Khaled Khalifa, Foto: Marko Gracin
Rat je posvuda i to je jako tužno. Ipak, mislim da sve ovo ima smisla i vjerujem u budućnost svoje zemlje. Nadamo se da će biti bolje, jer čovjek ne može živjeti bez nade, kaže Khalifa, kojega nazivaju zvijezdom suvremene arapske književnosti
U sklopu Revije malih književnosti, u organizaciji Kulturtregera i Bookse, ove je godine gostovao sirijski književnik Khaled Khalifa, kojega nazivaju zvijezdom suvremene arapske književnosti. On se u okviru programa »Sjedinjene Države Levanta« u Antikvarijatu Ex libris predstavio i riječkoj publici. Khalifa (1964.) je romanopisac, scenarist i pjesnik rođen u Alepu. Napisao je scenarije za nekoliko nagrađivanih televizijskih drama, dokumentaraca, kratkih filmova i igrani film »The Shrine Door«. Objavljuje eseje i novinske tekstove u različitim dnevnim listovima na arapskom jeziku.
Smrt je težak posao
Autor je pet romana: »The Guard of Deception«, »The Gypsies Books«, »In Praise of Hatred«, »No Knives in this City’s Kitchens« i »The Death is Hard Work«. Neka njegova djela bila su zabranjena u Siriji. Za roman »No Knives in this City’s Kitchens«, objavljen u Kairu, dobio je nagradu »Naguib Mahfouz« te je uvršten u uži izbor za Međunarodnu nagradu za arapsku književnost (arapskog Bookera). Romani su mu prevedeni na više svjetskih jezika. Uvršten je u antologiju suvremene književnosti Levanta »Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju«, u kojoj su u prijevodu na hrvatski jezik objavljeni ulomak iz njegova romana »Smrt je težak posao« i proza »Potraga za trgom oslobođenja«. Antologiju su uredili Miljenka Buljević i Luka Ostojić. Prilikom gostovanja u Rijeci razgovarali smo s Khaledom Khalifom.
Da biste došli od Damaska do Zagreba putovali ste čak 24 sata. Kako je izgledalo vaše putovanje?
– Živim u Damasku i aerodrom je noću zatvoren. Grad se zato mora napustiti prije noći, jer bi putovanje noću bilo jako opasno. Zato sam morao doći do Beiruta i čekati let za Zagreb. Tako je to moje putovanje trajalo dva dana.
Za razliku od mnogih vaših sunarodnjaka niste izbjegli iz Sirije.
Kakav je vaš svakodnevni život u Damasku?
– Posljednjih sedam godina jako je teško. Na svakom je koraku opasnost. Mnogo je ljudi poginulo, nažalost i dosta djece. Zemljom vlada kaos. Mnogi moji prijatelji nemaju ništa, a ja imam sreću da se moje knjige prevode i imam vize za praktički cijeli svijet. Nekad nisam imao novca za putovanja, a sada kad imam brojne prilike da otputujem iz Sirije, to baš i ne volim. Nastojim pomoći svojim prijateljima koji su u mnogo težoj situaciji. Danas je teško živjeti u Siriji. Na primjer, ako od svoje kuće želim doći do centra Damaska, moram proći nekoliko kontrolnih točki. Rat je posvuda i to je jako tužno. Ipak, mislim da sve ovo ima smisla i vjerujem u budućnost svoje zemlje. Nadamo se da će biti bolje, jer čovjek ne može živjeti bez nade.
Možete li živjeti od pisanja ili još nešto radite?
– Živim samo od pisanja. Moje su knjige prevedene na engleski, francuski, talijanski, njemački, nizozemski i brojne druge jezike. Nije to neka velika zarada, ali meni je dovoljno. Pisanje je dobar posao.
Pretpostavljam da se ratno stanje odražava i na vaše pisanje?
– Zapravo je samo jedan moj roman o ratu. U ovom trenutku ne mogu pisati o ratu i čekam da završi. Sad bi mi pisanje o ratu bilo pretraumatično. Da bih pisao o tome, treba mi »hladna glava«.
Pišete li možda i na engleskom jeziku?
– Ne, samo na arapskom.
Vaši romani bili su zabranjeni u Siriji. Kako gledate na cenzuru od strane režima?
– Knjige koje su zabranjene u Siriji, objavljene su u Beirutu i Kairu. U tome ne vidim problem, jer mislim da knjige mogu »letjeti« i prelaziti granice.