Dojmovi nakon prve epizode

Loza nije sapunica, ali nije ni Malo misto

Siniša Pavić

Uspjeh »Loze« je i dalje neizvjestan prije svega zbog tereta velikog očekivanja, no narod je, ako je suditi po raspravama na internetu, očekivao ili više ili drugačije



ZAGREB U nedjelju, netom nakon ubitačnog kviza »Sve u 7« HTV je zasadio »Lozu«. Zasadio je sadnicu produkcijske kuće »Drugi plan« da u 16 epizoda raste, te sebi privuče gledateljstvo »ubijeno« činjenicom da javna televizija tzv. ozbiljnog dramskog serijala godinama nije imala. No, konačan uspjeh je nakon prve epizode neizvjestan i to ne zbog 8,3 posto gledanosti koliko je dosegla prva epizoda. Uspjeh je neizvjestan prije svega zbog tereta svekolikog očekivanja, zbog kampanje koja je u startu najvljivala serijal veličine ako ne Malog ono Velog mista, pa još produkcijski savršenog. Narod je, ako je suditi po raspravama na društvenim mrežama, očekivao ili više, ili drugačije. A opet, već je i sama činjenica da se o »Lozi« tako raspravlja dobra i znakovita.


Prvo što upada u oči jest da je podosta onih koji su »Lozu« u startu, pa čak i na neviđeno, svrstali u sapunicu. A »Loza« to nije, makar se ponešto elemenata onog na što su nas sapunice navikle i tu lako nađe. U igri je, primjerice, opet Dalmacija, sa svim svojim televizičnim i neuništivim sterotipima od srdela i gradela, do klape i mornarskih majica.   

Legendarni Špiro


A u igri su opet jedna »dobra« i jedna »loša« obitelj, jedan bogatun i drugi trudbenik, te sinovi i kćeri koje ih spajaju i razdvajaju. Tko je tu kome ušao u teren i je li ekipa »Lozu« smislila davno prije nego konkurencija sapunice, nije ni važno. Važno je zato da se u ovoj seriji dalmatinski govori i Dalmatince glumi daleko bolje nego li u konkurentskim serijalima.


Druga je zamjerka, sudeći po internetskim prepiskama, gluma. Jedni apriori ne vjeruju hrvatskim glumcima, drugi teškom mukom priznaju da se ovaj put štogod i odglumilo. Žarko Radić i Milan Štrljić odigrali su, barem u prvoj epizodi, uloge poštenije od mnogih svojih uloga. Vidi se, bio im je gušt. No, jedno je tu lice i jedna izvedba za koju se već sada da reći da je antologijskog karaktera. Špiro Guberina, u seriji stari dida Radovani, lik je čije se pojavljivanje u kadru iščekuje sa slatkim nestrpljenjem. Velemajstor je to toliki da se s pravom čovjek pita i plaši da takvih glumaca više ne može biti. S druge, pak, strane njegovo uskrsnuće u televizijskoj seriji kazuje koliko smo malo makar pokušaja snimanja ozbiljnih dramskih serija imali, kada ni njemu toliko dugo nismo dali da na televiziji išta radi. Treća zamjerka se čini najozbiljnijom. Prva je epizoda bila, naime, za nijansu prerazvučena, sporijeg tempa, bez da je trebalo. Svo tu upoznavanje s likovima moglo je biti i brže, efektnije, efikasnije, učinkovito poput recimo scene kad stari Radovani sa sinovima igra balote i kada u čas, da nisu nego dvije buće poletjele iz ruke, gledatelj shvati kakav to odnos otac sa sinovima ima.   

Bez podrške


Vlado Bulić, scenarist, zna kako se igraju balote, zna kako diše mala sredina i da je samo te scene bilo bilo bi dostatan razlog da se »Lozi« da prilika. Elem, jedna epizoda za sud je malo, a opet dovoljno da se »Lozu« ne pokapa već da joj se da šansa da se razvije. Samo, tu bi svoje trebala, ako se još može, odigrati i Hrvatska televizija. Jer, kad sav svoj uspjeh programske sheme temeljiš na jednoj dramskoj seriji – i dokumentarcu »Hrvatski kraljevi« koji samo pa nije – i kada se s njom unaprijed hvališeš, red je onda da se isprsiš, marketinški staneš uz seriju i staviš je tamo gdje joj je mjesto dok objašnjavaš narodu da niti je sapunica, niti su »Gruntovčani«. Umjesto toga HTV je seriju još opteretio lošim kvizom. A Nova TV je na nju mudro udarila »Supertalentom« koji je, uzgred budi rečeno, imao u nedjelju gledanost od 14.8 posto. Loza će se, dojam je, koprcati sama. Prva epizoda iz cipela nas izula nije, no željeti joj da uspije čini se i lako i potrebno.