Pod riječkom urom

Zlatko Dalić: Od otkaza na Kantridi do vatrenih ruskih snova

Orlando Rivetti

Arhiva NL

Arhiva NL

Zanat je pekao po pustinjama i kraljevskim palačama, svojim rukama i glavom. Utrčao je u vatreno-kockaste snove. Zamislite da vam je prije godinu, dvije, netko rekao da će Dalić biti izbornik reprezentacije, rekli bi mu da se šali... Da ne priča viceve!



Trenerski su putovi nepredvidljivi. Zlatko Dalić je prije točno deset godina dobio nogom u stražnjicu na riječkoj Kantridi. Nakon što je u Intertoto utakmici u Skoplju izgubio od makedonske Renove 0:2 (u prvoj utakmici bilo je 0:0). Pao je nakon godinu dana, ali Rijeku je odveo u Europu i što je najvažnije od »grobničkog buntovnika«, Anasa Sharbinija, napravio zvijezdu davši mu odgovornost kapetana. Dalić je dobio igrača, Rijeka se godina dana kasnije spasila od bankrota sa »sponzorom Anasom«. Hajduk je, naime, platio 20 milijuna kuna za Anasa, plus PDV. Brat Ahmad otišao je u »grobničkom paketu« za dodatnih šest milijuna kuna…


Zlatko Dalić, došao je iz Varteksa, nastavio je svoje trenersko dokazivanje. Radio u Albaniji, vraćao se (Slaven Belupo), odlazio u pustinje Saudijske Arabije (Al Faisaly), izborio bi se rezultatima za ugovore u bogatijim klubovima (Al Hilal), da bi na kraju svoju sreća našao u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u kraljevskom klubu Al-Ain, stotinu kilometara od Dubaija. Al-Ain je njegova posljednja trenerska postaja, prije nego što su ga iz Hrvatskog nogometnog saveza pozvali za kormilo reprezentacije. Bio je na odmoru u Međugorju…


Zanat je pekao po pustinjama i kraljevskim palačama, svojim rukama i glavom. Utrčao je u vatreno-kockaste snove. Zamislite da vam je prije godinu, dvije, netko rekao da će Dalić biti izbornik reprezentacije, rekli bi mu da se šali… Da ne priča viceve! Ante Čačić pao je na Rujevici u remiju protiv Finaca 6. listopada prošle godine i Davor Šuker je u Daliću pronašao čovjeka za »jednu utakmicu«. Onu protiv Ukrajine u Kijevu. Dalić je razoružao velikog Ševčenka s jednim treningom i nekoliko sati razgovora s igračima… Dali su mu i majstoricu s Grčkom, zaslužio je. Posao je obavljen besprijekorno.




Dalić je iz anonimnosti (Saudijska Arabija i UAE su ipak za one koji ne mogu naći pravi posao, ili za iskusne trenere željne brze i dobre zarade, uključujući i – Maradonu), utrčao u vlastite snove. Uzjahao konja hrvatskog ponosa, nogometa, i stao na čelo kolone, spreman na pohod na Rusiju. Željan napraviti ono što njegovim prethodnima, Čačiću, Kovaču i Biliću, posljednja tri izbornika koja su vodila Hrvatsku na velikim natjecanjima, nije uspjelo.


Dalić bi u Rusiji želio dočekati srpanj, neće biti Napoleonske zime kod Moskve, drugi mjesec natjecanja na Mundijalu. Što bi značilo da je naša reprezentacija prošla prvi krug (Nigerija, Argentina, Island), ali i više od toga.


Na tragu francuske Ćirine brončane medalje. Dobro je da su igrači, oni najvažniji, shvatili da im je Rusija posljednja stanica dokazivanja domoljublja, grubo rečeno prilika – da nešto osvoje. Jer, kvaliteta postoji, kao što je neupitno bilo i prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Francuskoj. Da nekima narod oprosti sve »porezne grijehe« i »lažna svjedočenja«. Za vrijeme Mundijala, za očekivati je, da će i sud u Osijeku – mirovati.


Zlatko Dalić zna da su očekivanja velika. Pa u pripremnom razdoblju koje počinje noćas prijateljskim ogledom s Peruom u Miamiju, želi jake utakmice. Nakon toga igrat će u Dallasu s Meksikom. A prije puta za Rusiju s Brazilom i Senegalom. Naš izbornik ne treba utakmice za iživljavanje (San Marino 10:0), već dvoboje koji će pokazati naše slabosti. Na čemu treba još poraditi. Zanimljivo je da je iste američke suparnike, samo obrnutim redom, izabrao i njegov rival Hallgrimsson, izbornik Islanda, u Kaliforniji i New Jerseyu… Nigerijci će igrati s Poljacima i Srbima, a Argentina je izabrala »Dalićev model«, Italiju (koja na Mundijal ne ide!) i Španjolsku.


Noćas se otvaraju ili skrivaju mundijalske karte. Ali samo činjenica da u četiri dana sve reprezentacije odigrati po dvije utakmice, fenomenalan je uvod u mundijalsku priču. Što mislite kako bi nam bilo da se nije ukazao Zlatko Dalić, Varaždinec s kovčegom uvijek spremnim iza vrata, vjerojatno bi izgledali traumatično frustrirani. Teže bi nam palo nego, primjerice, Talijanima. U tome je bogatstvo nogometa i ovog zagrijavanja za Mundijal, Peru i Meksiko su naši američki suparnici, dvije noći bez sna s – nogometom.