Stručni komentator našeg lista

DANIEL ŠARIĆ ‘Vjeruem da će naši igrači biti posebno motivirani, mnogima je ovo posljednje natjecanje’

Denis Frančišković

VRIJEME JE ZA ISKORAK KOCKASTIH – Daniel Šarić / Snimio Roni BRMALJ

VRIJEME JE ZA ISKORAK KOCKASTIH – Daniel Šarić / Snimio Roni BRMALJ

Mnogima je to posljednje veliko natjecanje i sigurno će dati sve od sebe, biti izuzetno motivirani. Jer puno toga su osvojili u klupskom nogometu, a s reprezentacijom ništa – kaže trofejni igrač »Rijeke«, koji ima 30 nastupa u kockastom dresu



RIJEKA  Svjetska smotra od jučer se počela zahuktavati, lopta je krenula s centra, a od sutra i u Hrvatskoj će početi tradicionalni nogometni rituali. Navijačka obilježja, strijepnje, nadanja, bujice emocija i lavina komentara. Vrijeme kad svi imaju nešto reći o najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.


Novi list ovog će prvenstva svog stručnog komentatora imati u Danielu Šariću, trofejnom nogometašu »Rijeke« i bivšem reprezentativcu, trenutačno suradniku Nenada Gračana u hrvatskoj mladoj reprezentaciji.


Šarić se posljednjih godina itekako dobro okušao u ulozi komentatora, posebno televizijskog. Trebalo je uhvatiti samo malo rutine, nogomet ionako ima u »malom prstu«.




– Jednostavno, kako se približavaju ovako veliki sportski događaji, tako raste i adrenalin. U ovom slučaju nas ljubitelja nogometa koji smo u njemu i oko  njega. Jedva sam čekao da sve krene. Euforija je neizbježna, posebno kod navijača koji uvijek puno očekuju. Naravno,  želimo na djelu vidjeti vrhunske nogometaše – kaže Daniel i dodaje: –  U početku je trebalo da malo uhvatim »mota«, ali evo sada sam pohvatao konce, materija je poznata.


Iskorak


U fokusu komenatara svakako je reprezentacija Hrvatske, »kockasti« nakon dva desetljeća i povijesne bronce iz Francuske ostali su poprilični dužnici svojim simpatizerima.


– Naši igrači igraju u najboljim europskih momčadima i bez obzira na snagu naše skupine, morali bi proći dalje. Mislim da Nigerija i Island ipak nemaju tu našu kvalitetu i bilo bi sigurno razočaravajuće da to ne prođemo u iduću fazu natjecanja. To nam na svjetskim prvenstvima nije uspjelo od 1988. godine,  dakle puna dva desetljeća. Sad imamo stvarno dobru reprezentaciju, nedostaje nam samo taj iskorak.


U pripremnim utakmicama Hrvatska nije briljirala, dapače bilo je dosta slabosti. No, prema Šariću to treba brzo arhivirati…



Favoriti su po Šariću uvijek manje-više isti. Ipak Brazil stavlja ispred ostatka elite.– Favoriti su nekako uvijek iz istog kruga. Brazil, Argentina, Njemačka, Francuska, Španjolska… Ipak Brazil je možda malo ispred svih. Bez Italije? Ali i Nizozemske. Događa se… Talijani nemaju reprezentaciju koje su nekad imali, a i puno je stranaca u ligi – kaže Šarić.


– Teško je suditi, a mislim da i ne treba puno naglasak stavljati na pripremne utakmice. Izbornik je u takvim trenucima i situacijama isprobavao neke stvari i varijante. Vidjelo se dosta dobrih stvari, ali i nekih koje nisu baš dobre. Najvažnije je da su se detektirali problemi, vidjelo koje nedostatke treba otkloniti. I da budemo najbolji kad bude najpotrebnije.


Kad je u pitanju plus i minus ove generacije Šarić je poprilično jasan.


– Veliki plus je što imamo igrače velikog kalibra, igrače »Real Madrida«, »Barcelone«, »Juventusa«, »Liverpoola«…  Problem bi mogao biti što neki od igrača u reprezentaciji nemaju uloge što ih imaju u klubovima. Puno bitnije je da imamo i dobru ekipu i dobre individualce. Mnogima je to posljednje veliko natjecanje i sigurno će dati sve od sebe, biti izuzetno motivirani. Jer puno toga su osvojili u klupskom nogometu, a s reprezentacijom ništa.


Vrh vrhova


Prvi susreti na velikim natjecanjima ne moraju biti presudni, ali donose injekciju sampouzdanja ako se starta pobjedom.


– Prvi susret je uvijek najvažniji. Nigeriju sam gledao protiv Engleske i nisu me oduševili. Ali, naravno, to je vrsta koja ima svoje kvalitete. Kad se otvori skupina s pobjedom, uvijek ima prostora i za lagani neuspjeh, psihološki je to jako važno.


Šarić je odradio za Hrvatsku 30 nastupa, a sudjelovao je i na svjetskoj smotri 2002. godine.


– Svakom igraču je želja nastupiti na Svjetskom prvenstvu ili u Ligi prvaka. To je ono gdje se osjeti nogomet i sve što ide uz njega, vrh vrhova. Ostane to u pamćenu za cijeli život. Nažalost, mi smo tada imali smjenu generacija, imali smo grupu koju smo i mogli proći nakon pobjede nad Italijom, nažalost, nismo uspjeli.