Začarani krug

NOVI PRAVAC RIJEKE ‘Bijeli moraju sve što imaju uložiti u mlađe igrače’

Denis Frančišković

Luka Ivančić i Ivan Mance / Foto V. KARUZA

Luka Ivančić i Ivan Mance / Foto V. KARUZA

Rijeka može sada prodati igrača maksimalno za tri milijuna eura. A kako popuniti ostatak budžeta, još kojih desetak milijuna eura? Teško je naći ulagača, a previše je novaca uloženo u sve na Rujevici - ocjenjuje Predrag Rački



RIJEKA  Još jedna Noć HNK Rijeka je iza svih onih kojima klub s Rujevice nešto znači. Vatromet, dosta dobre zabave uz vokalno-glazbene izvedbe Maxwella Acostyja i Damira Miškovića stvorili su ozračje s puno vedrih i opuštajućih tonova. Od predsjednika se moglo čuti puno toga, a što se može svesti pod nekoliko premisa. Prvi čovjek kluba dao je, kako kaže, maksimum u posljednjih sedam godina u postavljanju Rijeke na neke nove, zdravije temelje, klub ima dobru momčad, zapažene rezultate, ali i probleme. Na koje, uostalom, nisu imuni niti svi hrvatski prvoligaši izuzev Dinama.


Mišković je javno otvorio vrata svim ulagačima, ali samo za bolju i jaču Rijeku. Dočekat će ih, kaže, s crvenim tepihom. Rijeka nema obveza prema Social Sportu, ali ostaju obveze plaćanja onoga što je uloženo u kamp na Rujevici. Vrijednost kluba iznosi oko osam milijuna eura, a tu su i obveze vraćanja onog što je »ulupano« u Rujevicu u iznosu od oko 18 milijuna eura.


Rijekin budžet kreće se u posljednje vrijeme između 12 i 14 milijuna eura, a na održavanje se godišnje troši oko dva milijuna eura. Rijeka pritom mora proizvoditi i prodavati igrače, bez toga i dalje neće ići… Zaključak? HNK Rijeka je brand grada, kako je znakovito istaknuto od predstavnika lokalnih vlasti, ali za hrvatske prilike itekako skup. A da i dalje ostane prepoznatljiva »robna marka« u njega treba ulagati. Održavati kvalitetu, identitet, stabilnost… Dosad je sve išlo u skladu očekivanjima, europski nastupi i brojne kupoprodaje donosile su profit i punile klupsku kasu. Zadnje dvije godine sve je nekako splasnulo, ponaviše zbog ranijih ispadanja iz Europe, a u njoj se može preživjeti samo ulaganjem. I tu onda nastaje začarani krug…   




– Miškoviću treba podignuti spomenik za sve ovo što je napravio. Da budemo pošteni, bez njega ne bismo mi gledali Rijeku u Europi, niti bi se ona borila za vrh HNL-a, tavorila bi negdje u sredini lige – kaže Predrag Rački, znani nogometni menadžer i dobar poznavatelj nogometnih (ne)prilika u hrvatskim i klubovima iz okruženja.


Predrag Rački / Foto Damir ŠKOMRLJ


Predrag Rački / Foto Damir ŠKOMRLJ



– Evo, Hajduk je velik klub, a 15 godina nije osvojio prvenstvo i tko zna kad će. A onda se moramo malo osvrnuti i na naš klupski nogomet. Hajduk je ispao od Maltežana, Osijek od Bugara, Rijeka od Genta… To je naša stvarnost.


Neposložen sustav


I Rački apostrofira problem HNL-a, ali i cijelog sustava u kojem se ne vodi računa o klubovima. U isto vrijeme neki na njima zarađuju…


– Kod nas je cijeli sustav krivo postavljen. Ništa ne ide preko noći. Nije lako održavati naše klubove na životu. Mi nemamo televizije koja će pratiti ligu, nemamo sponzore, nema prihoda od primjerice kladionica… A s druge strane neke utakmice, primjerice Istre i Intera, gleda sto ljudi. Koji smisao i interes ima netko ulagati u takvo što, više ga stoji održavanje, a o profitu da ne i govorimo. Nas još uvijek drži reprezentativni nogomet – tvrdi Rački.


Sadašnji model života Rijeke je po Račkom surova realnost, bez ino izloga i prodaje niti jedan naš klub ne može kvalitetno i na višoj razini funkcionirati.


– Nije u sadašnjoj situaciji po tom pitanju lako naći pravo rješenje. Teško je naći ulagača, a previše je novaca uloženo u sve na Rujevici. U cijeloj priči ostaje postulat da Rijeka mora prodavati. Od čega će živjeti? Mišković mora imati široku reprodukciju. Rijeka može sada prodati igrača maksimalno za tri milijuna eura. To je vrh. A kako popuniti ostatak budžeta, još kojih desetak milijuna eura? Primjerice, kako bi Dinamo živio bez Lige prvaka? U kasu mu je ušlo 30 milijuna eura, vrijednost igrača sada je puno veća i normalno da tamo sve funkcionira. On nema problema takve vrste – dodaje Rački kojeg zabrinjava sve manji broj kvalitetnih igrača na našem područuju.


– Porazno je primjerice što je Orijent drugi na ljestvici u Drugoj ligi, a niti jedan njegov igrač ne može biti pojačanje za Rijeku. I da se pritom nitko ne uvrijedi. Nekad je Desnica igrao za Elektroprimorje, doveli su ga na Kantridu pa je postao igrač. Kasnije su Mladenović, Rupčić, Škerjanc, Matijević, Ljepojević… bili produkt nekog vremena i neke škole.


Izgradnja domaćeg kostura momčadi u kontinuitetu s pravim, ali ne toliko brojnim pojačanjima sa strane, po Račkom mora biti Rijekin prioritet.


– Nekad je Tihomir Mrvoš na Kantridi vodio Školu nogometa. I kad bi on pozvao nekog igrača, to je bila čast. Postajao je taj prestiž igranja za Rijeku, no to se izgubilo. Tamo se sve naučilo i to na Partizanovom igralištu. Igrači su izlazili kao na traci, dokazivali se na Kvarnerskoj rivijeri. I brojni od njih kasnije postajali prvotimci. Primjerice, generacija Tomislava Ivića je tada pobijedila Dinamo 6:1 i odmah je većina igrača ušla u prvu momčad, postali najbolja njihova generacija. Bitan je taj kostur, a onda se dovodi, kao u Hajdukovom slučaju tada, Oblak i Popivoda. Pa to rade i najveći klubovi, od kuda su došli Messi, Xavi, Iniesta, Busquets…? Svi su iz La Masije. Nema druge neko okrenuti se svojoj školi i onda dovoditi nekoliko ekstra pojačanja – tvrdi riječki menadžer.



HNK Rijeka zahvalila je svima koji su uveličali Noć Rijeke na Kukuljanovu. Prijateljima kluba, sponzorima, medijima… Cijeloj obitelji onih koji vole klub.– Moram zahvaliti i svima onima koji su srce, duša i tijelo kluba, a to su ljudi koji rade u njemu, stvaraju njegovu viziju, od zaposlenika na porti do onih u sportskom segmentu – rekao je Luka Ivančić, direktor Rijeke. – Hvala svim igračima, stožeru, Srećku Juričiću te svim odjelima, ticketingu, onima koji brinu o članstvu…Simonu Rožmanu želimo da nastavi u ritmu zadnje tri utakmice. Hvala i svim novinarima i medijima, i onima čija nas konstruktivna kritika čini da budemo još bolji.Na Noći Rijeke i Ivan Mance, zamjenik sportskog direktora, zahvalio je Miškoviću što odražava Rijeku na visokoj razini.– O ljudima najviše govore njihova djela i rezultati. A Mišković je nauspješniji predsjednik u povijesti kluba. Vjerujemo da će Rijeku učiniti još većom. Moramo se zahvaliti i našim veteranima koji su nam jako bitni. Oni su nam prava i konstanta kritika, nisu samo oporba kao i u drugim klubovima. Tu je i naša Akademija, stvarana od Stilinovića do Flege, imamo igrače koji će u bliskoj budućnosti nositi dres prve momčadi Rijeke – rekao je Mance.


Kostur i pojačanja


Rački smatra da je vlastita Škola nogometa, uz kvalitetni domaći trenerski kadar koji ima, jedini pravi put za Rijeku u budućnosti.


– Rijeka mora sve što ima, znači znanje i kvalitetu, uložiti u mlade igrače. I njih sustavno forsirati i davati im da budu okosnica prve momčadi. Normalno kad dostignu neku vrijednost da idu prema inozemnom tržištu. To je jedini put da bi klub opstao. Trebalo je prije i kvalitetnije reagirati i u Rijeci sa Školom nogometa. Staviti prave ljude i dobro ih platiti. Sve ove trenere koji šetaju po Korzu u pomanjkanju angažmana treba staviti da rade s tom djecom. Jer imaju znanje. Bez kontinuiranog i kvalitetnog rada nema ničega. Koliko god bila ta cijena, to ipak najmanje stoji, a na kraju se dobiva igrač kao finalni proizvod. Drugi put kod nas ne postoji – zaključuje Rački.


Na Rujevici je očito stvoren začarani krug. Puno je dobrih želja i ideja, ali pitanje je kako ih realizirati. S projektom mladih krenulo se prije nekoliko godina, sustavno, strateški, ali oni dosad i nisu dobivali pretjerano prigodu (Lepinjica, Smolčić). Dojam je da niti jedan trener ne žali ulaziti u pretjerani rizik. A i momčad je prije samo nekoliko kola opasno živjela i bila pred ponorom, da bi se s nakon tri poraza digla s tri pobjede. No, to su problemi kadrovske politike mladih i strategije. Dojam je bi Rijeku puno više u budućnosti mogao opterećivati i kočiti sam uteg Rujevice. Kampa i stadiona bez kojeg se sve lijepo i dobro opet ne bi moglo stvoriti u eri Damira Miškovića.