Srpski glumac u Larinom izboru

Stefan Kapičić: Najveća sličnost s Nikšom mi je – izgled

Aleksandar Vičević

Glumac s međunarodnom karijerom koju polako gradi prihvaćajući manje uloge u hit serijama



Da se žene pita s kojim bi glumcem iz »Larino izbora« rado popile kavu odgovor mnogih zasigurno bi bio Stefan Kapičić. Ovaj srpski glumac, dobivši ulogu u sapunici Nove TV, osvojio je ženski dio domaće publike. Otkrio nam je više o svom uspjehu, najvećoj ljubavi, ali i neostvarenim željama. No čemu uvodne rečenice kada se Stefan, poznatiji kao Nikša iz »Larinog izbora«, sam raspričao. 


    Kako se nosite s popularnošću? Za vama su žene doslovce lude.


    – Vrlo lagano. Slikam se sa svakim tko to zatraži, dajem autogram svakom tko me zamoli, jednostavno. Cijenim i poštujem svoje obožavatelje, ali ne razmišljam previše o tome tko me voli ili ne, meni je poanta i uživanje raditi svoj posao najbolje što mogu i ako se to ljudima sviđa, to me čini sretnim. 




    Je li vas popularnost učinila taštim? Kako kontrolirate taštinu?


    – Nije i neće. Dugo sam u ovom poslu i što više radiš, što si ostvareniji i sigurniji u sebe, taština se sama kontrolira. Jadan onaj koga taština uzme pod svoje. 


    Prilično ste markantni. Je li i vaš karakter u skladu s izgledom ili ste u suštini nježan tip?


    – Nešto između. Mada, ako bih morao definirati ono što me najbolje opisuje, imam apsolutno sve osobine koje ima astrološki znak Strijelca – koji sam ja.   


NE GLUMIM PRIVATNO


Koliko ste često trikove koje ste naučili na Akademiji koristili za osvajanje žena? Jeste li bili glumac i kada je trabalo osvajati?



Uživate li više u snimanju serija ili filmova? 


– To je kao ono čuveno pitanje uživate li više u seksu ili vođenju ljubavi. Sve to ima svoje draži, al’ kad bih baš morao izdvojiti u čemu najviše uživam, to je teatar. Nigdje nisam sretniji nego kad stupim na scenu. Od 2002. igrao sam više od 40 uloga u raznim teatrima, od beogradskog Narodnog pozorišta, Jugoslovenskog dramskog pa sve do Centre Cultural de la Villa u Madridu itd. Teatar je mjesto gde mi kao glumci možemo pokazati svoj iskonski talent. Tamo smo ispred publike takvi kakvi jesmo, bez dodatnih efekata, montaže i ostalog. Teatar je esencija svakog glumačkog bića.



    – Nikad se nisam koristio trikovima pri osvajanju žena, a kad bolje razmislim, nikad nisam ni osvajao žene. Puštao sam da se kroz priču dogodi nešto, da nešto klikne i to bi bilo to. Inače, maksimalno se trudim da ne glumim u privatnom životu. Ni u kakvoj situaciji. 


    Javnosti ste poznati i po ulogama u hit-serijama poput »Zakon brojeva« i »24«, a nedavno je premijerno izveden i film »Big Miracle« u kojem glumite. Kako ste došli do tih angažmana? Koliko je bilo teško dobiti takve poslove?


    – Do suradnje je došlo preko mojih agenata i obavezne audicije. Što se tiče filma, prošao sam oba kruga i na kraju me je pozvao direktno redatelj Ken Kwapis kako bi mi priopćio da sam dobio ulogu. I ponovio mi je kako nikad neće zaboraviti trenutak kad sam ušao na audiciju u vunenom džemperu i s kapom na glavi, iako je u Los Angelesu tad bilo oko 30 stupnjeva, sa željom da što bolje dočaram, barem vizualno, lik kapetana ledolomca. I eto, uspjelo mi je. Naravno, moram spomenuti i moju djevojku Mirandu, koja mi je bila najbolji vodič za upoznavanje američkog načina života i uopće kako funkcionira njihov sustav i zahvaljujući njoj period adaptacije je trajao vrlo kratko. Pomogla mi je s poznanstvima u mojoj industriji, upoznala me s pravim ljudima i imao sam sreću da sam brzo počeo snimati tako da nisam morao raditi poslove koji nisu vezani za glumu. Također imao sam veliku podršku mojih roditelja koji su uvijek vjerovali u mene. 


    Zavide li vam na uspjehu?


    – Ne razmišljam o tome. Ako mi zavide, to je njihov problem i tuga što nisu uspjeli skupiti hrabrost i boriti se kao ja. Mislim da je zavist bolest i tužno je kad ljudi umjesto da se bave sobom, gube vrijeme na ljubomoru i zavideći nekom drugom.   


NOMADSKI ŽIVOT


Već ste radili u Hrvatskoj, imali ste ulogu i u sapunici »Obični ljudi«. Kako vam se čini život u Hrvatskoj u odnosu na onaj u Srbiji?



Srbija teži ulasku u EU. Što mislite koliko će Srbija brzo ispuniti sve uvjete koje Europa traži? Mogu li uopće svi ti zahtjevi promijeniti nas Balkance? Trebamo li se mijenjati?


– Da budem iskren, prije dolaska u Zagreb pet sam godina živio u Los Angelesu tako da ne bi bilo fer od mene da se bavim na bilo koji način srpskom političkom scenom. Na narodu je da odluči i da pruži sebi bolji ili lošiji život. Svi imamo internet, Tv i razne druge prozore u svijet, tako da danas tko god se želi informirati, može to  napraviti i sam. Neke stvari se trebaju mijenjati, neke ne, ali za dublju analizu cijele ove priče trebao bi mi cijeli Novi list. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali ja sam glumac i cijeli svijet je moja država, a i pristalica sam toga da se umjetnici ne bi trebali miješati u politiku ni na koji način.



    – Mene za Zagreb vežu sjajne uspomene tako da sam s velikim zadovoljstvom prihvatio ovaj angažman koji me ponovo doveo u ovaj kraj. Imam fantastične prijatelje ne samo u Zagrebu, već u cijeloj Hrvatskoj i često se osjećam kao da sam kod kuće. Uživam u svakom slobodnom trenutku. 


    U 33 godine života bilježite puno uspjeha. Što biste u skoro vrijeme htjeli ostvariti, a da još niste?


    – Moj dječački san, a to je da igram u nekom filmu o superherojima poput Batmana, Punishera, Ghost Ridera… Veliki sam stripofil i jedna takva uloga bila bi ostvarenje mog dječačkog sna. Bio sam jako blizu da dobijem ulogu u filmu »The Avengers«, ali na žalost nisam. No, ima još vremena. Na privatnom planu bih želio djecu, ali za jedno dvije do tri godine. 


    Je li Miranda Viđak ljubav vašeg života? Planirate li brak?


    – Apsolutno da. Mi smo u mentalnom braku od kad smo se upoznali. Poštujem instituciju braka, ali ni Miranda ni ja nismo pristaše, niti smo od onih ljudi koji žude za djecom čim su u ozbiljnijoj vezi. Mi volimo svoj nomadski život. 


    Ima li ljubomore u vašom odnosu?


    – Priznajem da sam u prve dvije godine veze bio jako ljubomoran, što je bilo jezivo i nefer s moje strane. Kao što sam gore spomenuo, Miranda je posvuda živjela, putovala, svakog znala, a meni je trebalo vremena da je »shvatim« i sve to pohvatam. Bio sam ozbiljno naporan, a onda u jednom trenutku više nisam imao snage ili sam zapravo napokon sazrio i shvatio da ću sve upropastiti, tako da sam se naglo smirio. Ljubomora dolazi iz osobne nesigurnosti, to je ozbiljna slabost.   


SLIČNOSTI S NIKŠOM


Kako to izgleda kada se na vaše oči netko upucava Mirandi ili obratno?


    – To je sasvim normalna stvar i to se događa, ali ako ti ne odgovoriš na nečije upucavanje, dovoljno si stavio do znanja. Miranda je dosta cool u tome, ponekad se čak i zna našaliti sa ženama koje mi se upucavaju. Ako se netko prešetava oko mene ili previše približava, Miranda će joj bez problema reći: »Oprosti što smetam, idem ja prošetati, a ti navali«, i pokupi se i ode, na što se djevojke kompletno zbune. No, kao što sam rekao, ljubomora je ozbiljna slabost i drago mi je da sam te neke stvari prerastao i da danas imam zreliji stav o tome. 


    Jeste li se ikad potukli zbog djevojke?


    – Jesam, u srednjoj školi. Zašto? Jer sam bio glup i nezreo. Nakon toga nikad više, ne možeš šakama zaštititi ljubav. Ili ono za što misliš da je ljubav. 


    Koliko je Stefan sličan Nikši iz Larinog izbora?


    – Da citiram mojeg dragog kolegu Filipa Juričića – najveća sličnost nam je izgled (smijeh). Slični smo po tome što vjerujemo u ljubav, ali i različiti po tome kako se nosimo s tim. Nikad ne bih dozvolio da toliko patim i da se mučim, a probleme s voljenom osobom bih rješavao na potpuno drugačiji način. Mada moram priznati da ga razumijem kao muškarac muškarca. Nije mu lako, sve mu se ruši. Al’ ono što nas očekuje u budućnosti je jedan veliki preobražaj koji će Nikšu, nakon ove njegove teške faze, ponovo vratiti na pravi put.