Ciklus na Trećem

Cary Grant: Melankolija i tajna filmske ikone

Dragan Rubeša



Dok je u ovim paklenim danima jedini spas izolacija u hladovini sobe i uživanje u sjajnom ciklusu nazvanom Ljeto s Caryjem Grantom na HTV 3, na ovogodišnjem Cannesu u paralelnoj selekciji »Cannes Classics« prikazan je zanimljivi biografski doks »Becoming Cary Grant« u režiji Britanca Marka Kidela. Lokacija njegove svjetske premijere nije odabrana slučajno, jer se samo tristotinjak metara od Palaisa nalazi mitski hotel Carlton na čijoj je plaži snimljena legendarna scena Hitchcockova komada »Drž’te lopova«, u kojoj se Grant brčka u društvu Grace Kelly.


IAKO će vječna zanovijetala reći kako je ciklus koji je uredio standardno pouzdani Dean Šoša tek izlika da nam HTV ponudi još jedan kontingent repriznih filmova upakiranih u tek nešto drukčiji programski dezen, veličanstvenog Caryja Granta možemo gledati stotinu puta u istom filmu i nikad nam neće dosaditi. Naročito kad je riječ o otkrivanju njegovih manje razvikanih filmova, poput »That Touch of Mink« Delberta Manna, koji ćemo vidjeti iduće srijede, a u kojem mu je partnerica Doris Day u još jednoj igri mačke i miša. No, Kidelov komad donosi onu drugu nepoznatu Grantovu stranu, otkrivajući duboko skrivene tajne iz njegova života, iako to ne znači da je riječ o tabloidnom doksu.


Doduše, te tajne još je prije sedam godina otkrio tekst pod nazivom »Cary In the Sky With Diamonds«, objavljen u »Varietyju«, koji istražuje Grantovo malo poznato eksperimentiranje s LSD-om u ranim pedesetima. No ono nipošto ne priziva nekakvu divlju i mračnu stranu njegove sofisticirane osobnosti, u vremenima u kojima djeca cvijeća još nisu postojala, već je on konzumirao LSD u psihoterepeutske svrhe. Uzimao bi jednu tabletu tjedno u ordinaciji svog liječnika, legao na kauč i halucinirajući pokušao egzorcirati demone i traume vlastite prošlosti. I sam je opisivao to iskustvo kao »zastrašujuće, oslobađajuće i terapeutsko«, kao da se pokušavao »riješiti vlastitih hipokrizija«, kako to u doksu navodi narator Jonathan Price čitajući isječke iz Grantovih nikad objavljenih memoara. No psihoterapeutski tretman LSD-om nije bio holivudska nepoznanica i koristili su ga brojni celebrityji, od glumice Esther Williams do skladatelja Andrea Previna.




SVE je započelo u trenutku kad jedan siromašni mladac koji se zvao Archie Leach, napušta Bristol i pridružuje se grupi putujućih akrobata koji su nastupali u britanskim vodviljima. Desetak godina kasnije, Leach mijenja ime i ‘postaje’ Cary Grant, ako se referiramo na naziv Kidelova komada, te potpisuje ugovor s Paramountom, čije je tajkune očarao njegov kultivirani Very British akcent i isto takvi maniri. Sve ostalo je povijest. No mitologija/holivudska bajka ima i svoje mračne strane. Kad je Grant bio 11-godišnji dječak, njegova majka krojačica Elsie koja je patila od teške depresije, okončala je u umobolnici, te je on odrastao vjerujući da je ona umrla. Tek kad je postao slavan, on otkriva da mu je majka još uvijek živa. Nakon što pronalazi adresu na kojoj je bila hostpitalizirana, počinje je redovito posjećivati kako bi time zaliječio rane na srcu. Čak je pokušao učiniti sve da je izbavi iz psihijtatrijske ustanove, što mu je i uspjelo.


Kidelov komad ostavlja mnoga pitanja neodgovorena, prije svega onaj o Grantovoj biseksualnosti, prema kojoj se autor odnosi prilično rezervirano, kao da ne želi zalutati u rekla-kazala zonu. Tek u jednom trenutku Kidel sramežljivo spominje glumčevu seksualnu »nesigurnost«. Iako je Grant bio oženjen pet puta, doks preskače period njegova zajedničkog života s glumcem Randolphom Scottom. Bilo je to tridesetih godina, kad se u Hollywoodu šuškalo da je ta veza u stvari bila puno intimnija od običnog prijateljstva. No, Grantovu melankoličnu osobnost kao da je vječno proganjala krhkost njegova romantičnog temperamenta. Jer, film je to o čovjeku u potrazi za sebstvom. Čovjeku čija je misija bila pronaći ljubav od koje je bježao čitav život. Čovjeku čiji je rafinman na velikom platnu i izvan njega bila tek maska iza koje je skrivao bolne traume.


I DOK njegov elegantni imidž danas uporno pokušavaju reciklirati face poput Clooneya ili Jona Hamma aka Dona Drapera u »Momcima s Madisona«, Kidelov doks snimljen u produkciji Showtimea bio bi naprosto idealna programska završnica Ljeta s Caryjem Grantom. Možda ćemo ga vidjeti u nekom drugom ciklusu, recimo, kao dokumentarni bonus Zime s Caryjem Grantom. Moj najdraži Grant? Onaj u ulozi paleontologa Davida u sumanutoj komediji Howarda Hawksa »Silom dadilja« u kojem mu je partnerica bila Katharine Hepburn. Neponovljivo.