna premosnica između uspješnih i neuspješnih bili su nogometaši i tenisači. Marin Čilić postao je drugi hrvatski tenisač nakon Gorana Ivaniševića koji se probio do finala Wimbledona, a tamo ga je zaustavio Roger Federer. Porazu su kumovali i Čilićevi problemi sa žuljevima, no neosporna je činjenica da je legendarni Švicarac bio bolji u tom meču.


Slast finala u Wimbledonu osjetio je i Mate Pavić, koji je u paru s Austrijancem Oliverom Marachom doživio poraz od Poljaka Lukasza Kubota i Brazilca Marcela Mela. Ivan Dodig je s Indijkom Saniom Mirzom stigao do korak do vrha na Australian Openu. No, u tom finalu mješovitih parova bolji su bili Amerikanka Abigail Spears i Kolumbijac Juan Sebastian Cabal.


Nogometaši su naciji servirali gorko-slatki koktel, bilo je razloga za frustraciju i euforiju kroz završne utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Pod vodstvom sada već bivšeg izbornika Ante Čačića Hrvatska je prosipala bodove i gubila samopouzdanje, a spas je stigao u liku i djelu njegovog nasljednika Zlatka Dalića koji je složio »kockice« mozaika i poštedio reprezentaciju blamaže.


Čast kolektivnih sportova su krajem srpnja spasili vaterpolisti, i to u velikom stilu. Na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti osvojeno je zlato, odnosno šesta uzastopna medalja na velikim natjecanjima. Uoči odlaska u Mađarsku visio je nastup Sandra Sukna, najboljeg vaterpolista na svijetu, zbog ozljede prsta na ruci. Srećom, specijalistički nalazi obavljeni dva dana prije Svjetskog prvenstva pokazali su da je s njim sve u redu.


Budimpešta


Nastup u skupini donio je više-manje glatke pobjede nad SAD-om, Japanom i Rusijom, nakon čega su izbornik Ivica Tucak i njegovi štićenici dokazali da su najbolji na svijetu na najteži mogući način. Preciznije, na putu kroz nokaut fazu natjecanja morali su odmjeriti snage s preostale tri najjače reprezentacije svijeta, što će reći da ih je dopao iznimno zahtjevan ždrijeb.


U četvrtfinalu je na suprotnoj strani bazena bila reprezentacija Italije, koja je u zadnjih pet godina vratila stari sjaj. Međutim, Settebello je u Budimpešti potono pod naletima Hrvatske (12:9). Polufinale je donijelo sudar sa Srbijom iza koje je bio zlatni »hat-trick« sa Svjetskog prvenstva u Kazanu 2015. godine te Europskog prvenstva u Beogradu i Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016.


Povrh toga, u dva od ta tri finala Hrvatska je glatko poražena. Preciznije, Srbija je u Kazanju doslovno pregazila Hrvatsku (11:4), a u Riju je konačni rezultat bio tek nešto podnošljiviji (11:7). No, u Budimpešti je sve sjelo na svoje mjesto. Hrvatska je odigrala fantastičnu utakmicu, držeći rezultatski priključak u prve tri četvrtine. Kada je na red stigla zadnja dionica igre, Maro Joković je postigao gol vrijedan plasmana u finale.


A tamo je čekala Mađarska. Dvoboj za zlato otvoren je visokim vodstvom Hrvatske (4:0), koje su mnogi doživjeli kao početak kraja visokih ambicija domaćina Svjetskog prvenstva ambicija. Ipak, uporni Mađari su izjednačili sredinom treće četvrtine (4:4), raspalivši maštu više od deset tisuća svojih navijača. Međutim, po dva gola Xavija Garcije i Sandra Sukna otklonila su sve dvojbe i odvela zlato u Hrvatsku (8:6).


Dubrava


Dvije medalje istog sjaja završile su u zagrebačkom kvartu zvanom Dubrava. Doduše, ovo »kvart« treba uzeti uvjetno jer na tom prostoru živi oko sto tisuća ljudi. Prvo zlato osvojila je Sandra Perković na Svjetskom prvenstvu u Londonu, a onu drugu potpisao je neočekivani junak Tin Srbić. Taj je 21-godišnji gimnastičar postao svjetski prvak na preči, i to u svom debitantskom nastupu na globalnoj smotri. Nakon trećeg mjesta u kvalifikacijama, Srbić je u finalu odradio besprijekornu vježbu koja mu je donijela plasman na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja, ispred dvojice favorita, Nizozemaca Epkea Zonderlanda i Barta Deurlooa.



U svijetu sportova koji traže mirnu ruku i oštro oko hrvatski natjecalji i ove su godine ostvarivali više nego zapažene rezultate. Na Europskom prvenstvu zračnim oružjem u Mariboru Snježana Pejčić je drugi put u karijeri pokorila konkurenciju i osvojila zlato u gađanju iz zračne puške, a u tome je dodala srebro iz ekipnog dijela, gdje su uz nju nastupile Valentina Gustin i Marta Zeljković.


Trapaši su, pak, imali berbu medalja na Europskom prvenstvu u Bakuu. Josip Glasnović i Giovanni Cernogoraz osvojili su srebro i broncu u pojedinačnom dijelu natjecanja, a na treću stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se u momčadskoj konkurenciji, gdje je uz njih glinene golubove skidao Marko Germin. Na finalu Svjetskog kupa u New Delhiju Snježana Pejčić okitila se srebrom u trostavu malokalibarskom puškom, dok je Cernogoraz stigao do još jedne bronce.


Gađanje samostrelom već je dugi niz godina sport u kojem na globalnoj razini vlada zagrebačka obitelj Pereglin. Tako su ove godine brat i sestra, Domagoj Valentina Pereglin, na svjetskoj smotri u Osijeku nastavili put koji je utabala njihova majka Branka, osvojivši zlata u disciplini field. Trijumf je u ženskoj konkurenciji podebljala i brončana Sanja Komar.



Kada je riječ o Sandri Perković, nemoguće je zanemariti staru novinarsku uzrečicu koja kaže da »nije vijest kada pas ugrize čovjeka nego kada čovjek ugrize psa«. Isto vrijedi i za nedodirljivu bacačicu diska iz Dubrave. Jednostavno, Sandra već godinama suvereno dominira svojom disciplinom, što će reći da na velikim natjecanjima može ostati bez zlatne medalje samo ako pobijedi samu sebe.


Za drugu bacačku medalju u Londonu pobrinuo se Stipe Žunić, lansiravši kuglu do trećeg mjesta. Na žalost, senzacionalna olimpijska pobjednica iz Rio de Janeira, Sara Kolak, ostala je na korak do postolja u bacanju koplja. Utjehu za to nesretno četvrto mjesto ponudilo joj je zlato s U-23 Europskog prvenstva u poljskom gradu zvanom Bydgoszcz.


Prošla godina je definitivno potvrdila da Martinu i Valentu Sinković za osvajanje medalja samo treba dati čamac. Fantastična braća osvojila su srebro u dvojcu bez kormilara na Svjetskom prvenstvu u američkom Bradentonu, potvrdivši svoju nevjerojatnu nadarenost za veslanje. Naime, Sinkovići su se u karijeri kitili odličjima u četvercu na pariće i dvojcu na pariće, a sada su potvrdili klasu u svojoj prvoj sezoni u dvojcu bez kormilara.