U utorak, 12. srpnja, napustio nas je zauvijek Alojz Usenik, dugogodišnji inspicijent HNK-a Ivana pl. Zajca, koji se kao iskusan kazalištarac, ali i pravi, pasionirani zaljubljenik u kazalište nerijetko pojavljivao i na pozornici riječkog kazališta. Rođen je 1932. godine u malom mjestu Krvava Peč u Sloveniji. Nakon osnovne škole upisao je gimnaziju u Stični, pa Vrtlarsku školu u Celju. Potom se zaposlio u talijanskoj vrtlarskoj školi u Kopru kao nastavnik. No, umjetnost ga je snažno »vukla«, pa je istodobno vodio folklorne skupine u Kopru, Divači, Ilirskoj Bistrici i drugim slovenskim mjestima, a radio je i kao vanjski suradnik u Gledališču Slovenskog primorja u Kopru gdje se potom javio i na audiciju za uprizorenje Cankarevog »Kralja Betajnove«.

Tada je dobio svoju prvu »pravu« kazališnu ulogu, ulogu suca te bio i inspicijent na predstavi.

Predstave u »Bazovici«

Ubrzo nakon toga napušta nastavnički posao i zapošljava se u koparskom Kazalištu gdje kao inspicijent, ekonom, rekviziter i glumac radi sve do zatvaranja Kazališta 1957. godine. Nakon toga neko vrijeme radi kao inspicijent u Puli, a početkom 1958. dolazi u Rijeku, u riječko Kazalište, gdje se vrlo brzo dokazao kao iznimno vrijedan i iskusan inspicijent. Zbog svog ranijeg bogatog kazališnog iskustva rado je pomagao kolegama i vrlo brzo postao omiljen, a vremenom pravi »dobri duh« riječkog Kazališta. Usenik je uskoro bio zamoljen da preuzme i ulogu voditelja Dramsko-recitatorske sekcije Slovenskog doma Bazovica u Rijeci, u kojem je ostao aktivan gotovo do kraja života.

Radeći u »Bazovici« spajao je dvije kulture – slovensku i hrvatsku – a radio je sve: i kao glumac, i recitator, i kostimograf, i redatelj te inspicijent svih dramskih predstava koje su bile odigrane na pozornici Slovenskog doma, a za režije mnogih od njih dobio je brojne hrvatske i slovenske nagrade. Neke od predstava postavljenih u »Bazovici« su »Hlapec Jernej«, »Mati«, »Županova Micka«, »Analfabet«, »Piknik s tvojo ženo«, »Glej, kako lepo se začenja dan«, »Polnočni vlom«, »Stekel pes«, »Antraks«… Za svoje dugogodišnje djelovanje Alojz Usenik dobio je dvije Linhartove značke, dok je 2003. primio prestižnu Severovu nagradu za životno djelo.

Većinu svog života proveo je u Rijeci i u riječkom HNK-u, u kojem je ostao zaposlen sve do umirovljenja 1992. godine, no i nakon umirovljenja ostao je vezan uz kazalište gdje je bio stalnim, neizostavnim posjetiteljem sve do početka ove godine, sve dok mu je to zdravlje dopuštalo.

Sjećanja i anegdote

O Alojzu Useniku i njegovu radu snimljen je i dokumentarni film »Lojzov teatar«, a snimljen je 2013. godine u povodu otvaranja ljetnog kazališta na otvorenom u njegovoj rodnoj Krvavoj Peči. Po njemu to kazalište i nosi ime »Lojzov teater«, a radi se o malom amfiteatru okruženom prirodom.

Alojz Usenik pojavljivo se i u brojnim malim ulogama u predstavama HNK-a Ivana pl. Zajca. Od onih starijih, navedimo »Selo Stepančikovo«, »Lepeza ili žventula«, »Duhi«, »Svečana večera u pogrebnom poduzeću«, »Revizor«, »Posjet stare dame« i drugih, a od kasnijih primjerice »Komšiluk naglavačke« ili »Zločin i kazna«. Kao inspicijent surađivao je i s riječkim HKD Teatrom i festivalom MIK. Alojz Usenik bio je pred riječkom kazališnom publikom još u listopadu prošle godine, kad je u okviru posebnog programa povodom 130. godišnjice otvorenja riječke kazališne zgrade evocirao svoja sjećanja i brojnim anegdotama iz rada u riječkom teatru nasmijao, ali i dirnuo, riječku publiku. Zadnji put. Posljednji ispraćaj Alojza Usenika bit će u petak, 15. srpnja, u 12 sati na groblju Kozala.