Damir Mišković i Matjaž Kek ovjekovječeni prije pet godina na Mercedes Benz Areni/S. JEŽINA
Samo netko tko ne poznaje dobro povijest prisnog, ali vrlo složenog odnosa između dvije najjače klupske figure, mogao je pomisliti da je Kek doista namjeravao napustiti Damira Miškovića - bez stisnute ruke i pozdrava
RIJEKA Vijest dana s Rujevice glasi otprilike ovako: trener Matjaž Kek pojavio se na jutarnjem treningu na Rujevici! Navijači mogu odahnuti, zaštitni znak Miškovićeve Rijeke vratio se iz Maribora, ne napušta bijeli brod bez obzira na to što ne brodi baš idealnim kursom. Matjaž Kek je zvučao prilično ogorčeno i ljutito kada je u ponedjeljak napuštao Rujevicu, no samo netko tko ne poznaje dobro povijest prisnog, ali vrlo složenog odnosa između dvije najjače klupske figure, mogao je pomisliti da je Kek doista namjeravao napustiti Damira Miškovića – bez stisnute ruke i pozdrava. Previše toga su njih dvojica prošli zajedno da bi se naprasno razišli zbog klasičnog sukoba stručnog mišljenja koji se ne događa ni prvi, a ni zadnji put u pet i pol godina bliske suradnje. Matjaž Kek ne misli da ima tako kvalitetne igrače kao što misli Damir Mišković. Kao i uvijek u takvim situacijama na kraju će prevladati razum i donijeti se kompromisno riješenje na dobrodobit Rijeke. Tako je bilo prošle zime kada su se po povratku iz Portugala ispravljali pogrešni potezi povučeni u prethodnom ljetnom prijelaznom roku (Mavrias, Davidsson, Gomelt, Jelić…), tako će vjerojatno biti u završnici ovoga ili najkasnije u zimskom prijelaznom roku. Rijekin kadar će sigurno doživjeti određene korekcije, a sada je samo pitanje umješnosti klupske struke da li će stići odgovoriti izazovu i u (pre)kratkom vremenskom periodu reagirati na tržištu ili će se s ovim kadrom odraditi period do zime, a onda krenuti u redizajn momčadi. U konačnici isto je da li će Rijeka dočekati stanku na drugom ili trećem mjestu, ako doista nije u stanju napasti naslov prvaka što će naravno pokazati utakmice s Dinamom – počevši od nadolazeće u nedjelju.
Mini klupska kriza simbolično je okončana na dan kada su nogometaši Rijeke odigrali 2:2 u Stuttgartu, a Damir Mišković i Matjaž Kek su na Mercedes Benz Areni potpisali svoj prvi veliki uspjeh. Zbog pobjede nad Real Madridom, remija s Juventusom, pa i pobjede nad bivšim europskim prvacima Feyenoordom i Milanom, remi u Stuttgartu nije u sportskom smislu najveći europski riječki uspjeh, ali je nedvojbeno najznačajniji u novijoj klupskoj povijesti koju stvara i ispisuje predsjednik Damir Mišković uz pomoć trenera Matjaža Keka. Trenuci kada Ivan Močinić proigrava Gorana Mujanovića u samoj završnici utakmice, trenutak kada tri tisuće pripadnika Armade eksplodira od radosti, a puno više njih u Rijeci i širom Hrvatske, zauvijek će ostati duboko urezani u memoriju svih onih kojima je stalo do riječkoga nogometa.
Većina stuttgartskih junaka još uvijek je aktivna, dio njih i u nižim ligama. Vratar Ivan Vargić je u Laziju, Ivan Tomečak u belgijskom Club Bruggeu, Marko Lešković u Dinamu, a Luka Marić poljskom prvoligašu Arki Gdynia. Matija Škarabot je prošlu sezonu zaključio u slovenskom prvoligašu Gorici. Mate Maleš se nalazi u rumunjskom Cluju, Nikola Pokrivač je još zimus u dresu Slaven Belupa zaključio karijeru nakon borbe s bolesti, Mehmed Alispahić je ovoga ljeta prešao iz Šibenika u tuzlansku Slobodu, a Ivan Močinić se u bečkom Rapidu pokušava vratiti na teren nakon ozljede koljena. Anas Sharbini igra za Grobničan, Goran Mujanović je prošle sezone nastupao za Trnje iz Trnovca, a Leon Benko se ove sezone vratio u Varaždin. Ivan Krstanović još uvijek trese prvoligaške mreže u redovima zagrebačke Lokomotive. Zoran Kvržić jedini je od onih koji su ušli na teren u uzvratnom ogledu protiv Stuttgarta petu obljetnicu dočekao u Rijeci.
– Slavite ljudi! – povikao je tada promuklim glasom kolega s Radio Rijeke Robert Ferlin, a pokojni Korado Vujnović sa suzama u očima i drhtavim glasom nekontrolirano počeo vikati u mikrofon:
– 2:2, 2:2, 2:2…!
Pogledi su nam tada sreli na trenutak, indentične misli se počele rojiti u glavama: konačno su neke naše generacije dočekale svoju veliku europsku utakmicu, svoj – Real Madrid, antologijsku utakmici na kojoj smo odrastali kao navijači i kao novinari! Nismo tada slutili da ćemo u omišaljskoj zračnoj luci (kasnije i na Korzu!) imati tu privilegiju da nas dočekaju tisuće navijača, sopile, vatrogasna kola s počasnim mlazevima vode, da ćemo svjedočiti rađanju Rijeke koja će u kasnijim sezonama igrati važnu ulogu u Europskoj ligi i u konačnici postati prvakom Hrvatske. Tada je osim najpoznatijih radijskih povika u povijesti kluba (obojica su tada preispitivala svoju reakciju u eteru zaboravljajući da je iskrena emocija ponekad najbolji put do slušatelja) nastala i jedinstvena fotografija kolege fotoreportera Silvana Ježine kroz čije obrise treba promatrati specifičan odnos Damira Miškovića i Matjaža Keka zahvaljujući kojemu je Rijeka u proteklih pet godina izrasla u ozbiljan klub. Obojica su preozbiljni ljudi da bi se rastajali preko novina zbog različitih pogleda na aktualan klupski trenutak koji uz adekvatne reakcije uopće ne mora biti ocrtan tako sivim tonovima.
