Brendiranje grada

Filmski potencijal na ruševinama industrije: Serija “Novine” istaknula fotogeničnost grada na Rječini

Vedrana Simičević

foto: dramska serija Novine

foto: dramska serija Novine

"Budući da ogromna većina riječkih filmova još nije snimljena, eto perspektive razvoja jedne nove industrije u času kad su sva ranija torpeda ispucana, većina riječkih lađa potonula u rezalištima, a radnih mjesta u grabilištima privatizacije. Rijeka je filmski studio, bez da se išta dodatno poduzima, kameri je dostatna takva kakva je. Sva životna nesreća Rijeke njezina je filmska sreća."



Dramska tv serija »Novine« čija će se već četvrta epizoda emitirati večeras osvježila je umrtvljenu hrvatsku tv produkciju, pobrala hvalospjeve kritičara, uzburkala javnost mračnom pričom iz hrvatske svakodnevice i sad uz jakog inozemnog distributera »mirne duše« očekuje kad će se otisnuti put bijelog svijeta. No dok je većina gledatelja fokusirana na scenarij, razinu produkcije ili pak  poveznicu između sadržaja i hrvatske realnosti, Riječani imaju razlog više ne propuštati epizode Matanićevog i Đikićevog tv čeda. Nikad prije njihov grad nije na ekranu izgledao bolje – vizualno moćno, pomalo mračno, a opet sanjivo privlačno. Tako »metropolski« i tako svjetski.


Filmska fotogeničnost Rijeke definitivno nije novost. Upravo je u Rijeci, štoviše, snimljen prvi igrani film u Hrvatskoj, sad već jako davne 1909.  »Napad na narodnu banku u Rijeci« tršćanskog redatelja Salvatorea Spine bio je tada, možda indikativno, ujedno i prva strana produkcija na hrvatskom tlu.


»Ugostili« i Baltazara


Riječke vizure bile su inspiracija i za »scenografiju« najpoznatijeg hrvatskog animiranog serijala svih vremena, bezvremenskog Baltazara, čijim je autorima – kako će godinama poslije ustvrditi jedan od njih: Rijeka prva padala na pamet dok su zamišljali kako bi trebao izgledati famozni Baltazar-grad.





– Rijeka me uvijek ponovo oduševljavala kao izuzetno uredni, ‘cifrani’ građanski grad, s tom svojom širokom i dugačkom centralnom ulicom, na čijim se stranama nalaze velike lijepe starinske zgrade, s lukom koja je odmah pored i na čijem kraju susrećete veliku željeznu brodinu. Sve to Rijeci daje pomalo surealistični izgled. No, Rijeka je od svih primorskih gradova zapravo uvijek imala nešto drugačije, nešto proletersko, nešto više građansko, možda i zbog te prisutnosti luke, koje je neobična, bučna, pravi živi organizam, objašnjavao je svojedobno potpisnici ovih redaka jedan od Baltazarovih očeva Zlatko Bourek zašto mu je grad na Rječini bio u mislima dok je zamišljao ulice na kojima će animirani profesor primjenjivati svoje izume.



U Rijeci se zadnjih godina snima i sve veći broj stranih reklama, od kojih je posljednja – za najnoviji model Toyotine marke Lexus koja je očito snimana za japansko tržište, ovih dana osvanula na internetu. Kao i u mnogim drugim slučajevima, glavnu je ulogu »odigrala« riječka luka kao idealan poligon za adrenalinsku jurnjavu.  U Rijeci i na Kvarneru su, između ostalog, snimane i reklame za belgijsku mrežu Telenet, auto-gume Bridgestone, njemački DM, novi model Honde Civic i ukrajinsku tvrtku Flagman, sve redom za strana tržišta. U gotovo svim ovim reklamama, od kojih su neke vidno visokobudžetne, naglašena je atraktivnost primorskih lokacija.   



Pojavljivala se Rijeka na filmskom platnu nemali broj puta tijekom posljednjih desetljeća, ponajviše portretirana kroz objektiv lokalnih filmaša, no glumeći nešto rjeđe i u velikim stranim produkcijama.


Glumili smo i Pariz


Mnogi se Riječani tako zasigurno sjećaju da su u popularnoj ekranizaciji »Puta oko svijeta za osamdeset dana« – baš onoj, blockbusterskoj, s Pierceom Brosnanom u glavnoj ulozi – Korzo i zgrada Radio Rijeke odigrali ni manje ni više no Pariz.


Ipak, bez obzira na ove slavne riječke filmske bljeskove, filmski vizualni kapacitet kvarnerske luke do posljednjeg je desetljeća »čamio« uglavnom neiskorišten. Zadnjih godina ponajviše zahvaljujući uvedenim zakonskim olakšicama i trudu Hrvatskog audiovizualnog centra u Hrvatsku se sve češće vraćaju strane filmske produkcije i Rijeka, posebice njezin mediteransko-industrijski štih, postaje jedna od traženijih lokacija na listi želja.


Paralelno s uzletom hrvatskog filma Rijeku sve više u svojim projektima koriste i neki domaći filmaši, koji svi redom, od Dalibora Matanića do Igora Mirkovića ističu industrijsku baštinu i filmsku »neizlizanost« kao glavne riječke filmske adute. Vizualne mogućnosti i atmosfera, potvrdio nam je Danko Vučinović, direktor fotografije serije »Novine«, bili su pored »uklapanja u priču« glavni razlozi zbog kojih je Matanić odabrao Rijeku za glavni »vanjski« set svoje serije. Iako se dojmljive riječke vizure u seriji mogu promatrati i kroz funkciju »intermezza«, Vučinović potvrđuje da je primarna ideja bila učiniti specifičnu riječku urbanost bitnim faktorom u seriji.



– Već samim odabirom Rijeke htio se dobiti sumorniji, urbani ton koji će dobro sjesti temi. No primarni je cilj bio etablirati lokacije, odnosno mjesta gdje se odvija radnja, gdje se odvijaju događaji,  mjesta gdje likovi žive, rade, doba dana, uvod u priču. Rijeka je jako zahvalan grad za snimanje. Možda ne za svaku tematiku, no za ovu konkretno je dušu dala – nudi spoj urbanog i industrijskog.


Nedostaci jednog grada u ovom slučaju su pretvoreni u prednost, pri čemu mislim na taj austrougarski industrijski dio koji se doima prilično zapušten i daje svojevrsnu patinu »neodržavanog«, reći će Vučinović koji je u Rijeci prije nekoliko godina snimao i kratki film »Sanjala si da si sretna« riječke redateljice Ivane Škrabalo. A baš kao što su mnoge riječke gledatelje najviše oduševile filmske snimke njihovog grada iz zraka, tako je i on bio zadovoljan rezultatom snimanja s dronom.


Odlično izgleda iz zraka


– Dron smo koristili kako bi zavirili u neke dijelove grada kojima inače nemate pristup, kako bi dobili širu sliku i odnose lokacija unutar grada. Rijeka je specifična po tom pitanju i stvarno odlično izgleda iz zraka, objašnjava Vučinović. No koliko god da je lijepo gledati na ekranu riječke ulice iz ptičje perspektive ili posve drugih »kuteva« pa makar oni bili u funkciji sumorne atmosfere, priča o riječkoj filmskoj fotogeničnosti ima naravno dublje konotacije i budi nadu da bi ova vizualna prednost mogla biti glavni zamašnjak u pretvaranju Rijeke u pravi, u produkcijskom smislu, filmski grad.



U pravcu osnaživanja filma u Rijeci već neko vrijeme razmišlja i ekipa okupljena oko riječkog art-kina, koje funkcionira kao svojevrsni filmski produžetak Odjela za kulturu Grada Rijeke. Jedan od obećavajućih pokušaja podizanja lokalne produkcijske moći svakako je i ugovor s HAVC-om koji Grad obnavlja od 2009. na ovamo, a koji jamči da će odabrane produkcije riječkih autora pored Grada financijski potpomognuti i HAVC. Strane produkcije, pa i velike domaće produkcije koje dolaze snimati u Rijeku lokalnu filmsku scenu mogu pak osnažiti angažiranjem lokalnih iskusnih i manje iskusnih filmskih djelatnika. Zasad je, čini se, a potvrdio nam je to i Danko Vučinić iz svog iskustva, upravo susretljivost lokalnih »pomagača« bitan faktor zbog kojeg se filmske ekipa požele opet vratiti snimati u Rijeku. Ravnateljica art-kina Slobodanka Mišković najavljuje da bi Rijeka uskoro trebala dobiti i organizirani filmski info »ured« kojeg će financijski podržavati i Grad i Županija, a na kojem bi se svim gostujućim filmskim ekipama omogućilo da lakše organiziraju logistiku, dobiju dozvole, povežu se s lokalnom filmskom zajednicom.– Ideja bi bila da se podržava rad filmskih produkcija koje dođu u Rijeku, da se promovira sama destinacija, no istovremeno da se vodi računa i o razvoju lokalnog filmskog sektora i participaciji lokalnih filmaša u stvaranju filmskih produkcija, objašnjava Mišković navodeći da gostujuće filmske ekipe zasad najčešće za snimanja koriste riječku luku i brod Galeb, a lokacije za scene se često traže i na molo longu i Harteri.


Iako zasad nije »kapnuo« neki mega hit poput »Igre prijestolja« koji za sobom nosi i veliku turističku tržišnu vrijednost, stranih produkcija koje se snimaju na području Kvarnera nesumljivo je sve više. Od 2012. na ovamo snimali su se na području Opatije, Rijeke i kvarnerskih otoka njemački film »On the Road with Elsa«, britanski film »Diana«, Danski »Itsi Bitsi«, francuski »The Volcano« i više sezona serije »Crossing Lines« s Goranom Višnjićem u glavnoj ulozi. Rijeku nije zaobišla ni razglašena prošlogodišnja strana produkcija na hrvatskom tlu – njemački serijal Winnetou, a rezultat koji će hrvatska publika, nadajmo se imati prilike vidjeti, ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar navodi kao najbolji dokaz da su riječke vizure mala filmska zlatna koka.


– Rado svima pokazujem ekskluzivni trailer Winnetoua u kojem riječki industrijski interijeri tako dobro zastupaju američke javne prostore iz sredine 19. stoljeća. Rijeka tako uspješno može biti neki drugi grad, da je stvarna Rijeka ujedno dramatično realna pozornica izgubljenog identiteta. Rijeka je sasvim drugačija jadranska destinacija. Posljednje odredište, više nego polazište. Privlačna bez idile. Veličanstvena bez raskoši, grad koji izgleda kao da se u njemu radi a ne odmara, kao mjesto u kojem se puno toga dogodilo i još se svašta može dogoditi.


To Rijeku čini filmski zagonetnim prostorom priče, ne kulisom, već zakulisnim labirintom. Vaš grad je klopka za maštu, zaključuje u poetičnom tonu Hribar slažući se da je upravo posljednji u nizu ovdje snimljenih projekata, »Novine«, prava  enciklopedija riječko-sušačke vizualne moći. Rijeka iz »Novina«, smatra on,  je grad u kojem »ne poželite živjeti, ali zaželite u njemu snimati«.


– Budući da ogromna većina riječkih filmova još nije snimljena, eto perspektive razvoja jedne nove industrije u času kad su sva ranija torpeda ispucana, većina riječkih lađa potonula u rezalištima, a radnih mjesta u grabilištima privatizacije. Rijeka je filmski studio, bez da se išta dodatno poduzima, kameri je dostatna takva kakva je. Sva životna nesreća Rijeke njezina je filmska sreća, zaključit će Hribar.


Ogroman potencijal


Svoje viđenje potencijala Rijeke kao lokacije za snimanje filmova rado je s nama podijelio i najpoznatiji hrvatski snimatelj u svijetu Vanja Černjul, jedini hrvatski »direktor fotografije« koji je dobio prestižnu godišnju nagradu Američkog društva filmskih snimatelja. Iako živi u SAD-u gdje već godinama radi na visokobudžetnim projektima kao što su serije »Orange is the New Black« i »Marco Polo«, Černjul često navrati na Kvarner i dobro je upoznat s kvarnerskim i riječkim »mikrolokacijama«.



– Rijeka ima ogromani potencijal za snimanje različitih projekata i čudi me da nije više iskorištena. Raznolikost lokacija koje su na raspolaganju u krugu od pedeset kilometara od Korza teško da se može pronaći negdje drugdje. Srednjoeuropska arhitektura, brodogradilišta, napušteni industrijski objekti, mediteranska ribarska sela, Gorski kotar, sve to je nadohvat ruke. Na Kvarneru možete snimati Beč i Pariz, Siciliju i Švicarsku, Toskanu i Grčku. Ljudi koji rade na internacionalnim projektima sigurno bi u Opatiji ili okolici pronašli vile ili hotelski smještaj koji bi ih zadovoljio a i gastronomska ponuda je na vrlo visokom nivou.


Ja znam kako je kada zaglavite na nekom projektu negdje Bogu iza nogu i to nastojim izbjeći pod svaku cijenu. Nakon radnog tjedna iz Rijeke je moguće otići na vikend na otoke, u Italiju ili Austriju i to je nešto što bi bilo prihvatljivo kao životni stil ljudima koji su navikli na bogatu kulturnu ponudu.  Međunarodni aerodrom nije baš blizu ali mislim da to nije veliki problem. Problem u Hrvatskoj je pomankanje studijskog prostora i dosta skroman broj filmskih radnika koji su u stanju servisirati međunarodne projekte, zbog čega gubimo potencijalne poslove koji odlaze u Budimpeštu i Beograd. Nadam se da ovi problemi nisu nepremostivi, zaključit će Černjul