Matjaž Kek će svoj govor o »stanju nacije«, pretpostaviti je, održati na svoju petu godinu dirigiranja riječkim orkestrom, 9. ožujka, na dan kada je u svom prvom nastupu svladao Inter (2:1), u jedanaest posljednjih utakmica trećeg kruga izborio Europu. Nakon toga se dogodio Stuttgart i nakon toga više ništa nije bilo isto.

– Ako budem još na Rujevici…– kazat će u jednom neformalnom razgovoru u prolazu. Čovjek bi se zabrinuo, bio bi to znak na uzbunu za Miškovića i njegove ljude zadužene za struku, sportskog direktora Srećka Juričića i njegova pomoćnika Ivana Mancea, da nije riječ o treneru koji je nakon fenomenalnih uspjeha s Rijekom svoj život vezao kao barku za opatijsku rivu. Kupio stan u Opatiji. Kek gotovo dva mjeseca nije govorio o – ničemu. Otkako je pao zastor na prvi dio sezone. Za danas je najavljen (uz Filipa Bradarića) na press konferenciji uoči starta proljetnog nastavka, susreta s pulskom Istrom 1961 u subotu u 15 sati na Rujevici. Sigurno je da to neće biti Trumpovo »obraćanje naciji«, navijačima Rijeke, koji je u svom govoru posljednjeg dana siječnja najviše hvalio svoj lik i djelo. Nikada Kek, naime, nije spominjao svoje zasluge. Ponekad je znao preuzeti odgovornost u porazima, kao jesenas kada je izgubio triput zaredom… Proklinjao je sam sebe što nije uspio izboriti Ligu prvaka, što mu nije pošlo za rukom dočekati proljeće u Europskoj ligi… Uvjeren da je mogao, da je Rijeka bila blizu. Nedostajala su mu dva igrača… Uvijek fale dvojica, kako je uvijek zborio bivši izbornik Otto Barić.. Nije Kek mislio na one koji nisu dovedeni, već na one koji su otišli. U onom prvom valu – Andrijašević, Bezjak, Ristovski… Rijekin je trener dosta »konzervativan« kada je riječ o uvođenju novih igrača.

U zimskom prijelaznom roku (traje do 15. srpnja) otišli su svi koji su imali kamo – Gavranović, Elez, Mišić, Vešović, Maleš, a Gorgon će dugo odsustvovati zbog ozljede. Gomelt, Davidsson i Šantek otišli na posudbu… Dangubić se vratio s posudbe, a nova imena su Escoval, Capan, Raspopović, Čolak i Božinov. Danas bi trebao potpisati Leovac, a drugi tjedan Grahovac iz Astane (gdje igra Tomasov), koji je svojedobno igrao za mladu reprezentacije BiH s Darijom Župarićem. Novajlije ili pojačanja? Za Miškovića, Juričića i Mancea igrači koji mogu vratiti Rijeke u vrh hrvatskog nogometa. Kek se nikada nije istrčavao u ocjenjivanju igrača koji su tek privezali svoje ambicije uz Rijeku. Jer, svakih pola sezone mora slagati novu momčad. Takva je sportska politika kluba, oni koji sebi dignu cijenu, odlete bogatijem gnijezdu jer ih Rijeka ne može platiti. Ostala su zlatna jaja… Dvostruka kruna prošle sezone i treći nastup u skupnu fazu Europske lige. S Kekovim potpisom. Kao i rezultat od prije četiri godine, kada je spario Kup i Superkup.

Ova momčad Rijeke, posebice kada se kompletira do kraja, ima kvalitetu izboriti drugo mjesto, ispred Osijeka i Hajduka, i pokušati obraniti jedan trofej – Rabuzinovo sunce. Put do sunca, međutim, vodi preko Maksimira i polufinala Kupa koji dolazi prerano, već 28. veljače. Kek još uvijek sastavlja komadiće razbijene skupocjene šampionske vaze. Njegova je taktička mudrost najjači adut za veoma važnu utakmicu u Maksimiru. Ta je utakmica koja mora dobiti – teret! Kao prije četiri godine, kada je u prvom finalnom susretu svladao Dinamo u Maksimiru (1:0), izborio jedinu pobjedu na maksimirskom travnjaku u pet godina!

Nema pritiska, stvara se nova momčad, govori Ivan Mance, »bit ćemo u vrhu hrvatskog nogometa, drugi ili treći, najvažnije je izboriti Europu«, uvjeren je Mišković… Objasnite to Keku. U svakom slučaju, Rijeka ima viziju, na Rujevici znaju što žele i kako do cilja, kako osvajati trofeje i živjeti od svoga rada.

Ipak, mislili su i na navijače, odnosno gledatelje. Angažiran je Valerij Božinov, bugarski internacionalac na kojem Rijeka neće zaraditi, ali bi gledatelji mogli doći na svoje. Uživati u njegovim potezima. Priča Vjekoslav Lokica, koji ga je trenirao u Kini, kako je jednom izveo nevjerojatan tehnički potez, s centra dijagonalom zabio gol.

»Obožavao sam ga, volio je raditi bez obzira na ambijent u kineskom nogometu«. Govorio je: »Šefe, ovo je cirkus«.