'Master Z'

FAR EAST FILM FESTIVAL Otvorenje s korejskom ratnom dramom “Rođendan”

Dragan Rubeša

Scena iz filma »Svaki dan je dobar dan«

Scena iz filma »Svaki dan je dobar dan«

»Rođendan« je inspiriran tragedijom trajekta Sewol. Motivi žaljenja, osjećaja krivnje, tereta odsutnosti voljene osobe i anatomije boli, razlažu se kroz sudbinu majke jedne od žrtava



UDINE Za svečanu inauguraciju ovogodišnjeg 21. po redu Far East Film Festivala u Udinama, odabrana je pomalo atipična korejska drama »Rođendan« u režiji mlade Lee Jong-un, snimljena u produkciji velikog Lee Chang-donga (»Izgaranje«), s kojim je autorica ranije surađivala (šifra: »Poezija«).


Priča je inspirirana tragedijom trajekta Sewol u kojoj je nastradalo preko 300 putnika, mahom učenika na školskom izletu. Motivi žaljenja, osjećaja krivnje, tereta odsutnosti voljene osobe i anatomije boli, razlažu se kroz sudbinu majke jedne od žrtava. Portretira je izvrsna Jeon Do-yeon, proglašena 2014. u Cannesu najboljom glumicom za ulogu u Leejevu »Tajnom suncu«, koju je udinska publika uoči projekcije u Teatro Nuovo Giovanni dočekala u deliriju, nakon što joj je uručen Gelso d’oro (Zlatni dud) za karijeru.


Soba sina ostala je netaknuta. A utjehu joj pruža njena mala kći. No kad otac pozvoni na vrata njihova stana, one se pretvaraju kao da ih nema. On se nakon dugih godina provedenih na radu u inozemstvu želi vratiti obitelji, ali ženina reakcija je hladna i distancirana.


Krhkost humanosti




To nije samo film o bolnom teretu odsutnosti sina, već i odsutnosti njegovih roditelja koji u tom kobnom trenutku nisu bili na trajektu. Iako se oni ponašaju kao da on i dalje živi s njima, obavljajući pripreme za proslavu njegova rođendana, kao da će im se svaki čas pridružiti oko svečanog stola. Zato konstantna prisutnost sinova duha od kojeg se autoričini likovi nisu u stanju odvojiti, samo podvlači krhkost njihove humanosti, koliko god njihove reakcije bile iracionalne. Ponešto drukčiji stol pozornica je »Intimnih stranaca« iza kojih stoji Korejac Lee Jae-gyu.


Riječ je o korektnom remakeu u nas distribuiranog megahita »Potpuni stranci« Paola Genovesea o večeri bračnog para i njihovih prijatelja, koja se pretvara u igru laži nakon što odluče staviti na stol svoje mobitele koji postaju otvorena skladišta najintimnijih tajni. Genoveseov film toliko je postao popularan, da su najavljene njegove španjolske, turske, njemačke i ine verzije, iako više preferiramo duge razgovore koji se vode oko stolova Hong Sangsooa.


Zenovski komad


Japanskom filmu dogodila su se u prvim danima FEFF-a dva stilska antipoda. U »Melankoliku« Seijia Tanake pratimo melankoličnu svakodnevicu jednog nerda koji se zaposlio kao čistač u javnoj kupelji, iako je pored održavanja standardne higijene onsena zadužen za brisanje tragova krvi na njegovim skliskim pločicama, jer jakuza koristi njegov interijer za svoje egzekucije. A zenovski komad »Svaki dan je dobar dan« u režiji Tatsuhija Omorija, čije junakinje odlaze na ceremoniju čaja kod stare sensei, ujedno je i udinski oproštaj od velike Kiki Kirin, koja je preminula prošlog rujna, a koju pamtimo po ulozi bake u filmu »Obiteljske veze«.


FEFF nostalgičari došli su na svoje tek s »Master Z: The Ip Man Legacy« u režiji Yuena Woo-pinga, jednog od najvećih inovatora u genezi hongkonškog borilačkog filma. Riječ je o prvom spin-offu legendarne kung-fu franšize s Donnie Yenom. Zvijezda filma je Max Zhang, uz cameo ulogu Davea Bautiste. Iako je ambijentiran u 1970., Yuenov film je miljama udaljen od slavne kung-fu prošlosti, koliko god nas pričom vraća na početke FEFF-a kad je festival bio rezerviran za hongkonške akciće.