Često smo u povijesti bili inspiracija ili barem "kulisa" slavnim filmašima

Lijepa naša u kadru: Filmski turizam desetljećima u Hrvatsku dovodio glumačke zvijezde

Vedrana Simičević

Primorcima je zasigurno u sjećanju ekranizacija Verneova romana »Put oko svijeta za osamdeset dana« s Pierceom Brosnanom u glavnoj ulozi, u kojem su jasno prepoznatljive vizure Korza i zgrade Radio Rijeke



Od silnih turističkih potencijala s kojima se hrvatski turistički djelatnici rado busaju o prsa, a među kojima je i cijeli niz neiskorištenih, ima jedan koji je tijekom posljednjih dvadesetak godina potpuno zanemaren. Najzgodnije bi ga bilo nazvati – filmskim turizmom. Specifična je to turistička grana u kojoj je Hrvatska nekad bila vrlo uspješna u europskim, pa i svjetskim okvirima. 


Friedrich Murnau, Orson Welles, Sam Peckinpah, pa čak i Alfred Hitchcock samo su neka od slavnih redateljskih imena koja su u hrvatskim prirodnim ljepotama, povijesnoj ostavštini te živopisnim gradskim ulicama pronašla idealne setove za filmska remek-djela. Svakojaka je mjesta na Zemlji od dvadesetih godina prošlog stoljeća pa sve do početka Domovinskog rata odglumila Hrvatska na filmskom platnu, no rat i kriza učinili su svoje i izumemo li vesele Winnetouove putešestvije s kultnim prizorom crvenoga grobničkog autobusa u pozadini napete western scene, danas tek pažljiviji filmski kroničari pamte najuzbudljivije detalje iz bogate povijesti stranih filmskih produkcija u Hrvatskoj. 


Jedan od trenutno najupućenijih filmskih povjesničara, Daniel Rafaelić, već neko vrijeme, međutim, priprema opsežnu arhivu podataka o tome što se sve od stranih naslova snimalo na hrvatskom tlu. Intrigantan popis bi svjetlo dana na internetskim stranicama Hrvatskog audiovizualnog centra trebao ugledati vrlo skoro, kako bi se poklopio s promoviranjem najavljenih 20 posto olakšica na porez za strane producente koji odluče filmove snimiti u Hrvatskoj. 





Novije generacije teško će se sjetiti da je 1964. godine kraj Limskog kanala sniman film »The Long Ships« Jacka Cardiffa, sa Sidneyjem Poitierom i Richardom Widmarkom u glavnim ulogama, pri čemu je za potrebe filma kraj mora izgrađeno cijelo vikinško naselje. Godinama su ostaci seta stajali tamo, kao idealna turistička atrakcija.



Neodoljivi Kvarner


»Tehnički« gledano, prvom stranom produkcijom na hrvatskom tlu, mogao bi se nazvati i ujedno prvi igrani film snimljen u Hrvatskoj – »Napad na Narodnu banku u Rijeci« (»Assalto alla Banca Popolare di Fiume«) iz 1909. godine, talijanskog redatelja Salvatorea Spine iz Trsta. Pa ipak, do procvata »filmskog turizma« dolazi negdje dvadesetih godina prošlog stoljeća. 


– Ove naše krajeve filmski svijet otkriva vrlo brzo nakon izuma filma. Prvi filmski žurnali i dokumentarci o našoj obali, od Kvarnera do Dubrovnika, brzo su privukli i prve filmske ekipe, kojima je spoj geografske različitosti, povijesnih građevina i općenito arhitekture bio neodoljiv. Na ovom se području u tom razdoblju najviše vrzmaju Nijemci, zadivljeni obalom koja je dotad posve nepoznata u filmskom svijetu. I tako 1921. godine u Hrvatsku dolazi tadašnja Angelina Jolie. 


Asta Nielsen, megazvijezda nijemog filma, koju ovdje dovodi Bruno Carli i oni snimaju film »Moć ljubavi«. Bila je to filmska priča o ljubavnoj romansi na našoj obali koja je izazvala golemu senzaciju, a Nielsen je bila gošća i u kazalištima u Hvaru i Splitu. Njezin dolazak izazvao je veliko zanimanje i ljudi su prepunili splitsku rivu u iščekivanju da se pojavi. Najveća šteta je da je taj film naprosto izgubljen, iako bi bio sjajan svjedok vremena. No on je bio beskrajno važan jer je pokrenuo lavinu njemačkih produkcija na ovim prostorima – vadi nam Rafaelić po svom izboru najvažnije trenutke iz povijesti stranih filmova na hrvatskom tlu.   


Svjedoci vremena


Ubrzo nakon »Moći ljubavi« na našu obalu 1924. godine dolazi i tada veliki svjetski redatelj Friedrich Wilhelm Murnau koji na Rabu i u Splitu snima pustolovnu komediju »Financije velikog vojvode«. Dotični nijemi uradak koji je nedavno izdan i na DVD-u, važan je zbog toga, ističe naš sugovornik, jer je sačuvao na filmskoj vrpci neke vedute hrvatske obale koje više naprosto ne postoje, pri čemu su posebno zanimljive primjerice zgrade koje su nestale u bombardiranje tijekom 2. svjetskog rata. Nakon najveće filmske zvijezde i najvećeg redatelja, lavina stranih produkcija nepovratno se zakotrljala i do 2. svjetskog rata snimljeno je gotovo 80 stranih filmova, ponajviše njemačkih i čeških produkcija, no bilo je to i Talijana, Francuza i Britanaca od kojih većina hrvatske lokacije u filmovima koristi kao nepoznate, egzotične predjele. 


Iako se najveći broj filmova snimao na području Dalmacije, pri čemu su Split i Dubrovnik bili nezaobilazne točke većine filmova, ni Kvarner nije zanemaren, pa tako iz tog razdoblja Rafaelić ističe posebno zanimljivu produkciju snimanu na riječkom području, prozaičnog imena »Republika šiparica«. U neobičnom filmu igra Kathy von Nagy, točnije Katica Nađ iz Subotice koja glumi tinejdžericu koja bježi iz internata i zaklinje se da će na nekom izoliranom otoku osnovati republiku šiparica, gdje nema mjesta muškarcima. U to ime, vidljivo je iz njemačkih novina koje tada pišu o snimanju, poslužili su Rab i još neki kvarnerski otok, no koji, iz filma nije posve razvidno. Kathy je inače, ako koga zanima, svoju republiku osnovala, no zatim se zaljubila i skrenula film u neke »napetije« vode.    


Drugi svjetski rat i njegove posljedice donose stanku u filmskom turizmu, no ne zadugo. Vrlo brzo u potrazi za idealnom lokacijom za set počinju dolaziti filmaši iz tadašnje Zapadne Njemačke, koji uglavnom snimaju pustolovne filmove. To je i doba najpoznatijeg stranog serijala na našim prostorima, kultnog niza filmova o Winnetouu Haralda Reinla, koji je shvatio da divlja hrvatska priroda idealno dočarava američki Zapad. Prvi iz serije filmova, »Blago u srebrnom jezeru« postaje nevjerojatno popularan i Reinl se vraća kako bi snimao dalje, koristeći velike kanjone rijeka poput Cetine i Zrmanje, te Liku i Grobničko polje kao savršenu pozadinu za svoje westerne. 


Vladimir Tadej kao scenograf obavio je sjajan posao u selekciji lokacija. Sve je izgledao spektakularno, a oni su inzistirali na unutrašnjosti, tražeći vrleti i goleti kod kojih nitko neće primijetiti da sami filmaši nisu nikad ni posjetili Ameriku. No ono što je još važnije jest da su mnogi hrvatski filmski radnici bili angažirani na svim tim stranim filmovima iz tog vremena i tako su učeći na njihovom principu rada na neki način donosili novo znanje i unapređivali hrvatsku kinematografiju, objašnjava Rafaelić. 


Grobnik kao Bosna


– Jedan od važnijih trenutaka je i kad 1946. godine dolaze Rusi i snimaju film »U planinama Jugoslavije» koji je režirao Abram Room i koji je imao cilj prikazati narodnooslobodilačku borbu i povijest partizanskog pokreta. Sve se skupa trebalo odvijati u Bosni, no najviše su na kraju snimali na Grobniku, jer su shvatili da vizure Grobnišćine mogu bez problema dočarati bosanske vrleti. Gotovo svi »interijeri« snimali su se pak u hotelu Kvarner u Opatiji, što je beskrajno simpatično jer su cijeli hotel pretvorili u filmski studio i u njemu postavili nekoliko različitih setova. Kvarner je tako glumio Pavelićev ured u Zagrebu, pa prostore Draže Mihailovića, pa mjesto Titova susreta s komunistima. Kako je film, međutim, prenaglašavao sovjetsku ulogu u NOB-u, ubrzo je namjerno postao zaboravljen, priča nam Rafaelić. 


No osoba koja je najviše obilježila tu eru koprodukcija, ujedno je i favorit našega sugovornika, Orson Welles o kojem je Rafaelić snimio i dokumentarni film »Druga strana Wellesa«. Genijalni filmaš dolazi ovdje krajem 50-tih i glumi u filmu »David i Golijat« Ferdinanda Baldija. U to vrijeme, naime, Hollywood za povijesne spektakle poput »Quo Vadis« i »Kleopatra« uvelike koristi talijanske studije, što talijanske filmaše željne svojih povijesnih spektakala ostavlja »na čekanju« i u konačnici dovodi do Hrvatske i studija Jadran filma. Tu oni snimaju filmove »Herkulov bijes«, »Samsonov sin«, »Machiste u dolini kraljeva«, »Cezar i pirati«, »Romul i otmica Sabinjanki« i niz drugih naslova. Nakon što je glumio u Baldijevom »Davidu i Golijatu«, Welles se vraća u Zagreb i ovdje snima legendarni »Proces« po Kafkinom romanu, po svoj prilici najvažniju od stranih produkcija ikad snimljenih na ovim prostorima. Manji dio filma snimljen je u studijima Jadran filma, a većina na raznim lokacijama u Zagrebu, između ostalog i legendarna scena na Velesajmu, s tisuću strojeva, pisaćih mašina i radnika među koje u danas povijesnom kadru ušeće Anthony Perkins.   


Traženi Medar i Bašić


– Mnogi su se nudili tada da budu statisti u tim filmovima, jer osim što je bilo dobro plaćeno, film je tada bio društveno puno važniji no danas, i sama ideja da se pojavite u nekom tako velikom stranom filmu bila je krajnje uzbudljiva. Od najčešćih glumačkih lice u to vrijeme traži se Vladimir Medar koji nastupa u gotovo svim stranim produkcijama osim u »Procesu«, a kojeg su zbog specifičnog lica posebno tražili Talijani. Vrlo popularan bio je i Relja Bašić jer je osim dobre glume, vladao s nekoliko svjetskih jezika. Imao je malu ulogu u »Procesu«, a zapažniji je bio kod Abel Ganze u »Austrelitzu« 60-tih, te posebice u filmu Petera Ustinova »Memede moj sokole«, gdje praktički igra jednu od glavnih uloga, reći će Rafaelić. 


U Hrvatskoj u tom razdoblju stvara još jedan velikan, Sam Peckinpah, koji svoj »Željezni križ« 1977. godine snima u okolici Rijeke, a dijelom i u Istri i u Slovenskom primorju. Cijeli »Sofijin izbor« u Zagrebu je snimio i Alan Pakula, dok je Ustinov kadrove za spomenuti film pronašao negdje u Lici. 


Osamdesetih godina stranci u Hrvatskoj snimaju »sve u šesnaest«. Blizina raznolikih prirodnih lokacija, nagomilano iskustvo i umijeće hrvatskih filmskih radnika, te studiji Jadran filma, najveći pored onih beogradske Avale, održavaju reputaciju naše zemlje kao idealnog izbora za filmski set, a to razdoblje obilježit će dolazak setova dva velika serijala, »Vjetrovi rata« i »Rat i sjećanja«, uz što se vezuje ime slavnog producenta Branka Lustiga. Produkcijski izuzetno raskošni serijali, snimani su dijelom u Hrvatskoj tijekom gotovo godinu dana, uglavnom na zagrebačkim lokacijama, no i u Opatiji. To razdoblje možda će još više ostati upamćeno i po Jackieju Chanu koji za potrebe svog »Božjeg oklopa« 1983. godine autom juri Dolcem i Gornjim gradom, te skoro i doslovno gubi glavu u Motovunu. »Scenografsku« inspiraciju u Hrvatskoj je navodno tražio i Alfred Hitchcock za film »Tri taoca« koji na kraju, međutim, nikad nije realizirao. 


Zvijezde u Hrvatskoj


U Hrvatskoj osamdesetih snimaju i mnoge glumačke zvijezde poput Omara Sharifa, Richarda Chamberleina, Jane Saymour, a Primorcima će posebice u sjećanju ostati TV serija »Mussolini: The Untold Story« s Georgeom C. Scottom, zatim ekranizacija Verneovog romana »Put oko svijeta za osamdeset dana« s Pierceom Brosnanom u glavnoj ulozi, u kojem su, između ostalog, Korzo i zgrada Radio Rijeke savršeno odigrali – Pariz, kao i triler »High Road to China« (»Pravac Kina«) s Tomom Selleckom koji je djelomično sniman u Opatiji. 


Dolaskom devedesetih i rata, filmski turizam u Hrvatskoj, logično, posve stagnira. Početkom novog milenija, strane Produkcije sramežljivo se vraćaju u Hrvatsku, sad ne više toliko prestrašene »posljedicama rata«, koliko činjenicom da ne postoje porezne olakšice koje im nude Mađarska, Češka i ostale zemlje ovog dijela Europe. Jedna od prvih stranih produkcije koje se u novom mileniju sjećaju Riječani svakako je akcijski triler »Noćna straža«, ponovo s Brosnanom u glavnoj ulozi. 


 U Istri se gotovo u potpunosti snima serija »La Femme Musketeer« redatelja Stevea Boyuma s Michaelom Yorkom, Gérardom Depardieuom i Nastassjom Kinski u kojoj u epizodnim ulogama već glumi i cijeli niz hrvatskih glumaca.   


 Olakšice donose novac


Najpoznatiji iz novijeg doba je svakako »The Hunting Party« (»Lov u Bosni«) Richarda Sheparda s Richardom Gereom, Terrenceom Howardom i tada još relativno nepoznatim mladim glumcem Jesseom Eisenbergom (ove godine nominiranim za Oscara za ulogu osnivača Facebooka) u glavnim ulogama, snimljen 2007. godine.



Skupoća snimanja posljednjih je godinu, dvije već otjerala neke ambiciozne projekte iz Hrvatske. Ralph Finnes je s »Coriolanusom« po Shakespeareu, nedavno prikazanim na Berlinaleu, nakon početnog razgledavanja lokacija ipak izabrao Srbiju, od Hrvatske je odustao i Rob Cohen, baš kao i veliki HBO s prvim dijelom ekranizacije kultnih romana Georgea R.R. Martina, serijalom »Game of Thrones«. Pa ipak, pročelnik HAVC-a Hrvoje Hribar nada se da bi na predstojećem festivalu u Cannesu ipak mogao postići dogovor da se neki od ostataka serijala snimi kod nas. 


Na Hvaru će se pak uskoro snimati američka serija »Missing« s Ashley Judd, novi biografski film o slikaru Goltziusu trebao bi u Zagrebu ove godine snimati i kultni redatelj Peter Greenaway, dok će se u Dubrovniku navodno snimati i vrlo skupa Disneyeva produkcija. 



Manje poznata, no dosta važna produkcija nedavno snimana kod nas je i avanturistički film »Season of the Witch« (»Lov na vještice«) Dominica Sene, s Nicolasom Cageom u glavnoj ulozi. Iako je većinom sniman u Mađarskoj, dio važnijih scena sniman je u okolici Medulina. Sve u svemu, zbrojio je ugrubo Rafaelić, kod nas je do danas snimljeno oko 200 stranih filmova i serija. 


Hrvatska dakle ima sve preduvjete za razvoj filmskog turizma, a uskoro bi trebala dobiti i onaj ključni što ju čini konkurentnom na tržištu – 20 posto poreznih olakšica za sve strane producente koji u Hrvatskoj odluče snimati film i u to ime potrošiti stanovitu količinu novaca. Osim što ćemo tako dobiti jedinstvene filmske »kartuline«, te omogućiti i angažiranje hrvatskih glumaca i filmskih radnika u ambicioznijim projektima, prisutnost svjetskih glumačkih zvijezda zasigurno ne može škoditi hrvatskom turizmu.