RIJEKA – Spisateljica Dunja Matić Benčić, nakon zapažena romana prvijenca »Troslojne posteljine«, javlja se novim oknjiženjem, zbirkom priča koja može biti promatrana i kao roman »Sinestezije«, u izdanju male nakladničke kuće Vertia.

Knjiga je predstavljena u book caffeu Dnevni boravak na večeri razgovora autorice i urednice, odnosno predstavnice nakladnika Doris Pandžić.

Prema urednici, riječ je tekstu koji nudi kaleidoskop začudnih, džarmuševskih likova koji se pitaju je li to stvarni život koji žive. Ako se knjiga promatra kao roman, onda je to roman uokvirene kompozicije u kojemu Narator (koji je zapravo lik) priča priče koje mu je ispričala Suzana, žena u koju je (nesretno) zaljubljen i koja postaje njegova muza.

Prema Pandžić svi su likovi malo pomaknuti, pa tako imamo gluhonijemu plesačicu, općenito pomaknutog Jana, Olivera koji se prejeda, Ninu koja ne govori, ali nije gluhonijema…

Dunja Matić Benčić je objasnila da se htjela igrati.

– Htjela sam bez pametovanja, objašnjavanja, samo stvarati bizarne priče. Ovo je knjiga u kojoj se Dunja opustila. To je knjiga prepuna hiperosjetljivih ljudi i pitanja na koji nači takvi ljudi izbjegavaju osjetiti život – rekla je Matić Benčić, na što se Pandžić nadovezala rekavši da knjiga ne nudi odgovore nego pitanja. Prema njenu tumačenju, Dunja je dugo radila na tekstu, oko tri godine, a kad ga je konačno predala, valjalo je osmisliti naslov i naslovnicu.

Po pitanju naslova, osim »Sinestezija« konkurirali su i »Čistilište« i »Mrtvovanje«, s obzirom na to da u tekstu ima i živih i mrtvih likova, pri čemu o mrtvima piše Narator, dok živi pišu sami o sebi. Po pitanju naslovnice i tu se ozbiljno radilo na rješenju pa je konačni produkt prilično »čista«, bijela, taktilna naslovnica, čiji je glavni forte, kao što je to uostalom »posijano« i u cijelom tekstu, posve novi font dizajnera Andreje Kustića.

Foto: D. ŠKOMRLJ

Dodatak romanu/zbirci priča je i svojevrsna karta likova na kraju knjige, koja će olakšati snalaženje u nekad prohodnom, a nekad manje prohodnom tekstu, kako su to potvrdile obje predstavljačice. U drugom dijelu programa govorilo se više o procesu pisanja, pa je autorica posvjedočila da je, začudo, lošije pisala kada je bila potpuno posvećena pisanju, bez odrađivanja poslovnih obaveza. U pisanju Dunju Matić Benčić zanima komunikacija.

– Pišem o komunikacijama. Pisanje je domena u kojoj možeš reći ono što inače ne možeš. Pisanje je kao komunikacija kroz prostor i vrijeme – zaključila je Dunja Matić Benčić, u nastavku potpisavši knjige koje su se prodavale po cijeni od 50 kuna.