Želim te pogledati još jednom – Jason Maine kaže to Ally čak dvaput. I svaki put ta rečenica doimala se poput definitivne odluke. Ili želje za novim susretom. A Maine je nova inkarnacija Krisa Kristoffersona iz Piersonove verzije istoimena filma snimljenog u sedamdesetima.

Jer duša filma a »A Star is Born« (Zvijezda je rođena) daleko je od stare holivudske melodrame, koliko god je od Wellmana i Cukora autor pokušao puno toga naučiti.

No zakoni showbiza su se od tada itekako izmijenili. Cukorov komad iz 1954. bio je gotovo ekspresionistički. Cooperova nova verzija igra na kromatske tonove bliske osamdesetima, nešto poput glazbene verzije Adriana Lynea i Waltera Hilla.

Kao da gledamo »Vatrene ulice« na stageu. Iako je Cooperov komad režiran sigurnom rukom, kao da mu je ovo peti ili šesti, a ne debitantski film.

Drag queens

Priča ostaje manje više ista. Maine je glazbena zvijezda problematične prošlosti koja se zatekla na bulevaru sumraka, shrvana alkoholom i problemima sa sluhom.

Nakon što je odradio još jedan stadionski koncert, zalutat će nakljukan tabletama pomiješanim s alkoholom u jedan klub koji je te večeri bio rezerviran za gejeve.

Cooper je očito svjestan da Lady Gaga nije ništa manja gej ikona od Judy Garland iz Cukorova klasika.

Zato će je on ugledati kako izvodi »La Vie en rose« između dva drag queen nastupa, kao jedina strejt vedeta. On je očaran njenom izvedbom. Kao što su drag queen dive očarane njime.

No dok je Cukorov tužni komad snimljen u trenutku kad se Garland približavala svom definitivnom slomu, Cooperov remake snimljen je u eri u kojoj je Lady Gaga daleko od sloma i još uvijek nastoji zadržati čvrsti zvjezdani status.

Lijepo i ružno

On joj nudi šansu da svima pokaže vlastiti talent, za razliku od njegove karijere koja je krenula silaznom putanjom. No Cooperov komad napisan je sjajno. On voli svoje junake drsko i bez uvijanja. I što je najvažnije, riječ je o komadu koji je ispisao iskreno ljubavno pismo Lady Gagi. Kao da je Cooper jedan od onih sineasta koji stalno snimaju isti film s istom glumicom.

Ali to je u isti mah i nemilosrdan film. Dovoljno je promatrati scenu dodjele Grammyja, koja emanira nevjerojatnu količinu nekontrolirane okrutnosti. Tu istu okrutnost emanira i dijalog u kojem Jackson kaže Ally da je postala ružna. Iako će nam ona i sama poručiti da joj svi govore kako dobro pjeva, ali je problem što ima preveliki nos. To se može promatrati i kao ironična referenca na Piersonovu verziju u kojoj Ally postaje Esther s nosom Barbare Streisand.

Ima u Cooperovu filmu puno magije. Od prve ljubavne noći koju Jason i Ally provode zajedno do zajedničkog nastupa uz »Shallow«. Koliko god se »Cahierovci« sprdali da Cooper nije Mason, a još manje Cukor. Zato su Bradley Cooper i Lady Gaga na stageu bliski Joaquinu Phoenixu i Reese Witherspoon u »Hodu po rubu« Jamesa Mangolda. Tamo gdje Mangold pokušava oživjeti legendu Johnnyja Casha, Cooper pokušava oživjeti mit zvan »Zvijezda je rođena« za YouTube generaciju. I što je najvažnije, Cooper zna cijeniti svoje glumce, počevši od Lady Gage, čija gluma nije svedena isključivo na fizičke i frizerske metamorfoze (ekscentrična plavuša postaje brineta iz susjedstva). Upravo njoj pripada razorni finale filma. Kao da smo od nje zatražili onu famoznu još jednu stvar, da bi svirka trajala barem još malo, ako već ne može trajati vječno.