Panic At The Disco

Panel na Weekend Media Festivalu: Kako će EPK okrenuti ružno pače Jadrana u pozitivnom smislu?

Edi Prodan

Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre

Foto Milivoj Mijošek, Glas Istre

Riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar uvjeren je da će upravo EPK proces biti taj koji će okrenuti kotač riječke povijesti u pozitivnom, prosperitetnom i potentnom smislu



ROVINJ – Iskustva kako voditi festival što traje punih godinu dana od nas nitko nema. No kako se bliži 1. veljače 2020. godine, dan kad će se proces Rijeka-Europska prijestolnica kulture svečano pokrenuti, svima nam je jasno kako ćemo i jedan tako dugi »festival« morati preživjeti, s uspjehom ga odraditi.


Bile su to riječi Ivana Šarara, pročelnika za kulturu Grada Rijeke na panelu »Panic At The Disco: Mediji, javni sektor i kultura«, koji je bio jedan od uvodnih na 12. po redu Weekend Media Festivalu u Rovinju, najdinamičnijem hrvatskom okupljanju prvenstveno ljudi koji se bave marketingom i PR industrijom, ali i novinara.


Osima Šarara, na panelu su sudjelovali i Karolina Rugle, pomoćnica za inovativne kulturne prakse na Dubrovačkim ljetnim igrama te Igor Vikić, urednik kulture u magazinu Express. Moderatorica je bila također novinarka, jedno od prvih lica HRT-ove kulture Vlatka Kolarović. A ona je, na neki način, bila glavnim »krivcem« da je navedeni panel zapravo dominantno bio posvećen Rijeci 2020.


Ružno pače Jadrana




Istina, svojom elokvencijom i na momente skoro pa brutalnim istupima – »Rijeka je ružno pače Jadrana i umjesto da projicira budući razvoj nikako da prestane plakati nad svojom tužnom sudbinom industrijske propasti« – i Šarar za to snosi dio »krivnje«, nastupa na kojem je u velikoj mjeri »ukrao show« ostalim panelistima.


S druge strane, one optimistične, Šarar je uvjeren da će upravo EPK proces biti taj koji će okrenuti kotač riječke povijesti u pozitivnom, prosperitetnom i potentnom smislu.


– EPK projekt je vrlo skup, no sigurno će biti vidljiv te imati pozitivne efekte čak i na one djelatnosti nad čijim nestajanjem tugujemo. S jedne strane EPK projekti ne moraju za sobom ostaviti nikakav materijalni, infrastrukturni trag.


Dovoljno je naprosto da ga u postojećim prostorima ispunjavaju brojni kulturni programi. Kad je takav slučaj, zadovoljni su prvenstveno ljudi kojima je konzumacija kulture potreba i navika. No, kad govorimo o sveukupnosti građana stacioniranih u gradu u kojem se EPK događa, njima je ipak mnogo draže da nakon te jedne EPK godine ostane infrastrukturna promjena – graditeljsko nasljeđe.


Uostalom, o čemu mi tu dvojimo – pa bismo li se mi uopće sastajali na Weekendima u Rovinju da na jedno zanimljivo povijesno nasljeđe nije dodana transformacija nekadašnjih industrijskih prostora.


Zbog čega se primjerice WMF ne održava na – Viru? I bi li toliko posjetitelja došlo na Vir kad bi tamo WMF i bio? Ne bi, sigurno da ne bi jer svi se mi volimo dobro osjećati i pametno razgovarati na ugodnim, kulturnim mjestima što Rovinj zahvaljujući mnogim faktorima, među kojima je i novac jako važan, to svakako jeste, naglasio je Šarar da bi na kraju poentirao:


– E vidite, sličan će slučaj biti i s Rijekom, jer iako je ona kroz svoju povijest po svim važnim događanjima bila stiješnjena na onih nekoliko stotina metara Korza i okolnih prostora, EPK proces pojam njezinog centra širi i na nekad zapuštene prostore »Benčića« koji će i nakon 2020. godine privlačiti posjetitelje željne kulture, zaključio je Šarar.


Propast tiskanih medija


A bilo je na panelu i ponešto klasičnog naricanja nad sudbinom medija, posebno onih njihovih segmenata koji su posvećeni kulturi. Dio je bio posebno okrenut propasti tiskanih medija, ali i općenito medija koji su se u svim svojim poznatim formama našli u slijepoj ulici. Nadvladavaju novi mediji, ili kako već definirati pojedine oblike društvenih mreža.


Također, što je istaknula Kolarović, evidentno je kako medijima i rubrikama poput kulture prilazi sve manje mladih zainteresiranih za takvo novinarstvo. S njom s nije složio Igor Vikić, urednik kulture u magazinu Express.


– Novina smo koja je dominantno posvećena kulturi i mi itekako želimo da nam se pridruže mladi novinari. K tome, ne čini mi se da je kultura marginalizirana, da je podcijenjena kao ni to da nikog ne zanima. Jer one koje zanima, a pokazuju to brojni festivali, primjerice Zagreb Book Festival za koji se tražila karta više, zaključio je Vikić.


A stiješnjena na neki način između moderatorice Kolarović i »kradljivca showa« Šarara, smjestila se Karolina Rugle koja je naglasak stavila na to da iako živimo u doba brzog protoka informacija, zadaća klasičnih medija je upravo ponuditi kritičko, analitičko promišljanje stvarnosti i pojedinih aktualnih procesa, kako u društvu tako i u kulturi.


Predstavljanje EPK-a


Što se tiče Rijeke danas, u subotnje jutro, zakazano je predstavljanje dijela kulturno-umjetničkog programa Rijeke 2020. predstavnicima medija. Riječ je o programskom pravcu »Dopolavoro« u čijem je središtu umjetničko razmatranje teme rada i tehnologija, odnosno budućnosti kakvu u tom području djelovanja vide umjetnici.


Projekt Europske prijestolnice kulture i konkretni dio programa predstavit će Emina Višnić, direktorica TD Rijeka 2020, Davor Mišković, voditelj programskog pravca »Dopolavoro«, te Ivan Šarar.


Rijeka »luđaka«


Rijeka ima sjajan odnos prema kulturi. Kad je materijalni dio priče u pitanju, ona 10 posto svog proračuna izdvaja za kulturu. To je više od deset milijuna kuna godišnje. A iako mi sami ne mislimo da smo toliko otvoren i liberalan grad kako nas većina vas doživljava, ne može se zanijekati činjenica da je upravo Rijeka uspjela privući niz »luđaka«, pri čemu je to izrazito pozitivna odrednica, u kulturi i umjetnosti kao što su to Slaven Tolj ili Oliver Frljić, Marin Blažević, pa čak i Mani Gotovac.


U Rijeci se naprosto ne može dogoditi da politika ima presudni utjecaj na procese u kulturi. Nisam siguran da je to u drugim gradovima Hrvatske baš moguće, smatra Šarar.