Kako do čitatelja

Novi uspješan tip književnosti za mlade – stripoliki dnevnici koji mlade nagovaraju na čitanje

Maja Hrgović

foto: web

foto: web

Greg, Nika i Tom junaci su novog doba, preko kojih djeca iznova uče voljeti knjige. Radi se o fenomenu koji zaslužuje više pažnje, promišljanja, pa i mjesto u još uvijek neostvarenoj Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja



ZAGREB – Postoji jedan frustrirajući paradoks u domaćoj kulturi. O književnosti za djecu i mlade govori se skoro samo kad netko, najčešće neki revni roditelj, u lektiri za osnovnu školu pronađe kakav politički ili etički problematičan odlomak, pa se nakon puno »lajkova« i »šerova« zanovijetanje nakratko preseli s društvenih mreža u medije.


Inače književnost za djecu ne dopire do medija, pa tako ni do šire publike. Paradoks je u tome što je baš taj dio osiromašene knjižne produkcije kod nas najvitalniji: knjige za djecu i mlade na vrhu su popisa najčitanijih naslova u knjižnicama i najprodavanijih naslova u knjižarama, a pažnju zaslužuju sve većom inovativnošću u oblikovanju, sve impresivnijim likovnim rješenjima kojima vrsni ilustratori »razigravaju« tekst.


Ako niste roditelj djeteta u nižim razredima osnovne škole, velike su šanse da vam ništa neće značiti naslovi poput »Gregovog dnevnika« autora Jeffa Kinneya ili ciklusa o Tomu Gatesu autorice Liz Pichon. Ako pak jeste roditelj, znate da su te knjige sveti Gral odjela za mlade u domaćim knjižnicama: stalno su posuđene. Baš kao i »Nikin dnevnik« Rachel Renee Russel.


Evo jednog, nasumično odabranog, komentara male čitateljice »Gregovog dnevnika«:– Ja mislim da su sve knjige »Gregov dnevnik« fantastične i urnebesne. Sve sam pročitala, pogledat ću filmove, ali mislim da će me se više dojmiti knjiga nego film. Mislim da bi knjižnica trebala imati više knjiga Gregov dnevnik – kaže čitateljica.

Superjunaci »out«




Postoje knjige koje djeca čitaju jer moraju (lektira ih na to prisiljava). Postoje i knjige koje čitaju jer žele, što vraća optimizam u vremenu kad mlade čitatelje prati loš glas ljenjivaca i ovisnika o zatupljujućim igricama na mobitelu. »Gregov dnevnik« je na engleskom izašao u jedanaest nastavaka – kod nas ih je Algoritam objavio sedam. Jesenas su, uoči Interlibera, izašla dva: »Snježna groznica« i »Lijevo smetalo«. Školska knjiga također agilno drži ritam objavljivanja svoga aduta za mlade – romanesknih, stripolikih dnevnika koje vodi nezaboravni junak Tom Gates. U kratkom roku objavljena su tri nastavka tog hit-serijala koji je preveden na četrdeset jezika, a samo u Velikoj Britaniji prodan je u više od milijun primjeraka.


Greg, Nika i Tom junaci su novog doba, preko kojih djeca iznova uče voljeti knjige. Radi se o fenomenu koji zaslužuje više pažnje, promišljanja, pa i mjesto u još uvijek neostvarenoj Nacionalnoj strategiji poticanja čitanja.


Mnogo bi se toga dalo iščitati o novim generacijama iz ovih knjiga. Jedna od njih je i da je doba superjunaka definitivno prošlo. Svi su ovi junaci zapravo šmokljani, simpatični luzeri koji sa zaigranom ironijom gledaju i sebe i svijet oko sebe. Tom Gates, na primjer, ide u 5. razred i u svoj dnevnik bilježi sve zgode i nezgode koje mu se svakodnevno zbivaju kod kuće i u školi. Ima i svoj bend »Psi Zombiji« s najboljim prijateljem Derekom, a starija sestra najveća mu je neprijateljica. Druži se i s prijateljem Rodrickom. Nema tu velikih drama.


U bogatoj povijesti stripa u Hrvatskoj bilo je već puno primjera u kojima su baš kroz »stripolike« ilustracije teksta djeca učila o svijetu i sebi. Podsjeća na to strip-autorica Irena Jukić Pranjić.– Nedeljko Dragić i Zlatko Šporer napravili su fantastičnu stvar za popularizaciju čitanja i znanosti svojim zajedničkim projektom »Brbljanje o geometriji«, knjigom koja je prvi put objavljena 1981., a dosegla je impozantnu prodaju od preko 50 tisuća primjeraka u Hrvatskoj, Poljskoj i Mađarskoj – kaže Jukić Pranjić.

Kritički pogled


Književnica Silvija Šesto na velika je vrata donijela ovaj fenomen u hrvatsku književnost u svojim nastavcima knjiga o Bum Tomici. O njemu, međutim, kao izdavačica (urednica je Naklade Semafora) govori i s ponešto kritičnih tonova.


– Velike akcije promicanja čitanja i trendovi koji se veličaju na velika zvona, prema svemu tome sam sumnjičava. Ambalaža nam je sve bolja, sadržaj sve ništavniji, vrijednosti izvitoperene – kaže Šesto, aludirajući na masovno »štancanje« komercijalno isplativih stripolikih dnevnika za osnovce.Ipak, i ona smatra kako se u polju ilustracije u Hrvatskoj događaju zanimljive stvari: toliko je sjajnih ilustratora zahvaljujući kojima knjige za mlade ponovo uspijevaju regrutirati čitatelje, za koje smo pogrešno pomislili da su trajno okrenuli leđa književnosti.