Rukomet

Bivša hrvatska reprezentativka Marta Tomac: “U sebi sam pjevala hrvatsku himnu”

Igor Duvnjak

PREZADOVOLJNA – MartaTomac i Heidi Loke / Foto Reuters

PREZADOVOLJNA – MartaTomac i Heidi Loke / Foto Reuters

Bilo mi je jako čudno kada su igrale Norveška i Hrvatska. Nisam znala hoću li pjevati našu ili norvešku himnu – govori nekadašnja hrvatska reprezentativka



Marta Tomac, dijete riječkih roditelja, majke Magde i oca Željka, poznatog rukometnog trenera i nekadašnjeg igrača »Zameta«, sa starijom sestrom Teodorom, također rukometašicom i barbom Nikolom, nedadašnjim vezistom »Orijenta« i direktorom nogometaša »Rijeke«, raduje se svojim rukometnim danima, koji su kao iz bajke. U dresu Norveške lani je, negdje u ovo doba, u Danskoj postala prvakinja svijeta, sada je u Švedskoj osvojila i europsku titulu.


– Dobile smo sve utakmice na prvenstvu, što je naravno jako dobro – kaže junakinja ove božićne rukometne priče, rođena 20. rujna 1990. godine u Zagrebu, inače igračica norveškog »Vipersa«. Lani je Hrvatica s norveškim državljanstvom prihvatila poziv za igranje u reprezentaciji zemlje u koju su joj roditelji otišli još 1986. godine i ekspresno je počela osvajati naslove. – Nismo bile stabilne svo vrijeme prvenstva, ali kada je trebalo zaigrale smo malo čvršće i pobijedile te sam jako zadovoljna. Do sada smo bile najjače u trčanju, što ovog puta nije bio slučaj, pa su se u Norveškoj malo čudili. No, kada se osvoji zlato onda nitko ne gleda na to kako je ono osvojeno.



– Bilo je hrvatskih čestitki za uspjeh. Osim obitelji, čestitale su mi cure, one bivše i sadašnje reprezentativke kao Elez, Milanović-Litre. Čestitao je i moj trener za fizičku pripremu, Tomislav Martinović iz Rijeke, kod njega sam svake godine, jako puno mi pomaže. Čestitku za osvojeno zlato poslalo mi je i osoblje mog omiljenog restorana »Roko« iz Opatije.





Favoritkinje


Marta i suigračice dolaze na velika natjecanja kao velike favoritkinje, što treba opravdati na terenu.


– Ove godine se pričalo da nećemo biti prve jer nam nije bilo nekih igračica, a izbornik Thorir Hergeirsson je pozvao nekoliko mladih. Mi se toliko ne obaziremo na to, fokusiramo se na svoj rad i na zadaće koje trebamo obaviti na terenu i izvan njega. Igramo našu igru i eto, došle smo do zlata. Ne obaziremo se na ono što mediji pišu i govore. Mislimo na svoj rad i zato imamo ove medalje.


Marta Tomac, junakinja ove priče, je bivša hrvatska reprezentativka, koja je igrala za sve selekcije, uključujući i seniorsku, ali je na kraju bila zaboravljena nakon ere Zdravka Zovka. U Švedskoj je zaigrala i protiv Hrvatske u Norveškoj pobjedi sa čak 18 golova razlike.


– Bilo mi je jako čudno, prije utakmice sam puno pričala o tome da ću igrati protiv Hrvatske za koju sam nekada igrala. Mama i tata su iz Hrvatske, ja sam iz Hrvatske. Bilo mi je čudno, pogotovo kada su svirane himne, nisam znala hoću li pjevati našu ili norvešku himnu, ali pjevala sam u sebi hrvatsku himnu. Pripremale smo se za tu utakmicu kao da ćemo igrati protiv čvrste, borbene ekipe. Očekivale smo čvrstu utakmicu, ali kada smo vidjele da smo ipak bolje, onda je bilo drugačije. Na kraju mi ih je bilo malo žao jer sam htjela da i Hrvatska ide dalje.


Velika čast


Marta ima čast i zadovoljstvo igrati u ženskoj rukometnoj ekipi snova.


– Velika mi je čast igrati u ekipi koja je stvarno najbolja, prošle godine smo bile prvakinje svijeta, sada smo prve u Europi. Uvijek se borimo za vrh, biti među 16 u toj reprezentaciji je stvarno velika stvar. Norveška stalno izbacuje nove igračice, sada smo opet imale dvije debitantice. Treba stalno raditi i misliti na svoje obaveze, nikada se ne možeš opustiti. Moraš stalno raditi i vjerovati u sebe da bi se bilo među tih šesnaest igračica.


Marta je osvojila europsku i svjetsku titulu, za zatvaranje »zlatnog trokuta« treba joj i olimpijski naslov.


– Naravno da imam motiva za to. Imam četiri godine vremena kako bih radila, funkcionirala još bolje uz svu podršku trenera i obitelji koju imam. Šanse su tu, motivacije imam a vidjet ćemo što će biti.


Pred njom su dani odmora, kupovanja darova, uživanja i opuštanja uz obitelj i prijatelje a već 27. prosinca opet počinju treninzi, nastavlja se odrađivanje sportskih obaveza kako bi i dalje konkurirala za ekipu rukometnih vladarica Europe i svijeta.