Talentirani veznjak

Ivan Martić više nije samo zagonetka s klupe: ‘Želim naslov s “Rijekom”, a onda ekipu odvesti na burek i ćevape…’

Orlando Rivetti

Ivan Martić u akciji protiv Splićana / Foto Damir ŠKOMRLJ

Ivan Martić u akciji protiv Splićana / Foto Damir ŠKOMRLJ

A tko ne voli ćevape? I burek volim, ali nema ga u Švicarskoj. Sada želim naprije osvojiti naslov s "Rijekom", izboriti dres BiH reprezentacije, a onda cijelu ekipu odvesti na burek i ćevape... – kaže Martić koji je igrao u Švicarskoj i Italiji



RIJEKA – Ima poteza koji se pamte, a ne moraju biti golovi. Jedan od tih trenutaka je Martićeva lopta koja je prošle subote jedrila nebom iznad Rujevice i tražila – Gorgona. Austrijanac je odradio ostatak, oslobodio se dvojice i probio »Splitov« bunker. Ivan Martić, porijeklom Bosanac iz Dervente, Švicarac po rođenju (Uzwil), uz Vešovića i Gorgona bio je u trolistu najboljih igrača utakmice. Kada se »Rijeka« mučila Martić je aktivirao desnu lansirnu rampu. Cijelu je utakmicu odigrao na visokoj razni. Pa je utakmica sa »Splitom« osim zbog osvojenih bodova (očekivano), bitna i zbog činjenice da je Martić pokazao ono zbog čega je doveden. Kek je dobio igrača više kod slaganja momčadi. Na desnom bočnom odigrao je Martić tako da se nitko nije sjetio da na toj poziciji igra – Ristovski.


Bila je to lopta s očima i radarima?


– Radimo to na treningu. Razgovarali smo prije utakmice, sugerirao sam Gorgonu da utrčava u prostor. Često šaljem takve lopte. A svaka čast Gorgonu, dobro se snašao, oslobodio se dvojice i dao dodatni značaj jednoj lopti. Zadovoljan sam, igrao sam svoje mjesto, a cijela je momčad odigrala veoma dobro. Izašla je iz početne krize i na kraju smo lako pobijedili.




Na desnom bočnom snalaziš se kao riba u vodi?


– Tu se najbolje snalazim, mislim da sam to i pokazao tijekom utakmice.


Dobra je i suradnja s Vešovićem koji je postigao drugi gol?


– Vešović igra cijelu sezone na visokoj razini. Udarna je igla momčadi. Kada bi negdje zapelo tu su Ristovski i Vešović. Lako je s Vešovićem surađivati. Bitna mi je faza obrane, a ona štima, ostalo je stvar trenutačne inspiracije. Naravno, na treningu smo sve odradili kako treba. Treniramo maksimalno, uvijek smo svi spremi i uigrani za svaku utakmicu i kombinaciju.


Sjećam se jedne utakmice u Maksimiru protiv »Dinama«. Igrao si po lijevoj strani i dvaput u prvom poluvremeu bio u matnim prigodama za gol?


– Prvi sam put igrao tu poziciju. Napravio sam najbolje što sam mogao. Volim ulaziti u prostor, prijetiti između linija. Bradarić me tada dvaput pronašao kao rukom, žao mi je što nisam postigao barem jedan gol.


Samo jedna zvijezda


Sada si presjekao suparničku obranu kao lubenicu, do Gorgona…?


– Malo smo bili zaigrani, lupali glavom u njihov bunker, možda je trebao baš taj jedan pogodak da se otvori utakmica. Sve je kasnije došlo na svoje. Ne može miš pojesti mačku. Može se tako, malo igrati… Kada su se otvorili nakon što su stajali s deset igrača iza lopte, bilo je samo pitanje egzekucije.


Zadnja linija protiv »Splita« Martić, Elez, Župarić i Žuta?


– Dobro sam surađivao s onima koji su stalno u prvoj postavi. Najprije se treba obraniti, trčati u oba pravca pa tek onda smisliti nešto za napadača. A naprijed je toliko čudesnih znalaca, tehničara, da je lako podvaliti loptu u prostor i nabaciti je, jer uvijek će netko biti tamo gdje treba.


Osam je koraka do naslova prvaka?


– Ovim tempom, takvim ritmom, s obzirom na sve prikazano do sada, mislim da smo na pravom putu. Iznenađenja su uvijek moguća, ali ova momčad ima odgovore na sva pitanja, više načina izlaza iz trenutačne krize igre.


Snaga »Rijeke«?


– U ekipi. Nema pojedinačnih zvijezda. Najsjajnija zvijezda je – kolektiv. A iza svega stoji rad i zajedništvo. Nije slučajno da svaka utakmca izbaci drugog »najboljeg igrača«. Andrijašević, Gorgon i Gavranović poentiraju jer je ekipa u njihovoj službi. Vjerujem da ćemo do kraja sezone vidjeti lavinu golova. Do naslova prvaka.


Prvi dio utakmice »Rijeka« – »Dinamo« pokazao je snagu vaše momčadi. Koliko ste spremni sačuvati plus četiri?


– »Dinamo« kao da je zakasnio na tu utakmicu. Trebali smo im napuniti mrežu. Tada smo pokazali da možemo gaziti sve pred sobom. Nadam se da ćemo do Maksimira sačuvati plus četiri. Ponosno kao prvaci utrčati u Maksimir i – dobiti! Pokazat ćemo da možemo biti jači od svih vanjskih sila i sudaca. Kvaliteta igre je jedina snaga »Rijeke«, vjerujemo u ono što naporno radimo svaki dan.


Igrao si protiv Pogbe, Higuaina, Teveza…


– Velika su to imena, ali u konačnici svi su oni samo ljudi.


Koga je bilo najteže čuvati?


– Kolumbijca Cuadrada. Specifičan igrač, lagan, brz, tehničar, ne znaš gdje će krenuti… Ali ima puno igrača koji rade probleme na terenu.


Zašto broj 77?


– Htio sam »sedmicu«, ali bila je zauzeta, na leđima Tomasova… Dodao sam zato još jednu sedmicu.


Zadovoljan Kvarnerom


Odigrao si prvu utakmicu od početka na Rujevici, imaš ugovor na tri godine. Ove sezone naslov i afirmacija, dogodine – Europa. Prije tri godine si igrao Europsku ligu sa »St. Gallenom«?


– U nogometu nikad ništa nije sigurno. Živim od jednog do drugog prelaznog roka. Ne razmišljam. Pričat ću o tome kada dođe vrijeme.



Igrao si švicarsku ligu u »St. Gallenu«, Serie A s »Veronom«… Sada HNL?


– Švicarski je nogomet negdje na hrvatskoj razini, možda bi trebao malo više »fizike«, Italija je čista taktika, ponekad do dosade. Ali treba puno raditi na tom planu. Naučio sam da moraš poštovati svakog igrača, ali isto tako da se i protiv svakoga može igrati.



Bosanac rođen u Švicarskoj?


– Zafrkavaju me. Imam tri putovnice. Imao sam kontakt i sa Savezom Bosne i Hercegovine. Mogao bih zaigrati za BiH.


U Rijeci živiš sam?


– U Opatiji s curom. Zadovoljan sam Rijekom, gradom, životom i klubom. Obišao sam cijelu regiju. Na Krku i u Crikvenici je prekrasno.


Govore da voliš ćevape?


– A tko ne voli ćevape? I burek volim, ali nema ga u Švicarskoj. Sada želim naprije osvojiti naslov s »Rijekom«, izboriti dres BiH reprezentacije, a onda cijelu ekipu odvesti na burek i ćevape…


Ali, naprije u subotu odraditi susret s »Istrom 1961« u Puli, pa dvije domaće utakmice, s »Osijekom« i »Interom«, na putu do konačnog cilja u Maksimiru?


– U Puli neće biti lako. Za nas je to još jedno finale. Kući smo moćni, moramo pojačati ritam na gostovanjima. Žestoko u svaki duel i siguran sam da ćemo na kraju osvojiti tri nova boda. Svi su motivirani protiv »Rijeke«, ali najviše se nas pita. Teško će biti i protiv »Osijeka« i »Intera«, ali kvaliteta i snaga kolektiva su naša dobitna karta.


S kim najbolje surađuješ u ekipi?


– S Čanađijom, bili smo zajedno godinu dana u »Speziji«. Najbolje se razumijemo.