Trener Kvarnera

Mance: ‘Ove sam sezone igračima bio otac, prijatelj i psiholog, a najmanje sam bio trener’

Zlatko Horvat

Foto: Roni Brmalj

Foto: Roni Brmalj

Rijeka mora imati košarku u elitnom državnom natjecanju. Tko će to voditi, ne znam, ali bilo bi glupo i šteta da grad iz kojeg je krenula košarka ostane na jednoj amaterskoj razini – kaže Mance



RIJEKA Marijan Mance neće po dobrome pamtiti sezonu 2016./2017., njegovu treću na klupi Kvarnera 2010. Brojke su neumoljive, kažu da je Mance u cijeloj sezoni dobio nula plaća i ostvario dvije pobjede. Cijena dramatičnog kresanja igračke kvalitete uoči samog starta sezone morala se odraziti na rezultat.


– To smo sami izabrali. Odlučio sam ostati do kraja, iako sam u jednom trenutku, oko nove godine, ponudio ostavku Upravi i ljudima u klubu. Rečeno mi je »ohladi, odluku ćeš donijeti sutra«. Ponovio sam to sutradan, ali rečeno nam je da izdržimo do kraja i budemo momčad. To smo i učinili, ali rezultat nismo ostvarili.


Poslije polufinala doigravanja prošle sezone ni u najgorim morama niste vijeti ovakav scenarij, uz 16 poraza u nizu? – Naravno da nisam. U prethodne dvije sezone uvijek smo radili korak naprijed, najprije u odnosu na moga prethodnika, prošla je bila još bolja, a ova je bila – totalni krah. Sve je krenulo loše desetak dana prije početka lige rezanjem proračuna i prvim odlascima igrača. Nedostajalo je i ljudi u Upravi, ostali smo sami dečki na terenu i mi iz stručnog stožera. Ali da će to ovako ispasti, to se nismo nadali ni u najgorim morama. Što dalje?– Prije svega ću se dobro odmoriti. Potom moramo sjesti i razgovarati. Nadam se da ću imati s kime, kroz sezonu imao sam prigodu razgovarati samo s dečkima na terenu i onima na klupi uz mene. Ovog trenutka ne mogu razmišljati što će biti 15. kolovoza, kada obično krećemo u sezonu.

Odmor? Trajat će do 2. svibnja, kada putujem na kamp u London. Slijedi kamp u Dubrovniku, 1. srpnja, s Hezonjom i ekipom. Isto tako predajem na Kineziološkom fakultetu, nadam se i odlasku u Los Angeles na ljetni kamp Lakersa, zahvaljujući mojem bivšem suigraču iz Olympiacosa, ljudinom Tracyjom Murrayjom. Ostali smo u u kontaktu iz igračkih dana 2005. godine. Ljeto će biti radno, aktivno, a gdje će me to odvesti, to ćemo vidjeti.


Skupina izigranih


Koliko je teško voditi ovu momčad za koju se znalo da će biti skupina izigranih?– Ove sezone sam najmanje bio trener. Nekima sam morao bit otac, nekima psiholog, prijatelj. Najviše sam pokušao biti prijatelj. Bilo je slučajeva da smo kasnili s treningom jer su igrača izbacili iz autobusa.


Škrljevo je u jednom trenutku bilo posljednje, ali reagirali su smjenom trenera i na kraju završili kao deveti?– Ostvarili su rezultat za respekt. Mogu im samo čestitati – kaže Mance.


Jer nije imao novca za pokaznu kartu?


– Tako je! Imali smo milijun okolnosti gdje sam samo govorio igračima da se strpe jer će doći bolji dani. Najmanje sam se bavio košarkaškim dijelom.


Uoči sezone imali ste ponudu izvana i odlučili ste ostati?


– To je život. Život je donošenje odluka i postupaka iza kojih poslije moraš stati. Ja sam donio odluku da ću ostati i ostao sam do kraja. Sada je uzaludno razmišljati što bi bilo bolje budući da je jedan kolega napravio sjajan rezultat s tim istim klubom.


Puno utakmica izgubili ste u tijesnim završnicama, na kraju se skupilo 16 poraza zaredom?– Ako izuzmemo posljednje kolo i Škrljevo, možda smo samo protiv lidera prvenstva izgubili s većom razlikom. Jako puno utakmica izgubili smo u egalu, nigdje nismo bili razbijeni, bili smo živi do kraja.

Ali, za dobiti utakmicu moraš imati frajere na terenu u zadnjih pet minuta. Ja sam imao sjajne dečke, kvalitetne osobe koje su dale sto posto sebe, ali nismo imali ni sreće ni kvalitete da prelomimo. Tko zna, da smo jednu utakmicu prelomili na našu stranu, možda bi nas val odnio prema još nekoj pobjedi. No, s obzirom na okolnosti, teško je to bilo očekivati.


Sezonu ćete pamiti i po mučkom udarcu Siniše Štembergera?– Pokušavam to zaboraviti. Samo zaboraviti i ići dalje. Teško je, moram priznati, ali pokušavam se sjetiti ljepših stvari sa Sinišom.

Akademija


Ima li ovaj Kvarner 2010 budućnost? Spominju se klub-akademija?– To nije pitanje za mene. Ja sam operativac i radim ono što mi se stavi kao zadatak. Neki drugi će morati dati odgovore na pitanja o akademiji, klubu, prvoj ili premijer ligi. Ljudi koji odlučuju moraju i sada donijeti odluke i s tim krenuti prema struci. S obzirom na ugovor, hoće li ovih nula plaća postati jedna, dvije ili pet, ili je »pojeo vuk magare«?– Ne razmišljam o tome. Idem uspravno glavom naprijed. I sad, budem li se hvatao slova na papiru i ako s ljudima s kojima sam cijeli život, u svojem gradu, budem morao razmišljati o takvim stvarima, onda smo nisko spali. Niti ću biti gladan, niti ću biti žedan, ali da se moglo drugačije i bolje, moglo se. I još se može ispraviti.


U ovoj teškoj sezoni imali ste veliku pomoć suradnika?– Bili su od pomoći i kada je sve išlo vrhunski. Moj pomoćnik Teddy Delač radio je veliki posao za sitan honorar, dok su Goran Saračević i Martin Novak – volontirali. Bili su uz ekipu, pokazali su dobru volju i nisu tražili ništa. Nažalost, nismo se uspjeli zajedno radovati. U cijeloj toj negativnoj situaciji barem sam shvatio tko su pravi prijatelji. Ovi dečki koji su bili uz mene do posljednje minute moji su pravi prijatelji.


Mauro Veljačić je na izlaznim vratima, ali nije jedini?– Puno je tu pitanja, ali odgovore moraju dati drugi ljudi. Međutim, ono što je bitno, Rijeka mora ima košarku u elitnom državnom natjecanju. Prevelik je to centar, koji ima i košarkašku tradiciju i mogućnosti. Tko će to voditi, ne znam, ali bilo bi glupo i šteta da grad iz kojeg je krenula košarka ostane na jednoj amaterskoj ili poluamaterskoj razini. U jednom trenutku susreta sa Škrljevom Konjević i Boban, ubacili su zajedno 44 poena, koliko i cijela vaša momčad? To su igrači koji su svojedobno bili višak u Kvarneru 2010?– Druga vremena. Tada smo razmišljali o putu prema gore. Danas bi oni donijeli veliku prevagu, isto kao i Jasmin Perković, koji je cijelu zimu radio s nama, znao sve napadačke kretnje, a večer prije kraja otišao u drugom smjeru. Rijeka ima dovoljno kvalitetnih igrača, sada je samo pitanje koje će odluke donijeti ljudi koji vode klub.