Damir Karakaš jedan je od onih pisaca koji je opravdao najave koje prate svako novo spisateljsko lice u našoj maloj kulturi. »Mlada nada« znade se govoriti i za one koji su debelo već prešli četrdesetu, ali nakon odličnog prvijenca nisu uspjeli dostići tu razinu prepoznavanja, da ne kažemo kvalitete napisanog. Nisu »rasli«. Razloga za to može biti pregršt, od »prokletstva druge knjige«, blokade koja se smješta negdje između vlastitih spisateljskih očekivanja i očekivanja publike, do jednostavne činjenice da se više, na žalost, nema što reći.

Damir Karakaš nije takav slučaj. On je »rastao« iz knjige u knjigu. Od visprenih kratkih priča do romana koji su kulminirali »Sjeććanjem šume«, bombončićem poniranja u problematične i kompleksne međuljudske odnose, garnirane nekim od najoriginalnijih metafora hrvatske književnosti.

E pa taj i takav Damir Karakaš ima novu knjigu, roman »Proslava«, koji objavljuje sjajna izdavačka kuća OceanMore u prvoj nakladi od 2.000 komada, kako nam to kaže direktorica Gordana Farkaš-Sfeci. Očekivanja su, dakako, velika, a kako kaže urednička napomena, »svojim najnovijim romanom ‘Proslava’ Damir Karakaš vraća se među sjene i magle, tišinu i zvukove, boje i mirise zavičajnog krajolika i njegovih ljudi te nas vodi na napeto putovanje kroz vrijeme, prirodu i običaje, putovanje na kojemu pak kao da sve stoji.

U širokom vremenskom luku romana, kraj jednoga rata nagoviješta iskustva novih stradanja, a surovost svakodnevice u kojoj preživljavanje ne ostavlja mnogo prostora za promjenu pokazuje svu kompleksnost ljudskog postojanja, zgusnutog u pjesničkoj slici onkraj prostora i vremena.

Nakon velikog uspjeha romana ‘Sjećanje šume’, Damir Karakaš i ‘Proslavom’ dokazuje da je pred nama već dugo klasik hrvatske književnosti.«

Biografija 

Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja u Lici. Objavio je knjigu putopisa »Bosanci su dobri ljudi«, zbirke priča »Eskimi«, »Pukovnik Beethoven« i »Kino Lika«, po kojoj je snimljen istoimeni film, te romane »Kombetari«, »Kako sam ušao u Europu«, »Sjajno mjesto za nesreću«, »Blue Moon« i »Sjećanje šume« (nagrade Fric i Kočićevo pero). Piše kazališne komade koji se izvode u Hrvatskoj i inozemstvu. Prevođen je na desetak jezika. Živi u Zagrebu.