Cresani su dostojno proslavili prvo olimpijsko zlato u povijesti, posebno dojmljivo bilo je u domu Igora Marenića i na creskoj rivi
Već dugo jedan događaj nije ujedinio Cresane kao borba za zlatno olimpijsko odličje Igora Marenića i Šime Fantele. Mladi i stari dva su dana nestrpljivo očekivali početak jedrenja, svaki na svoj način komentirajući dosadašnji tijek natjecanja. Mladima je Igor »kralj« i »legenda«, a i stariji se dive njegovom uspjehu svjesni da se radi o najvećem događaju u povijesti creskog sporta. Na društvenim mrežama jedina tema bio je plov za medalje, a Marenićev prijatelj Toni Grbin preko njih je organizirao zajedničko gledanje natjecanja i navijanje.
– Cresani, Cresanke i svi koji se tako osjećaju! Postoji samo jedno mjesto na ovoj kugli zemaljskoj na kojem morate biti u vrijeme natjecanja, a to je naša riva! Skupimo se svi, od najmlađih do najstarijih i podržimo našeg kralja Igora Marenića i Šimu Fantelu! Ajmo svi skupa navijati da nas se čuje do Rija – pozivao je Grbin Cresane i mnogi su se odazvali.
Mnoštvo prijatelja jedrenja i sporta okupilo se sinoć na Vitrenjaku, u prostorijama JK Uskok, gdje je bilo organizirano gledanje plova za odličja, a kada je postalo jasno da zlato dolazi u Hrvatsku atmosfera u Zadru postajala je sve usijanija. Obitelj Šime Fantele finalni je plov gledala u miru svoga doma, nakon čega je došla na proslavu na Vitrenjak. Majku Katju preplavile su emocije.
– Iskreno, nisam mogla pola toga gledati, ali kada sam shvatila da imamozlato, pogledala sam kraj. Toliko je tu njihovog truda uloženo od malih nogu. Presretna sam i ponosna, jedva ih čekam zagrliti – kazala je Šimina majka, a brat Mihovil dodao su oduvijek sanjali i vjerovali u ovo.
Prije početka natjecanja kolona vozila, ali i drugih prijevoznih sredstava, okićena navijačkim rekvizitima, prošla je ulicama grada i još jednom sugrađane pozvala na zajedničko navijanje. I to dva dana zaredom. Kad je konačno počeo plov za medalje rivom se nije moglo proći, svi su zastali pred velikim ekranima i napeto pratili razvoj događaja. Disali su sa svakim refulom vjetra, naginjali se kako su položaj mijenjali Igor i Šime. Kad je postalo jasno da je u njihovim rukama prvo zlatno olimpijsko odličje za hrvatsko jedrenje Cresom je odjeknuo gromoglasan uzvik.
Posebno je dojmljivo bilo u kući Marenićevih gdje su natjecanje pratili Igorovi roditelji Darko i Marijuča s obiteljskim prijateljima.
– Čuli smo se danas s Igorom, sasvim je miran i, kako kažu mladi, baš je bio »cool« – rekla je mama Marijuča, dok je tata Darko komentirao natjecanje.
– Pametno jedre, baš vrhunski tehnički, bit će dobro – govorio je Darko dok je netremice promatrao televizijski prijenos.
Kad je hrvatska jedrilica prošla kroz cilj krenulo je čestitanje, ljubljenje i – telefonski pozivi. Ponosni roditelji primali su čestitke od rodbine i prijatelja, a i sami su zvali one s kojima su željeli podijeliti trenutke radosti.
– Moram zvati Šiminu mamu, ona je druga Igorova mama. Igor kao da je živio u filmu »Imam dvije mame i dva tate« – rekao je Marenićev otac stisnutog grla i nastavio:
– Ovo je jedan od najljepših trenutaka u mom životu. Drago mi je što su uspjeli jer iza ovog rezultata stoji 20 godina sportskog rada. Sad sam još nekako dobro, a kad bude svirala hrvatska himna puknut ću.
Kući su još otvorili pjenušac, a zatim se priključili slavlju na creskoj rivi koje se nastavilo do dugo u noć. Mnogi, među njima i Igorovi tata Darko i brat Davor, zlatno olimpijsko odličje proslavili su na Marenićevom i Fantelinom »terenu«, bacivši se u more u creskoj luci.
